Znas, dugo sam se vozio nazad, ne predugo srecom, ali taman dovoljno da razmislim.. znam di sam, o ne, ne brini ti o tom.. nisam lak tip, barem ne vise, ali brate, nakon toliko nesreca, ko bi ostao lak (bez obzira na gravitaciju).. hajde priznaj? mozda Dalai Lama?... ma i njemu bi to bilo yebeno... sestra, pa mama, pa frend iz klupe, odoshe nepovratno... ostati normalan?!... tesko... mozda sam trebao imati vise razumijevanja... mozda, ali nisam mogao, raspao bih se... mozda i ne bih, 'ko zna... i ne zamjeri, ali podjelim Djoletovu tajnu... nemoj se vezati, pa eto nece ti ni faliti... ali pitam ga.. sta kad tebe vezu.. a eto desi se... i kako je (jedan drugi) moj najbolji prijatelj rekao.... nije to bilo stvarno... pa nije to bio pravi brak... . Pa daleko, pa kratko, pa samo jedno dijete(!!??!) Da, samo jedna prekrasna kcer.... Nisu bili pravi osjecaji u igri?! Nije smrdilo ili mirisalo na pravi nacin? Ma nabijem... Necu odgovarati na to, samo cu primjetiti, da je bolilo onako pravo... meni.... i gore... i jesam ...prvo ostavio sav poznati svijet i otisao k njoj, a onda najebao... ma nista, shvati ovo kao da gravitacija uvek uzme svoje... Samo, zasto ja tebi to pricam?! Jel mi stalo?! Do cega?! Nas?! Oh, dragi moj, nema vise nas... postojim ja i postojite vi... Jel mozes s tim zivjeti, ja zivim... Na kraju krajeva, ja vise volim tvoja oba sina od tebe.... jel to normalno? Ne znam, ali je tako... Nisi bio u mojim svatovima ?! Kad si zadnji put dosao do mene? Zasto ja moram tebi pricati kako mi je, a ti meni mozes pokazati? ... ja dolazim radi tebe... ne radi obitelji (koja dodje u Zg), mog oca (koji ne zna drugacije) ili najboljeg frenda (kojem su drazi neki drugi ljudi)... ne, ja dodjem radi tebe i znas sta... tesko mi je... znam da si me vidio sa burazom u nedjelju i ne, ne prigovaram, samo primjecujem... ne trazim nista, sve ja to postujem, ipak je tvoj frend nedavno otisao u Osijek, a ja prije punih 15 godina... navikli... ali, molim te, pusti me... ne mogu ja to... Volim te, to nikada nije bilo sporno i ne trebam te da pricas okolo koliko sam dobra osoba, trebam te samo da me pustis na miru... Imas ti sve njih, a ja to ne mogu... Ja imam tvoje sinove... I uzasno sam sretan sto sa tvojom zenom mogu provesti vece bez da se osjecam cudno... jer eto ...tebe nema tu, ti si na pivi s deckima.... eh ti najbolji prijatelji....
Shta reci, shta napisati, a da ima smisao?
Nisam chovjek od velikih rijechi, a sad mi je tako zao... da bar mogu ushmikati sve kroz rijechi i ono sto boli i ono sto prolazi, ali ne postaje se 'virtuoz sa rijecima' preko noci, o ne, takavim se radjash, a ja eto, nisam bio te sreche, no dobro, nechu zaliti, imam ono sto sam dobio, a valjda chu mochi rechi nesto razumljivo...
iako znam... ne vrijedi, kasno je...
Srce je moje napuklo... i dobro, shta sad da kazem?
Ja sam kriv?
Da, jesam...
Ne bjezim od toga, ali ti nisi bila fer, no to je manje bitno....
Ja nikada nisam bjezao od istine, nisam ju nikada ni skrivao i jasan mi je svaki potez i korak koji si napravila, ali to ne chini moje korake ni malo laksima, nadam se (i zelim) da ce tvoj zivot krenuti najboljim i najlijepshim tokom, da ches biti sretna, bez mene, pa, dobro da, ako tako mora i ako je to put koji birash, onda to... srecu ti zelim... a za nas...?
Ne vrijedi, kasno je... neke bistrine se nepovratno mute, a to je valjda zivot, najgore od svega je to shto sam ja ispao najvece moguche smeche, pardon, mali ispravak, najgore je, shto to i jesam, na zalost. Ja sam taj koji je zivio na dva kolosjeka, ja sam taj koji se mjesecima borio s time, ja sam taj koji je dosegnuo nekakvu razinu, u svojoj glavi, gdje je to funkcioniralo, ja sam taj koji je zivio s time... i za kraj ....ja sam taj koji te voli...
Falish mi, jako, al' ....ne vrijedi, kasno je...
"Lakshe je kad te neko i ne zavoli...
...teshko je kad za nekog, jedinog i svog,
postanesh zrnce soli,
teshko je kad tvoj neko,
prestane da te voli..."
Sretno,
V.
Hodam ulicom, kisha pada, iskreno nije tako hladno i bash mi odgovara. Naravno, nikada nisam bio od onih koji su imali rjeshenje za sve situacije, pa tako ni sada nisam imao kishobran i iskreno, u mojoj glavi, to je bio savrsheni izgovor, da pokisnem, onako bas pravo, na putu doma, u sebi sam pjevushio 'November Rain' iako je bio "tek" Septembar ili Rujan, kako bi moji sugradjani to primjetili. Hodajuchi i doslovno upijajuchi svu pozitvnu energiju ovog grada, shvatio sam koliko sam u tom trenutku sam.
Ok, u tramvaju je bilo nekoliko ljudi, na stanici takodjer, ali sada ovaj sekund, nikoga...
Dobro, pomislio sam ... odnos mene i ovog grada je uvelike narushen, ali ono sto se nikada neche promijeniti je moja ljubav i poshtovanje prema ovom gradu... Koliko si mochan ... hvala ti shto me imash i trpish... ja te volimi nedam na tebe, iako i ti i ja krvarimo kad vidimo sav taj primitivizam na tvojim ulicama, u tvojim poshtama, bankama, tramvajima ili cestama... vishe stvarno ne znam gdje je izlaz, ali ono shto znam i mogu obechati jest to da te nikada nechu prstati voljeti... takvog kakav jesi!
Narusen nam je odnos, rekao sam... da, istina je, ali samo zato shto sam 'probao' jedan vechi grad... i svidjelo mi se... uskoro ce mi biti dom.... Znam to!
Da se ne lazemo... i ti i ja dobro znamo sta to znachi.... i na zalost, tako je, neminovno.
Svaki slijedechi put kad te spomenem ti ces biti samo, moja usputna stanica u zivotu, ka cilju...
Dolazechi pred zgradu, shvatio sam, zivot je chudna biljka... i sve uzimamo sa rezervom.
Chuvaj se gospodine Gradu, chuvaj se svih ovih primitivnih seljobera koji gmizu po tvojim ulicama....
... nadajmo se da ce njihova djeca pocheti puzati, ako ne mogu hodati... jer na zalost, primitivizam se ne rjeshava preko nochi.
Ja nisam tu da bih mrzio, samo da bih upozorio, ako vam se ne svidja, guzva je, ne volite susjede, tramvaje, grad, crkvu, policiju... ne vidim zasto sebe chiniti nesretnim... ODSELITE!!!! IDITE!!!!
Ili nauchite poshtovati tudje... jer na kraju, vama nitko ne brani da volite svoje...
...samo vechini nas smeta kad nam to nabijate na nos...
Pozdrav, V.
To laugh often and much,
to win the respect of intelligent people and attraction of children,
to earn the appreciation of honest critics
and endure betrayal of false friends,
to appreciate beauty,
to find the best in others,
to leave a world a little better,
whether by a healthy child, a garden patch or a redeemed social condition,
to know even one life has breathed easier because you have lived.
This is the meaning of success!
Ralp Waldo Emerson
(1803 - 1882)
Lutajuci bespucima i prostranstvima,
nestajuci iza zidina vlastite sutnje i skrivanja,
stvaram ovu pricu za tebe.
Okrecuci se za nekim trenucima koje sam propustio.
Zauvijek? - pitala bi
Pa sta neka idu, nek se nose, kad su bez tebe... - dodao bih.
Ne zalim i necu, sad sam vec veliki i znam da zivot nije i nikad nece biti fer,
jer na kraju krajeva to mu i nije smisao, zar ne?
Uzivati cu u svakom nadolazecem danu,
ma kako cudno (ne)vrijeme se provlacilo kroz taj dan
Uzivati cu u svakoj obvezi koja me naocigled razdrazuje,
jer svaki trenutak koji mi okupira misli...
...ucini da vrijeme brze prodje.
A to samo znaci, da ce trenutak,
kad cu opet da te imam, brze da dodje...
Eh, Mon Chéri.... jos kako falis!
V.
Trying to keep a low profile, just to share some thoughts with the world, cause, honestly I lost my self in my own thoughts.I am not sure if you know the feeling or not, I am not sure will you be able to understand me, but honestly, I care a bit less than yesterday...
...and one more thing, I hope you will never reach that state of mind...
I was sitting near you
Your hair was in my hand
your smell was my breath
and your eyes were mine.
But you said: 'I don't know'
You said I was just a boy
I didn't understand you than
but now... perfectly I do...
Cause You are my life
You are my energy
and key of my heart
lie in your hands
...from the start.
Living my life, trying to be yours
knowing that, nothing else,
is possible to do... without you!
Please, hold me tight
and never let me go,
from your arms this world,
looks like a 'piece of cake!'
Cause You are my life
You are my energy
my fuel and my sun
and there is no other way to run
...this life!
'to my soulmate'
Yours forever,
Vodonosha
p.s.Thanks for being there for me!
Je t'aime! ;)
Leaving you was the toughest thing I have ever done in my life...
And dealing with the fact that I will never see you again is more than I could take ..yes I admit it is a burden that I don't know how to carry.
I guess what ever happened, I always knew I will see you again, even for a second... and now its taken from me... by me !!!
What am I going to do? How will I continue?
You... somewhere out there sleeping, walking, thinking... breathing....
Me out here, knowing that you will never know how I feel...
I love you with all my heart...
You make my universe shake, you make me a little boy again, you make my time stop... you...
The perfection!
I will never touch you again, I will never had a chance to hug you... and I don't know if I can live with that... cause you are all I ever wanted, you are all my world!
I am glad you did listen to me, I am glad you have things in your life that makes you happy but I cant go on like this ... you mean to much to me...
in less than a month it will be 3 years since I met you... 3 years of hell and heaven!
I miss you...
When you hugged me it was a dream come true.. but I want more and yes I know I played the right cards... but not for me ... I am so sorry but those were the only cards I had and it was the only way, I did what you expected me to do.. but I didn't do what I had to do!
I love you...
Can you understand that? Can you realize how much you mean to me?
Our universes are going apart now, like I said ... I hope you enjoy the show, cause this is all I can give you ... its simply The End and I don't know if I can live with that!
I hate you.. you make me go away from my friends.. my best friends, they simply cant understand me and I am a person who never had complication with communication... That's me!
Like you said a fool ... but good fool... what ever you meant by that!
Imam osjechaj da ti mogu pomochi...
Znam da nikad nechu dobiti ono sto bi htio, no mogao sam imati puno, ne, dovoljno, ali puno,
a odbio sam, nesvjesno... valjda
Zadrzati chu se na svojoj teoriji da se sve deshava s razlogom, jer kako drugachije da objasnim sebi...
A tebi kazem, izdrzi ...
Najteze je izgubiti nekoga zauvijek, nekog bliskog...
...pri tome nije bitno u kakvim ste odnosima u tom trenutku, jedino sto je bitno da nema povratka...
Sve neizgovorene rijechi ostati che neizgovorene, a sve izgovorene prate nas zauvijek...
I reci cu ti jednu stvar kojoj me naucila osoba koja mi je uzor...
Tocno znam kakav zelim biti u zivotu, vidio sam to ...
...e pa, pitao sam shta je bit/smisao zivota, dobio sam najbolji moguchi odgovor u tom trenutku...
Have Fun!
Pomislio sam da je to prejednostavno i suvishe sebichno,
a kasnije sam shvatio da savrsheno funkcionira za svaki trenutak...
i da nema veze sa sebichnoshchu, a josh manje je jednostavno...
jer sve prolazi prebrzo, a lakshe je stalno se zaliti i odustajati...
Znam da je!
Ali nechu tom cestom, ovaj put sam jaci .... zbog tebe i nje!
...i da znash stalno si postavljam pitanje....
Doshla si mi u snovima, nakon pola godine, sjecham se da sam pozelio da se ne probudim...
sjecham se da sam pomislio, kako neshto nije uredu i na zalost... tako je!
Zivot ide dalje, a vrijeme stvarno pomaze, no zashto da ti pricham, kad imash vishe iskustva od mene...
ili barem isto toliko... Na zalost!
I znash da sam nashao ono shto sam trazio,
dobio sam beskrajnu ljubav i istom mjerom uzvratio, bez straha.
Srechu ti zelim dalje u zivotu... onakvu kakvu sam ja nasao, barem...
Zapamti, moja vrata su ti zauvijek otvorena, samo ovaj put na jedini moguchi nachin...
...tu sam da ti budem prijatelj... Zauvijek!!!
Have fun!
V.
"Jednog dana pojavio se maleni otvor na chahuri.
Chovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muchi da bi kroz
taj maleni otvor izvukao svoje slabashno tijelo.
Onda je stao, chinilo se - ne moze dalje.
Zato je chovjek odluchio pomochi leptiru: uzeo je
shkare i razrezao chahuru. Leptir je s lakochom izasao.
Ali, imao je krhko tijelo i smezurana krila.
Chovjek je nastavio promatrati leptira,
ochekujuci da che se krila svakog trenutka otvoriti,
povechati i rashiriti se kako bi podrzala leptirovo
tijelo i osnazila ga.
Medjutim, nishta se nije dogodilo!
Cijeli je svoj zivot leptir proveo puzeci okolo sa svojim slabashnim
tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio."
Ponekad su poteshkoche upravo ono shto trebamo u zivotu.
Kad ne bismo u svom razvoju imali nikakve prepreke, bili bismo
osakacheni. Nikad ne bi postali onoliko snazni koliko mozemo biti.
Nikad ne bismo mogli letjeti.
samo toliko od mene
V.
| < | prosinac, 2014 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
vodonosha@gmail.com
kako dobiti vrijeme i vodu !!!