bilo je nekada, a nekada je i sada,
danonoćno gledanje između redaka
u dvorani ,dok je glazba svirala,
a glave sam brojila,i kašalj te odavao, kao i smijeh,
koji je tebi svojstven, smijeh, sa vedrim zubima,
u koje zubar nikada dirao nije.
i danas se smijem istim tim smijehom,
dok me čudno gledaju, kradem im kave,
močim stopala u njihovoj prokuhanoj vodi,
razmišljam o mekanom tepihu, koji će mi
zagolicati maštu stopala,
a potom izdržati moje teško sneno tijelo.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
voluptinemisli@gmail.com