prokletstvo ljepote
reumatski artritis
mrzim te što me ne čuvaš
ne dovoljno
koliko se ovo čuvati mora
sjedimo za stolom
gledam lica
okrećem se
pravim se da ne vidim
činjenice patrijarhata
jednom rukom vadim već
dvadesetu cigaretu iz kutije
drugom rukom me diraš
samo što te slušam
godine se ne broje
ne u ovom slučaju
tomislav pivo
tomislav pivo se topi sa želucem
mozgom, krvi, umom
kako to da sam od malena
znala za tebe - tomislave
voljela sam ime tvoje
kada sam se oko potoka igrala
ganjali smo se
a nismo se uhvatili
nikada
prestala sam tebe piti
prešla na čistu votku
i dedinu rakiju
a znao si da nije
dovoljno dobro za mene
pomalo i prejako
ali mogu ja to
ne brini
ostao si dobar brat
za kojeg bih život dala
jer znam da ti ne bi
ni za sebe ni za mene
čestitost je rijetka
um se nosi s njom
pivo je pivo
ne brini
to je samo pivo
dlakava prsa
stara dlakava prsa
kokošja
ovisna o keksu
a ne o kokainu
a i pička jedna
bi dobro došla
da djecu mu rodi
odlazim
na putu sam
kiša će te oprati
ostavljam ti
tomislava
kako ste rekli?
vaše ime je?
ruka ruku pozdravi
usne se ne ljube
priče o svijetu i natrag
intrigantno integrirane
u krug oko dojma
neka se on barem uvuče
pod kožu
bolesnu
napuknutu upravo na laktovima
bolest koja će se proširiti venama
ući u srce i pustiti ga da isčezne
vile više kišne kapi ne broje
mnogo ih je
potrebno je
a za srce
koga briga
zakopat ću ga
kava/pivo iz potrebe
želiš možda reći da je žena tu
da te pegla
da ju izjebeš
po potrebi
makar i pogledom
pred drugima
da ti samo tako pri prvoj rečenici
djecu rodi
da ne otputuješ na put oko svijeta
da ju usrećiš
jer možeš
a kemiji se ne klanjaš
oduvijek sam ovisnik bila
eh da imaš kilo koke u gepeku
za tobom bih pošla
i klanjala se
ljubila ti noge ponizno
u svojoj iskrivljenoj slici o ljubavi
koju (kako Lo kaže) valja kačiti o zid
na dlanu ti ne bih spavala
jer me znaš sitno naljutiti
volim malo krupnije ribe
koje grizu i nikada ne spavaju
one obično plivaju uzvodno
ništa bez opuštenosti
odmah blokiram motoriku
ma nema veze
dobro je
normalno je
kao
boje maslinasto-zelene
boje koje su te obavile
tvoje bore oko očiju nisu sakrile
a ni želju za ženidbom
i životom na moru
Hvar ili Brač
uredit ćeš apartmane na Braču
čini mi se da se sjećam
pođem li s tobom
za deset godina
raditi ne moram
a mogla bih i u Egipat
jer kod nas je hladno
zimi u ovo vrijeme
što bi mi falilo
to me nisi pitao
kao ni ostalo
zabrana za ovo
ovo - što je ovo
pitala sam te
što misliš s ovo
jebenu kavu i pivo
je li ovo što te slušam
ili što te pitam o Iranu
opet manje nego ti mene
osim o mom materijalnom stanju
jer nisam znala
da sam dobra partija
o tome si šutio
oči otvarao
dirao me pohotno
nakon 3 gutljaja piva
a vjeruješ da smo se
dogovorili o svemu
nismo
odlučio si
gdje ćemo živjeti
koju ćeš djecu imati
da ti rodim samo muške
da ih obučavaš
da budu svjetski putnici
šteta što ne bljujem verbalnu vatru
i što sam dovoljno pristojna
da poštujem tvoj film u glavi
bolesno insceniran
pa si ostao bez šamara
i mog naglog ustajanja u gužvi
nećeš me čekati u mraku
toliko bolestan nisi
a mogao bi i posao izgubiti
pasti mami na grbaču
ne isplati se
ali mrzit ćeš me
dva sata su tome pripomogla
i moj izmicaj na tren ukradene ruke
vođenje ljubavi
uzmemo jednu stabilnu
i jednog nestabilnog
ponudi vam kavu
i odmah vidi vaše tijelo
on objeručke prihvati
lutka je bila
lutka treba i ostati
lutku ne boli
kada ju se voli
onako očajnički hladno
kada se u nju prodre
poput bačenog kamena u špilju
kada stare očajničke
usne sa žvaljama ju ljube
i kada tijelo nad njom zadrhti
i koprca se kao riba bez vode
samoća uništava one samotne duše
nisi kriv za sve
iako si stariji nisi nužno pametniji
možda samo promišljeniji
niti sam ja ta koja se treba ispričati
jer naljutio si me
zaboravit ću sve
da te utorkom opet mogu usputno pozdraviti
od sada u mom životu više nema te.
