voltaren http://blog.dnevnik.hr/voltaren-salt

nedjelja, 24.12.2017.

Stanja

Nekako u ovo vrijeme, lani, simptome obične iscrpljenosti i umora sam si protumačila kao neizlječive i smrtonosne. Umislila sam da mi nije ostalo puno vremena, pa sam dovršila sve važnije poslove koje sam mogla, javila se prijateljima i svima iz familije (kojih sam se mogla sjetiti), pospremila kuću i ormare, na posebnu policu odvojila odjeću za smrt (nikako nisam mogla odlučiti o odgovarajućim cipelama). Čak sam si izabrala i grobno mjesto. Nisam išla dotle da sama sebi za života podignem spomenik kao što je bio učinio jedan moj djed :), ipak sam skromnija i zamislila sam jednostavnu malu nadgrobnu ploču s imenom. Tako pomirena sa svijetom i sobom diskretno sam se oprostila s većinom dobroga i lošeg u životu.

Onda sam se dobro, dobro naspavala i baš se dobro odmorila. I zamisli čuda, vratilo mi se odmah zdravlje i mladost i životna energija, sve!

Nije da sam ikada prije primijetila kod sebe hipohondriju i u najblažem obliku, pa ne znam odakle ova krajnost. Nebitno, normalne osobe kad posumnjaju u bolest odu doktoru, umišljeni bolesnici čak i češće od potrebnog. Oni normalni ne postavljaju si dijagnoze sami, ne krenu pisati oporuku. Nitko nije toliko glup :(

Oprosti što ovo nisam mogla prije podijeliti. Možda me samo bilo sram. Sramim se i sada, ali mrvicu je lakše ispričati s vremenskim odmakom. A i našla sam nešto dobro u posljedicama svega, npr. osjećaj kao da sam se ponovo rodila ili vratila u život je bio upravo toliko stvaran koliko i ona loša fantazija prije da sam na korak do smrti. Ah, olakšanja, ne umirem nego sam samo luđakinja s umišljajima :)
Dobro, nije ludost počela s početkom ove priče, već i to što sam uopće otklizala u 14-15satno radno vrijeme je dovoljno pomaknuto za upitati se, a to mi se i nije dogodilo prvi put. Samo, prije me to radoholičarstvo nikada ne bi fizički umorilo, samo bi pomoglo da ne razmišljam previše. Onda me jednom slomilo i ostala sam "iznenađena". Čini mi se da je ipak zdravije voziti bicikl.

Možda ti sada i nećeš prepoznati koji to točno dio ja zapravo vidim lijepim u svemu ovome i zašto mislim da je dovoljno dobro kao dar pod božićno drvce, znam da ti se može učiniti malo zbrčkanim, ali možda pomogne sve razjasniti podatak da sam ja danas i opet imala volje ispeći si trokutiće s lješnjacima (u koje sam doduše i ovaj put stavila orahe jer nisam imala lješnjaka, a i narezani su na prutiće, ne trokutiće...znaš već kako to ide i netko bi pomislio da to onda više i nisu trokutići s lješnjacima, ali u nekim stvarima ne griješim).

Sretan ti Božić!

24.12.2017. u 16:49 • 4 Dijagnoza?#^

ponedjeljak, 22.05.2017.

praznik rada

kako je bio praznik rada tako je i u svemiru sve stalo na trenutak
zatim se pročulo da je na zemlji najzanimljivije ako navratiš samo jednom
samo koji trenutak odabrati
mislim da su to samo priče
uvijek može biti zanimljivo poput ležanja na plaži
neki su već toliko svemira obišli da pokušavaju ostati kod kuće
i izbrisati sjećanja kako bi opet sve ponovili
ja mislim da je matematika uvijek lijepa
ako je samo promatraš poput apstraktne umjetnosti
čim je nešto primjenjivo više ne može biti idealizirano
tako i matematika i vrata
pa makar vodila do narnije ili na kraj svemira
tamo ćemo morati sami stvoriti svoj život
a to je i radost i muka.

22.05.2017. u 20:18 • 15 Dijagnoza?#^

<< Arhiva >>