voltaren http://blog.dnevnik.hr/voltaren-salt

petak, 28.03.2014.

Riža!

I onda još s čokoladom? Mmmmm, njammm! I meni se sviđa :) Meni je riža inače toliko fina da bih je mogla jesti svaki dan i bez specijalnih dodataka. U ovu tvoju bih još probala dodati sitno nasjeckanih lješnjaka. Jesi kad probao običnu rižu s ukuhanim šumskim jagodama? I to je zanimljivo. Zgodno je isprobati takve kombinacije pa onda slučajno potrefit i one prave. Tvoj prijatelj to isto radi s idejama, jednom će tom igrom i premetanjem sigurno nabasati na onu veliku. Trenutno mu možda fali prizemniji partner, ali inače svijet treba i više takvih sanjara. Previše je poduzetnika bez ikakvih ideja.

28.03.2014. u 17:03 • 0 Dijagnoza?#^

četvrtak, 27.03.2014.

Figurice

Drago mi je što si mi pokazao svoje ptičice iz ormara :) Eto, sad mi je neugodno što sam ti zamjerila ono skrivanje drvene kućice, kad si to više nego nadoknadio ovime. Zapravo je zanimljivo sve to s raznim figuricama svih vrsta. Različiti su motivi skupljanja, čuvanja, značaj je drugačiji za svakoga, pa onda ispadne da nekome od lijepih uspomena ispadnu tužne, nekome čak zamijene ljude koji budu putem izgubljeni, druge vesele iako im nemaju nikakvo posebno značenje... a ima i onih koji im se mole tražeći u komadićima gipsa dijelove sebe koji fale. Neki ih vole izložiti svojem ili tuđim pogledima, pa onda beskonačno brisati prašinu s njih, neki ih jednostavno strpaju u ormare :):) Dobro je da si ih barem na kratko izvukao van, sreća pa su očito otporne na manjak zraka i prostora pa se vidim još dobro drže. Ali od svih tih gusaka, čini mi se da je guska samo jedna? Ova druga, meni s desna, mora biti patkica? Barem je tako vidim. Kako god, lijepo je da si i njih stavio zajedno, zamisli samo kako mora da je grozno biti sam zatvoren u neki ormar, brr :(
E, da, sviđa mi se što su zelene.

27.03.2014. u 11:56 • 0 Dijagnoza?#^

Kao život

Kako si to sve prispodobio i opisao ispada da nam blog stvarno nalikuje - životu. Uvijek je taj jedan isti, a opet svakim jutrom/postom kreće iznova. A kakav bi to bio život da nisam barem jednom sjela s nekim na livadu i u travi grickala kolačiće uz čaj. Pa onda još i sladoled :) E, pa taj od mliječne staze nismo prije probali! Baza je... mliječno jogurtna sa zvjezdastim mrljicama slasne rumene višnje? Mmljac! Onaj nebula-split je zasigurno sav posut šarenim-šarenim posebno spravljenim šećerno-čokoladnim mrvicama (ne onima bezvenima iz dućana), a što se krije ispod te divote treba zamišljati barem neko vrijeme.

Tvoj prijatelj koji ima na umu posao sa slasticama, ne znam radi li se ovaj put o prijatelju ili o "prijatelju"? Inače me uvijek jako zbunjuju takve situacije, ljudi zaista često koriste svakakve izraze i pojmove koji čak i njima samima znače nešto drugo. Kako se itko snađe u tome... Pitam zato jer, ako ti je prijatelj, a ne samo poznanik kojeg tek onako nazivaš prijateljem, onda nemam ništa protiv da mu daruješ naša autorska prava na nova sladoledna čudesa. A ako ti nije prijatelj, onda ne znam, ti odluči.

27.03.2014. u 11:08 • 1 Dijagnoza?#^

srijeda, 26.03.2014.

Drvena šator-kućica, na drvetu :)

Pa nisam zaboravila na kućicu :) Znam jako dobro da si mi je spomenuo i to nedavno čak dva puta. Zapamtila sam baš zato jer mi je bilo žao što mi o toj kućici nisi ništa ispričao već prije, kad smo pred par godina razgovarali baš o kućicama na drveću i kad sam ti rekla koliko sam uvijek željela takvu. Uopće se tad nisi pohvalio da si ti imao sreću igrati se u jednoj :( , pa sam nekidan zaključila kako je to bilo preokrutno što nisi barem uspomenu na nju htio podijeliti sa mnom :) E, ako je tako, mislila sam si, onda neka ti bude ta tvoja kućica - škrtico! i neću te ništa pitati o njoj! Naravno, sasvim je lako moguće da sam posve zaboravila ako si mi tada ipak nešto govorio o tome i da se sad malko svađam sama sa sobom...

Ali sam bila shvatila da ste kućicu radili dok si još bio klinac, dakle da su je zapravo gradili tvoji roditelji, a tvoje sudjelovanje da je otprilike bilo ...gledati? :) Ako je tako, onda se to ne priznaje kao nešto što si sam radio rukama! No dobro, nisam prejaka u ispravnim zaključivanjima. Opet, ovo igranje tesara se priznaje sigurno i to u svim dijelovima poznatog i nepoznatog svemira, a svakako je vjerodostojnije od diploma naših državnih službenika. Bilo bi zgodno da nabaviš barem skalpel ili kakav nožić i barem obnoviš sjećanje na ondašnje velike zamisli. Tesar :) Malo je ljepših zanimanja.

26.03.2014. u 16:27 • 0 Dijagnoza?#^

guske

26.03.2014. u 11:49 • 1 Dijagnoza?#^

ponedjeljak, 24.03.2014.

drvo je prvo!

...da! početak je zapravo uvijek samo jedan, a sve kasnije su izvedeni počeci, tako da imaš pravo, potpuni početak nije moguć. razmišljam o svježini prirode. da bi bila svježa livada se mora uvijek nadograđivati novim počecima - novim stablima, novom travom, novim izvorima vode, novim žbunjem, novim pticama i voluharicama, pa i novim danom i novim proljećem. privremeno možemo sve vakuumirati, kad nam je svemir već tako blizu, ali punu svježinu možemo doseći samo sa uvijek novim i novim razmišljanjima. pa čak i kad se činhi da smo ih već vidjeli. jer tko ne bi rekao da već nije vidio pticu? ili voluharicu? a tek jedno te isto drvo, koje se svakog proljeća razlistava, i bude to isto drvo, ali ipak drugačije. usitinu je nemoguće zauvijek ostati svjež pod staklenim zvonom.
kad spominješ sjedenje na livadi, moram tome nešto pridodati tako da oduzmem - naime, još je bolje (s)jedenje na livadi. dakle i sjesti i jesti. barem onaj novi sladoled od mliječne staze...

vidiš ti to! taj Q je mogao sve i svaštai cijelu vječnost na raspolaganju, a nije imao strpljenja (ili mi se to samo čini po sjećanju) za male ljudske stvari, koje su ujedno tako lijepe i velike, kao s/jedenje na svježoj proljetnoj livadi. nekad čovjek može otići jako daleko, a da mu nikad ne uspije doći jako blizu.
ne znam da li sam to ovdje napisao (po običaju, ne da mi se provjeravati), u jednoj pjesmi sam upotrijebio stih da se od prijatelja najlakše rastati tako da te ima posvuda. ne moraš otići baš nikud. zapravo si blizu, uvijek u nekom usputnom kontaktu, ali nikada dovoljno, i misliš da se poznajete i da se uvijek družite, a sve to bude sasvim površno i lako zaboravljivo i izbrisivo.

eto kako se lijepo nastavlja - stablo i drvena patkica. nije to uopće loša ideja. imam negdje u ormaru onu žutu plastičnu, za kadu (ili bilo što drugo), ali drvenu nemam. mislim da bi drvena, za razliku od gipsane ili porculanske, mogla biti sasvim lijepa. ali to mora biti posebno drvo i posebna drvenasta boja, i lak i tako dalje. zapravo, siguran sam da imam i porculansku patku, i gusku, a možda i patku od žada, ali to su male figurice spremljene godinama u ormaru. imali su ih moji nekad zajedno sa sijaset drugih figurica iz takve serije. ali su izašle iz mode. pa sad čekaju da se moda vrati. ili da nešto drugo napravim s njima. ili ništa. najvjerojatnije ovo zadnje.
kao dijete sam se igrao stolara (u Zagorju, ne ovdje u Zg) ali sada više ne, i ne mogu reći da sam od drveta napravio nešto korisno. radili smo svojedobno na tehničkom odgoju u osnovnoj školi neke stvari, ali se više uopće ne sjećam što točno. ali nešto sigurno jesmo. no čekaj, pa kućica na drvetu je, a siguran sam da sam je spominjao, sasvim dostojna da je se spomene.

24.03.2014. u 16:54 • 0 Dijagnoza?#^

Jednostavno sjesti na livadu.

I uživati :) Moramo to odmah napraviti! Nema smisla da to još nisam pokušala drugačije osim sama, a moguće da je i sjedenje na livadi bolje ako je u društvu. Pogotovo tvojem. Ali ovaj prijedlog da počnemo projekt ispočetka mi se ipak čini besmislenim. Jer ako malo bolje pogledam, pa ovaj dosadašnji sa svakim novim postom i jest uvijek bio ustaljeni slijed nekih novih početaka koji se uvijek nastavljaju sami na sebe. Pa ako krenemo ispočetka, ništa se neće promijeniti, samo će se nastaviti onaj niz. Stvarno, rijetko se dogodi da nešto bude tako staro kao ovaj blog, a da ostane svježe, ako shvatimo formulu - možemo to primijeniti sa kruhom.

A i brod bismo mogli ostaviti na remontnoj bazi neko vrijeme, dati ugraditi još neke pogonske sile osim mašte, jer gdje ću to kupiti - ipak mi je lakše nabaviti ono mlijeko na Mliječnoj stazi. I onda za to vrijeme možemo prenositi samo zapise iz zemaljskih dnevnika. Makar, ne čini mi se da bi nas to ozbiljnije zaustavilo u velikim putovanjima, jer i dosad se događalo da budemo malo negdje tamo do ruba pa opet ovdje i onda daleko, tako da očito nismo ograničeni poznatim temeljima kozmologije. Znam da su i Q bića imala ljudima neshvatljiv kontinuum i mogla u trenu prelaziti ogromne i vremenske i prostorne udaljenosti, ali mi smo otišli još dalje, sigurno.

Nema se tu što zagovarati ili osuđivati, s votkom ili bilo čim drugim čovjeku možeš ili ne možeš pomoći, a eventualno možeš samo ako taj to i želi. Jedan je moj djed bio pravi pravcati alkoholičar, ali nekako sam ga oduvijek razumjela. Zanimljiv je čovjek bio...Uvijek je nešto piskarao, a o njemu bi se dalo i nekoliko knjiga napisati. Baka ga je na primjer stvarno voljela (još uvijek ga jednako voli), ali ga nije shvaćala uopće. Što je meni pomalo čudno. Meni su kao djetetu rekli da mogu s njim zato jer smo rođeni istog datuma, pa se kužimo. Tako sam si ja tad umislila da mora da sam i ja alkoholičar po prirodi, pa će biti dobro da skroz izbjegavam žestoka pića kad jednom odrastem. Kako sam u obitelji imala svakakvih likova, zbog te svoje smiješne filozifije sam imala sreće slučajno izbjeći mnoštvo poroka :) Izgleda da na žalost baš nitko moj nije bio previše slab na slatkiše.

Jesi li već probao izraditi sam nešto od drveta? Narukvicu, policu, drvenu patkicu? Znam da treba i nešto alata i prostora za takve pothvate, ali sigurno se isplati pomučiti, zapravo je dobar osjećaj napraviti bilo što. Ali drveni predmeti jesu posebni, zbilja.

24.03.2014. u 10:59 • 0 Dijagnoza?#^

četvrtak, 13.03.2014.

1.4

znao sam tu i tamo kupiti neku stvar koju nisam trebao. naravno, to znam sada, s odmakom, ali tada mi se to činilo sasvim u redu, ili čak potrebno. mislim da bi mogao natovariti jednu oveću kutiju sa stvarima koje mi zapravo nisu trebale, a kupio sam ih. srećom pa se radi o samo jednoj kutiji :) ili si ja to samo tako mislim...
nekada je bilo puno manje stvari pa se pitam kako su nekad izlazili na kraj s osobnim problemima. podsjetilo me to na kapetana Danka u filmu Crveno usijanje, koji na pitanje američkog detektiva koje je sredstvo kojim se Rusi nose sa stresom jednostavno odgovara - votka! sad, nije da zagovaram tako nešto, ali ima istine u tome - ljudi se sa stresom uglavnom nose tako da koriste nešto drugo kako bi zaboravili stres koji zapravo ostaje, ali prikriven.
mislim da nama tako nešto uopće ne treba jer mi je nezamislivo plutati svemirom u stresu. u spokoju da, ali u stresu nikako.
a kako sam čuo, i pisanje ima antistresan učinak, pa bi se moglo reći, onako objektivno sa strane, da je i ovaj blog neka vrsta višegodišnje antistres kampanje :)
možda su nekad i istraživači odlazili u daleke krajeve samo zato da se maknu od stresnih domaćih prilika.

ne znam kako dizajn svemirskog broda podnosi drvo? jer bojim se da samo unutarnja vrata mogu biti drvena, a vanjska... drvo je zapravo jako lijep materijal, i dođe mi žao što sam nemam više stvari od pravog, punog drveta, nego se više manje radi o nekakvim prerađevinama, koje niti izgledaju tako dobro i upečatljivo, a niti su toliko kvalitetne. ali dobro, barem mi kućica na stablu može biti sva drvena...

"koliko je svemir zelen" dalo mi je dobru ideju. s obzirom da je svemir uglavnom crn i ne vidi se baš nešto posebno, osim kad dođeš jako jako blizu nečemu, a svaki pravi svemirski brod ima onaj veliki ekran umjesto prozora, onda bi mogli taj ekran protegnuti po čitavoj palubi, ili ako hoćeš i čitavom brodu, i umjesto zidova imati ekran na kojeg možemo puštati što god poželimo - na primjer šumu ili livadu s kravama, a možemo jednostavno umjesto crnog svemira s malim žutim zvijezdama staviti zeleni svemir s velikim plavim zvijezdama. ili tako nekako. znam da za "ono pravo" već imamo pravi vrt, ali ipak...
ma kad staneš i razmisliš, proketiranje svemirskog broda uopće nije tako jednostavno. a ja sam mislio da sam ja jednostavan.
zato se slažem da je Zemlja već sasvim dobro isprojektirana, i da bi brod bio kruh preko pogače. mislim da su svi ti silni inženjeri potpuno promašili. umjesto da projektiraju nove brodove, trebali su samo kopirati Zemlju. možda da i mi počnemo s projektom ispočetka? ili da jednostavno sjednemo na livadu i uživamo, jer ionako je sve već tu :)

13.03.2014. u 14:21 • 0 Dijagnoza?#^

ponedjeljak, 03.03.2014.

O kravama

Iako se o njima zapravo ne razmišlja. Naime, posumnjala sam u ideju da ih povedemo. Istina je da mi uopće nismo sigurni bismo li znali dobro brinuti o njima. Dati im sve što krave trebaju. Grunfala sam tako i zaključila da je to zaista velika odgovornost, odlučiti u njihovo ime. I u tako velikoj stvari... Jer, možda mi trebamo krave, ali - trebaju li krave nas? Bi li krave bile sretne s nama i žele li one uopće krenuti put nebeskih pašnjaka? Uostalom, ako pokušamo sagledati stvari iz njihove perspektive, koliko je svemir zapravo zelen?

A sama Zemlja je u biti sasvim solidna letjelica. Točnije, najstabilnija i najudobnija koju su ljudi ili krave ikad imali. Prostrana, živopisno uređena, gotovo savršeno klimatizirana. S već ugrađenim mehanizmom gravitacije ili na primjer onim zaštite od štetnih okoplanetnih zračenja, pa onda zavidno dobro razrađenim sustavom samoodržanja života... I još svašta nešto čega još nema u redovnoj proizvodnji naših tvornica. I koliko god se naizgled zbunjeno vrtjela sama oko sebe, pa još oko Sunca, pa oko središta galaktike i slično, zapravo zajedno s cijelim tim sustavom prilično brzo juri svemirskim prostranstvima. I uglavnom se ništa ne ljulja i ne trese, kao da smo u japanskom vlaku. Pa se možemo zapitati ima li uopće smisla napuštati tako dobru letjelicu, jer stvarno postoji mogućnost da se čovjek upusti u opasnu i tešku pustolovinu nekakvim tamo enterprajzom, a na cilju putovanja nađe se u čudu. Jer je Zemlja već prije stigla tamo!

To je sigurno dobar osjećaj, kad ti netko toliko vjeruje da ti dozvoli švrljanje po svojim rukopisima. Ispravljanje, prepravljanje. Treba to povjerenje opravdati. Čovjek se stvarno mora potruditi napraviti to najbolje što može. I najbrže što možeš, jer nikad ne znaš kad će nova verzija rječnika :) Zamisli, taman završiš, pa moraš sve ispočetka! Baš me zanima, koliko je iskušenje da prepraviš i neke rečenice za koje nemaš dozvolu ispravka, možda čak i cijele dijelove teksta koji bi ti osobno napisao skroz drugačije? Možda je zbog toga sve teže nego se čini u početku. Zanimljivo je to, općenito, koliko je stvari koje znamo / osjećamo da znamo, iako ne znamo objasniti kako i zašto nešto jednostavno znamo.

Reklamu sa zecom i mrkvom i ne trebam vidjeti, imam Baumija da mi svaku prepriča u detalje ako želim. On iz nekog nedokučivog razloga sve tekstove reklama pamti, onda ih nenadano recitira u prigodnim trenucima. I kaže on, zamisli, da oni prodavači s televizije samo varaju ljude! Veli mi - Znaš, nije ti to sve tako kako oni govore.
Onda ga ja gledam i čudim se.

Možda on jednom postane profesionalni raskrinkavač reklama. Kad ih tako dobro poznaje. Jer se kaže da je za poraz neprijatelja poželjno prije ga dobro proučiti, upoznati. Opet, za svakog jedija uvijek postoji opasnost da prijelazom granice završi na tamnoj strani. Tako je mislim i s naivnošću. Naravno da ne treba biti iz Hlebina, ako nisi iz Hlebina. I da je najlakše zaštiti se od vlastite naivnosti tako što ćeš pomno promatrati i proučavati ponašanje onih koji se tvojom naivnošću žele poslužiti da bi te povrijedili. Ali ako ne pazimo, čini mi se da se i s time može pretjerati.

Ako naučim baš sve, predvidjeti svaki detalj i svaku misao predatora uglavim u svoju svijest, neću li postati previše slična baš jednom takvom? Ne, sigurna sam da čovjek svim silama treba zadržati barem nešto od svoje urođene naivnosti da bi mogao ostati čovjek. Dakle, živjela naivnost! Barem u kontroliranim uvjetima :(
Uglavnom, čime god se Baumi bavio u životu, iskreno se nadam da će to voljeti, pa bio to makar i marketing. Ili da će barem imati dovoljno vrijedan motiv za rad. Jer primjerice, meni je život godinama bio tako sličan onome vaše podstanarke, nosila sam papire doma u kutijama i radila i noću vikendima, često znala i zaspati tako glavom nad kuhinjskim stolom, a nikako nisam voljela taj posao. Ali sam voljela razlog zašto sam ga ipak radila i uopće mi nije bilo ni malo teško, naprotiv. Zato mi se čini da nije toliko važno prema čemu je točno ljubav, koliko je važno da je ima. :)

P.S.
Oko boje broda smo se zapravo već prije usuglasili (provjerila sad za svaki slučaj na samim počecima trenutnog zvjezdanog dnevnika) i ostaje nam samo da i službeno potvrdimo usvajanje tvojeg prijedloga da boja bude lako izmjenjiva i raznobojna već prema potrebi i trenutnom doživljaju posade. Zbog tvoje naklonjenosti gumbima - neka bude izmjena na gumb. Ali s mogućnošću da se taj sustav može staviti na pauzu, onako kao holografski brodski liječnik, tako da možemo barem povremeno i sami farbati oplatu, meni to znači otprilike slično kao tebi atletska staza. U stvari, ta staza bi se mogla pružiti baš uokolo samog broda, s vanjske strane, zaštićena nekom vučnom zrakom i s umjetnom gravitacijom, tako bi ti imao osjećaj neusporedive slobode kao da trčiš vani po zrakopraznom prostoru, a opet bi bio na sigurnom i bez astronautskog odijela. Tu ideju još treba razraditi. Da, govorila sam o ručnom bojenju broda barem ponekad, pa još razmisli o tome. I još - sad kod vraćanja na početak bloga i tražeći gdje smo točno razgovarali o boji letjelice vidjela da nam je prekjučer opet bila jedna od godišnjica, čini se da su sad već svako malo :)

03.03.2014. u 09:59 • 0 Dijagnoza?#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se