površna dubina
misli uklete dubinom
i površnim egoizmom
saslušane čak i od
sjetnog sunca
pojedene naručenim
i pohranjene u želudac
osjećaji poput majčinskih
ostali u zraku
miris kosa zavučen u nos
otpala koža ostala na dlanu
svučena
a tu i ostaje
tako da nema brige
nema smisla od brige
samo veselja
i smijeha u veselom danu
koji vodi u bujice riječi
koje slijede u obližnjim kafićima
i neka mi pričaju
slušat ću ih
jer tu sam
a gdje su oni
to bolje da ih ne pitam
