Težina IV

toplina ispod pamuka
čvrst oslonac za glavu
oduvijek se nudi pod stegom
znala sam da su otkucaji
koji su dolazili u naborima
onih plahti bili dijelom njegovi
većim dijelom moji
toliko moji da sam se utopila
u smijehu u snovima
u kojima sam jela iz te trgovine
a iz usta pila crvenu krv koja me otrovala
otrovana s ciljem da izbacim
sve krive otrove iz mene
začinjene obaveznom svakodnevnicom
više ne padam
a vikendima tražim mir
mir slušam
pozorno i glasno
s mirom i kuham
tuširam se i čitam
s mirom gledam film
mir mi zavuče ruku u dubinu
pa me pusti
da mu puhnem za vrat
maknem mu kosu s oka
miru pričam o životu
pa ga slušam
a on me pusti i pusti
jer više ne padam

Težina III

težina koja svojim postojanjem
postaje i sama smiješna
predmet mog smijeha
postaje glavobolja
netom donešena
silnim emocijama
za koje u tijelu nema mjesta
pa boli i bježi
sakriva se i traži
visoke pete nosi
nije još vrijeme
nije još mjesto
guta me guta
ne mogu pasti
ne
puštam krv
kap po kap
brišem sok za sobom

Težina II

krajičkom oka gledam u nebo,
koje čini se sipa sunce po nama.
san je java,
a java je li san?
dok se tvoj jezik spaja
s mojim usnama,
oblizana počinjem dan.
uz psovke i kave,
rukom u ruci spavam i dalje.
sa sintaktičkog pogleda,
ne znam još uvijek,
je li to bio san?!


ne, ne i ne
večeras samo spavam u svom krevetu
nakon svih tih priča
o mojim očima
i ostajem tamo
gdje sam čuvana
inače ne ide
večeras su mi niti izvučene
utkane u sakrivenu lutku
ostavljenu da ju ne vide
podočnjacima se štitim
nevjerna sebi
kada kažem da sam jednostavna
kada kažem da ga ne volim
ruka zavučenih pod gaćice
suhih prepona i leđa
pa mogu i da šutim
pred ovom noći

Težina

pitala sam se,
nakon nikakvog odgovora,
pitala sam i njega.
zašto tako teško pada
predaja sebe u sebe
iz sebe u sebe
iz njega u njega
iz njega u sebe?
rekao je zbog ljubavi, ljubavi.
dušo, ljubav si ti.


skica, činilo se, brzo se popunjavala,
rijetki su znali da je
promišljena u najmanji detalj,
utrošenih godina,snova i ideala.
okvir mu neće biti bitan.
slikar brzo riše,
a u pauzama leži, gleda i puši,
dopušta vulkanima da kuhaju.


vidjela ga je iza ugla zgrade
iza ugla njenog križa
iza ugla filma i vikenda
iza ugla njezinog straha
od kojeg se nije znala sakriti
napuštala ju je koncentracija
iza ugla današnjice
spas nije bilo to što je danas bilo
spas je bio strah
zbog svih promjena
bora oko očiju


krala mu je sitnice iz frižidera
ispijala mu mlijeko ponoći
kada je spavao
a ona se pravdala da nije tu
a tu je
mrzio je to
a volio ju je
jer je mogao tako
s mlijekom ili bez mlijeka iza zubiju


nastupa krvoproliće žrtvenog janjca
mlade životinje s onim tamnim očima
koje te tako gleda
a ti želiš izbjeći pogled
kao da želi da mu budeš otac ili majka
ali pušta krv da bi bilo lakše
da bi se iskupilo
za nesposobne sposobnosti

tako sjedi takav
isti kao otac u mladosti
kosom bradom i sa mnom
a zašto već ima njegovu pamet
nije razjašnjeno što se dogodilo
zašto ima stomak
pa ima jer jede
dijelove iz mene
gulim mu naranče svojim rukama
puštam krikove naglas
u sebi
njemu se kunem
radi šijaka koji se vrte po središtu
nezaštićene strahom utabane dubine


toga dana
iskrali smo se na popodnevni doručak
pogledali se i brisali suze pomno sačuvane
riječima umotane i ušuškane
a te oči sam te noći dugo i polako ljubila
rekao mi je da će sada sjati
kao i moje u mraku


gaziti, a uistinu paziti i maziti
graške znoja na dlanovima
pa onda i vrijeme sačuvati
njegovim odlikama se kititi
a uistinu stežu vrat
nije lako
kada ti s vremena na vrijeme
čvrsti muški dlanovi ispraše golu guzicu
a ti pokorno poljubiš njegove ristove
pa se potom na njih vrelo popišaš

moć uma

mirno sjedimo
svijeće siluju mrak
gledamo se i nadilazimo sebe
u svojim duhovima
upijam i pohranjujem za sutra
gazimo se crvenom
potrebno je da se nadrastemo
podebljavamo emocije
zaspivamo u sitne sate
već danima
našopani bogatom spiritualnošću
sutra se odmorni budimo
predajemo moć

pregled pogleda

kada dosadi i igra
i kada nastupi praznina
bez svih osjećaja
i lijepih riječi,
još uvijek nam barem ostaju
rezovi na ta dva dijela,
mogući samo uz pomoć
nas samih,
zaštićeni snagom uvrnute depresije,
koja spriječava od dizanja ruke na sebe.
gori kada samoća izjeda
kao najgori val,
koji obara sve pred sobom.
dopuštena je samo sposobnost
gledanja u jednu točku.

pokolj na domaći način

dok majke nervozno grizu nokte
a očevi gledaju vremenske prognoze
utopit ću se negdje
među uzglavlje tvog kreveta
mirisat ću plahte
iz kojih neću poželjeti izaći
onaj dio sačuvat ću za nas
koji ide uz krišku domaćeg kruha
vježbat ću zadatke na mailu
s kojima ću doseći vrhunac
i kojima ćeš gaziti čvrsto u cipelama
ostavljajući krv iza sebe





sutra bih otišla
tamo ili ovamo
gore ili dolje
lijevo i desno
prestala s lakiranjem noktiju, ponekad
i ponekad se zapitala je li laž bolja od istine
ostaje li istina uvijek istina
sve bih to onda poškropila znojem sa čela
da ostane sigurna istina
samo da madrac bude prostran i jedan
da se valjam i spavam
uzduž i popreko
da se ispružim i naspavam
da sutra vedra dočekam dan




izgrižena fazama
opijena vinom i riječima
ustajem tiho i tražim kruh
nakon toga ćemo svi zajedno
otići na more i ručati svaki dan ribu
on ju najbolje priprema, jer zna detalje
na putu ćemo pričati i gledati suncu u oči
kasnije ćemo plivati i rezervirati planove za noć




koliko brzo možeš pakovati kofere
koliko sporo možeš gledati
koliko vješto služiš kavu
koliko gladan možeš biti
koliko možeš šutiti da ne govoriš?
kada spakuješ kofere
znat ću da sreća ostaje
i ne bježi od bojazni
kada joj se približim
da joj raspetljam čvorove
omčom zavezane

sastrugane ledene kiše

hranim se
koristim svijetleće tablete
za spavanje
danima se budim
kupujem lakove za nokte
jer s prstima govorim
pričam im
ne slušaju me
ne slušaju ni njih
strogoćom se kitim
kasnije se smijem
stavljam ruž
ne komentiram puno
osobno je
oblačim čizme na petu
stružem jebeni led
sa svih tih stakala
mrtvozornicima sam oslonac
kada me trebaju
puštam Mr. God-a da se malo igra
s vremena na vrijeme mu sve dosadi
pa se i on poigrava
madrac grlim kada sam nesposobna
bilo što trebati
što bi mi bilo najpotrebnije
isčekujem ugodu
koja će doći sama po sebi
znajte, Mr. God sve prati

jutro ljubavi

još uspavana u potkošulji i gaćicama
koračam balkonom nakon ledene kiše
hvatam se za rub
i mislim
kako bih pila topli kakao
ne izvlačila se iz kreveta
stavila si obloge kamilice na kapke
da mi progleda večer dana.
mirišem na estrogen.

vedro crnilo

škrgućem zubima
i vičem grobnim suzama današnjim
da ostanu tamo isplakane
jer ako nastave dalje topiti
sklona sam da se utopim
u utopiji zemlje
koja još nije progutala
sve moje što se gutati da
držim se čvrsto za kosu
i vučem se van.

nemam bistar pogled
kao oni
a nemam ni ono kao oni
a ipak imam nešto
a to je strogoća
popustljiva
onda kada žmirim.

osobno ne mislim da sam mit
o kojem se priča
da bi se ispiralo usta
samo tako
kao iz dosade
ja sam ona koja će ti pljunuti u usta
kada zaslužiš
i ona koja će te dizati u nebesa
kada zaslužiš
bez ikakve zasluge
kada si samo ti
običan ti
ti

PORNO III

sami početak
tako je bilo
tako je bilo odmah
iz samih početaka
tog samog početka
grickala je čokoladu
koja joj se topila
pod razmaženim nepcem
a on je za to vrijeme cuclao
njene nožne prste
čekajući
da ga pusti u kuću

omča
pitao se davno koju šminku koristi
kasnije ju je on ponekad našminkao
pa joj crvene usne razmazivao
i tjerao ju na popravak
dok joj je stezao omču oko vrata
uže i još uže

riblji mjehur
toga dana
nije stigla
i dalje je trpila
sve joj se nakupilo tokom dana
pila je da ne dehidrira
i konačno
tu je
stigao je s posla
stigao je da popije domaći sok

kosa
pitao ju je kako je bilo tada
kada je krenula u školu
da, sjećala se
znala je i pisati i računati
čak su joj se tada vrtili filmovi po glavi
o savršenom muškarcu
kojeg nema
eh, tada to nije znala
ali, sada zna dobro šišati
njegove kose

zid
kada bi bila bijesna
smijala bi se
samo smijala
a znao je gdje je kraj
tada, kada se sljubi sa zidom
zgurana i nagurana
i dok joj koči smijeh svojim prstima
kad ih izvuče zna ih lizati

usta
sanjala je danas
taj poljubac
koji je ukrala
samo je kratko trajao
nije joj se dao
iz opreza
rekao je samo da mu je to dovoljno
da osjeti koliko je slatka iz unutra

mir
naučila je davno kada je mir
kada je njegov mir
kada je dosta
kada vadi bič
i ostavlja mu trag
na mesnatoj stražnjici
da bi mogao usnuti san

buđenje
nakon buđenja uvijek uputi par poziva
obično majci i njezinom ocu
onda im skuha čaj i dopusti joj
da ga pije
ali, samo iz njegove ruke
dok puše istu cigaretu
sa strane se čuje tiho dahtanje

samoća
kako ju je uništavala Njegova samoća
a on je to znao
morala ga je zvati
3 ili 4 puta na dan
pitala ga je što radi
gleda li onu emisiju o životinjama
kasnije mu je isplakala na dlan
jednu kamenu suzu samim pogledom
što je njemu opet bilo sasvim dovoljno
da ju uzme tamo među plahtama
i pusti ju da dugo vrišti
barem 3 puta na dan

planina
nakon dugog uspinjanja
uz tu grdosiju
boljele su ih noge
pa i listovi
a tek stopala
a šilterice su ih zaštitile od sunca
sjeli su da odmore
tamo u visinama gdje su se oblaci mutili
pretakali jedni u druge
sjedila je iza
mirisala mu vrat
poljubila mu kičmu
dok ju je kosa škakljala po obrazu

oči
na skupu gledale su ju
i slušale su ju
sve te nedužne i pokorne oči
kojima se smijala otvoreno u oči
jer, znala je, da nisu pokornije od nje same
kada zna da može
konačno pustiti kapute
da padnu na pod
imala ih je mnogo u ormaru

samostojeći život
nakon svih tih života
i njenog pripremanja i oblačenja samostojećih crnih
i čak nakon brisanja njenih grešaka
sakrivenih u suzama
koje se sada čine kao isčezle
nakon svih tih godina
bila je uzeta odostraga
čvrsto čuvana za bokove
da ne pobjegne
i mahnito izjebana
od Ljubavi
od Ljubavi
od Ljubavi

one promjene

toplina iz peći nudi nadomjestak
vrele krvi koja kola njegovim tijelom.
čaša nudi razgovor i smisao.
blistavost,
koja stoji nadomak litice,
čeka da padne ili da ju se zgrabi objeručke,
potegne natrag i dobro čuva.
naša mašta može svašta,
razočarala me je dosada,
stežem ju da bi se pretvorila u sada.
opet se isprepliće mržnja i ljubav,
tjera me da kopam do samoga dna.
mahnita bijes se toči u riječi, a ja vičem:
ljubavi, ostani!

antijutarnja blogosfera

oči

tako ustajem dan za danom
pognutu glavu podignem
pa se promotrim u ogledalu
gledam svoju sve suhlju kožu
i čini mi se da počinjem
voljeti svoje sve manje oči
jer osjetim kraj


ruke

imam suhe ruke
hladnoća ih nagriza
česta pranja im ne gode
često mi pričaju
a ja ih ignorantno slušam
kako ruke ne trebam toliko mazati kremom
naviknut će se koža
pogled na njih mi odaje starost


emocije

emocije još postoje
iako blokiraju već neko vrijeme
začude me ponekad
pogotovo nakon onoga
što djeluje poticajno na mene
i učini me osobom za koju još i ima spasa
bijele zastave ne vijore
tako je i dobro
malo se samo jadam blogosferi
jer narcisoidna razmaženost
nikada neće isčeznuti
prihvatite to
to mi je iz kuće


početak

početak je bio slab
imam uvrnuta shvaćanja
koja su savršena
meni
kako i drugome
kada su drugi sebi savršeni
i znam što jesam
i neki još bolje znaju što jesam
teško mi je prihvatiti ostatak svijeta
koji me guta i guta
ja ga u sebi povraćam
pijem multivitamine
zato se i jadam blogosferi
zato čitam blogosferu


čudo

dogode se čuda
i vjerujem u njih
samo sve manje
jer starim
postajem teža
a s mislima sve lakša
jer je teško
nekada to čudo treba potaknuti
tko će ga potaknuti ovaj put
idući dan
idući sat
to ću biti ja
ponekad glavom bez obzira
takva sam ja
jer čuda se događaju


bake

nisam još prešla preko njih
nisam još
suze se jave
ja ih vraćam natrag
kada ću vratiti
pokidane dijelove sebe
na svoje mjesto
vrijeme će pokazati


udaja

ne priliči to
pogotovo ne meni
da se nisam udala
da sam sama
mlada dobra pametna
sa zubima od sto hiljada eura
kako me stric zove
znate, da vam kažem u povjerenju
ženi koja se nije udala
u ovim krajevima
isto pitanje postave tri puta dnevno
kada obuje potpetice i stavi sjajni ruž
onda i češće
da vam ne pričam o drugim pitanjima
a o ultimatumima ni neću
preintimno je
tko ne vjeruje neka prošeće sa mnom
čudim se i ja još uvijek


bijeg u mir

onda se dogodi da odem
na mir
trenutno je tako
to znate i vi
kao što ću i sada napraviti
upijam oazu
koju rijetko tko razumije
čini se da je tako i bolje
ponekad
i nekada mi uz mir
odgovaraju samo određeni ljudi
s kojima sam spremna biti
prijatelj po riječima i toplini
a tu ste i vi
draga blogosfero

Vatra

pljujem vatru
kada se najmanje nadam
nadate
spontano ožarim
kada ne želim
goriš i izgaraš
kada želim
biram gdje gorim
jer vatru nudim
iskradem se i ukradem
ono što se zapaliti da
bježim od hladnoće
jer vatra je vatra
vatru pljujem
živim i gorim
vodu trebam
ona polako
gasi požar ovaj
da, izgaram

ŽIVA VATRA

pogled gled daj

kako je mala poslušala djeda
i povukla se u osamu
utihnula i sakrila se
da bi razmišljala
pokrila se preko glave
utoplila noge
predala se sebi
da bi bila opet ona
stara
spremna na sve i ništa
zauvijek

daleko prostranstvo

sjedimo i gledamo
vrijeme koje leti
savjetujemo se
da ne odleti i pored nas
komentiramo one dečke
sa strane
koji nas ionako ne zanimaju
ne dovoljno
a nježno diram šalicu
grizem plastičnu žličicu
gledam ti usne
koje bi mnogi dečki ljubili
draga moja
čuvaj ih dobro
jer i ja bih na njihovom mjestu
dirala tvoje crne uvojke
motala ih u prste
i tiho ti pjevala uspavanke
tik do uha
dok usnivaš svih tih noći
samo da mogu

komutativnost

burek s mesom
koji se potiho upija
u njeno središte
dobar je s jogurtom
ali ga toliko voli
da ga guta i bez
da vam je znati
čije su ga ruke pravile
dobro mu tijesto razvile
čije usne ga obljubile
nikada ga izgubile

kraj budućnosti

1.
dogodilo se već
ostali smo sami nakon izbačaja
u jin i jang
pokušavamo se naći
netko prije netko kasnije
put si utabavamo
da znamo natrag
ovaj put moramo bez komadića kruha
i mirno dišemo kada padne snijeg
pokrije naše crnilo
udišemo njegovu čistoću
postaje dio našeg središta
pokriva nas tamo gdje nam je najhladnije
svojom neiskvarenom toplinom

2.
iskrenost se danas skupo plaća
nudim iskrenost s rizikom
da zauzvrat dobijem samoću
teže je bilo ovih godina
shvaćati ono najbitnije
kako je perfekcija u neperfekciji
snaga u slabosti
toplina u pogledu
mojem
tvojem
njihovom
ostajem i dalje svoja
koja se time hrani i dijeli
na dijelove nesebične
jer oprost je velika snaga

kratkotrajna kapljica

Ostajem tamo gdje mi glavu stiskaju
sa svojim kapljicama
a Ona je vjerna alkoholu i meni
dobra kombinacija
a znam da puštam selo neka priča
kako ovo i kako ono
a ja znam da bih samo jedan dlan
dlan odložen na obraz
a usne na usne položene
a dlan poslije i na pubičnoj kosti
da me čuva
još jedno vrijeme da me čuva.