vodonosha

nedjelja, 03.04.2011.

Ne vrijedi, kasno je....

Shta reci, shta napisati, a da ima smisao?
Nisam chovjek od velikih rijechi, a sad mi je tako zao... da bar mogu ushmikati sve kroz rijechi i ono sto boli i ono sto prolazi, ali ne postaje se 'virtuoz sa rijecima' preko noci, o ne, takavim se radjash, a ja eto, nisam bio te sreche, no dobro, nechu zaliti, imam ono sto sam dobio, a valjda chu mochi rechi nesto razumljivo...

iako znam... ne vrijedi, kasno je...

Srce je moje napuklo... i dobro, shta sad da kazem?

Ja sam kriv?

Da, jesam...

Ne bjezim od toga, ali ti nisi bila fer, no to je manje bitno....

Ja nikada nisam bjezao od istine, nisam ju nikada ni skrivao i jasan mi je svaki potez i korak koji si napravila, ali to ne chini moje korake ni malo laksima, nadam se (i zelim) da ce tvoj zivot krenuti najboljim i najlijepshim tokom, da ches biti sretna, bez mene, pa, dobro da, ako tako mora i ako je to put koji birash, onda to... srecu ti zelim... a za nas...?

Ne vrijedi, kasno je... neke bistrine se nepovratno mute, a to je valjda zivot, najgore od svega je to shto sam ja ispao najvece moguche smeche, pardon, mali ispravak, najgore je, shto to i jesam, na zalost. Ja sam taj koji je zivio na dva kolosjeka, ja sam taj koji se mjesecima borio s time, ja sam taj koji je dosegnuo nekakvu razinu, u svojoj glavi, gdje je to funkcioniralo, ja sam taj koji je zivio s time... i za kraj ....ja sam taj koji te voli...

Falish mi, jako, al' ....ne vrijedi, kasno je...

"Lakshe je kad te neko i ne zavoli...
...teshko je kad za nekog, jedinog i svog,
postanesh zrnce soli,
teshko je kad tvoj neko,
prestane da te voli..."

Sretno,

V.