SRANJE POSLIJE SRANJA
28.02.2008., četvrtak
SREĆA,SLUČAJNOST,PRAZNOVJERJE ILI NEŠTO DRUGO
|
Sve je počelo jednog ljeta prije 10-tak godina mama:možeš li molim te konačno preštihati tih metar sa metar da posadim ružu ? ja: a ok. budem !!, Isuseee... dok sam drobio zemlju učinilo mi se da sam vidio djetelinu s 4 lista, mislim kakva je vjerovatnost da ću stoječki , ne gledajući i lupajući po zemlji vidjeti djetelinu s 4 lista a još veća vjerovatnost da će biti čitava jer sam stvarno polu živčano drobio onu zemlju. Ali eto našao sam je .. čitavu,nedirnutu djetelinu s 4 lista. plastificirao sam je i stavio u vozačku dozvolu. hm... moram priznati da vozim već 15 godina i nikada nisam imao sudar ili neku nezgodu a vjerujte mi radio sam gluposti s autom , gluposti koje radi svaki dečko s 18,19,20 godina, ona silna ganjanja ulicama, utrke , rizična pretjecanja.... ma mislim da znate o čemu pričam... sve u svemu bilo je situacija u kojima shvatite da ste se izvukli za milimetar i da su stvarno sekunde igrale ulogu.... uh... a kazne ?? kaj su to kazne...  stvarno se ne sjećam kad sam platio zadnju kaznu..... idemo dalje.... prije par mjeseci kopajući po novčaniku djetelinu sam prebacio uz karticu tekućeg računa.... hm... debilno i smješno jel da.... samo se vi smijte ali meni su se primanja povećala za 100% ... ok, evo još jedne neobične situacije od prije mjesec dana... prošlo je podne, točnije jedan je, radim popodne.... žurim jer kasnim ..hm..klasika.... tražim novčanik: u pm opet ga nema, opet sam ga ostavio u autu u jeb* pretincu. a dobro kaj sad... mislim si... ni prvi ni posljednji put. spuštam se na parking ispred zgrade i imam kaj vidjeti.. novčanik stoji na krovu auta, odmah sam prevrtio film, kako ? zašto ? gdje? od kud ? Isuse....pa da , sad se sjećam.. ostavio sam ga na krovu da izvadim neke vrečice iz auta fakat ne vjerujem..... od jučer oko 18:00 do sad.... i nitko ga nije vidio, uzeo... sve moje kartice ( njih 7 ), svi moji dokumenti, oko 600 kn keša sve je moglo nestati u par sekundi... pa Vi meni sad recite kaj je sve to... jednostavno sreća jer nitko nije vidio crni novčanik na sivom autu, čista slučajnost da nitko nije obraćao pozornost na parkirane aute glupo praznovjerje da djetelina donosi sreću ili ??? samo Vama za informaciju ponovno sam je vratio u vozačku dozvolu......  ugodan Vam dan želim |
16.02.2008., subota
ROĐENDAN
|
E pa sretan mi rođendan.... |
01.02.2008., petak
CRNO - BIJELO
|
petak je , 12:44 h.. moj slobodan dan... sjedim mamuran na trosjedu, onaj osjećaj kad vam se ništa neda , kad vam je sve bezveze... 100 zvukova oko mene , tv vrti svoje , comp vrti neke stare balade , na radiu nekakva sportska emisija a u daljini mikrovalna nikako da prestane puštate one iritirajuće zvukove koje inače pušta kada tajmer stane na 0. ness je skuhan... 3 mobitela ( 2 od firme ) ne prestaju zvoniti.... ajde hvala Bogu da je barem telefon smanjen dosta mi je .... razmišljam gdje sam pogriješio hoćeš napraviti nešto dobro a na kraju ispadne da je sve u kur* svoj sam stan izrentao više radi drugih nego radi sebe , radim 2 posla , unaprijeđenje na jednom a još malo i na drugom.... gledajući to sve sa različitih aspekta uz to što više nemam uopće slobodnog vremena nakotit će se barem novaca , plaća 9.000 kn , 2.000 kn od stana , 600 kn od drugog posla i kao šećer na sve to prestaju mi dva kredita ( jedan od 1800 kn a drugi od 1300 kn ). kako i zašto se onda osjećam tako jadno ? Niti sam sretan niti zadovoljan svim tim.... Kupujem si gluposti kako bi sve to nekako izbalansirao , kako volim tehniku uzeo sam si laptop , pa novi monitor , pa kameru .... i tako svaki dan nešto..... fali mi moj život... fali mi moje slobodno vrijeme.... fale mi prijatelji..... fali mi moje malo čudovište... ne znam da li znate da imam mačku koja je živjela s menom 3 godine , koja je došla u stan mala kao buflica... zbog koje je po ljeti radila klima a po zimi centralno.. i nije me bilo briga što trošim novce bezveze na režije i kaj svi viču da nisam normalan...takav sam ... N. zna sto puta reći kako je kod mene sve crno-bijelo... e pa i je... sve je crno-bijelo....nema sredine, ili je ili nije ..ili može ili ne može....... možda je samo u jednom u pravu ,prebrzo odustajem , ne znam se izboriti za ništa, sve prihvatim kako drugi odlučuju... ali takav sam... kome ne valjam ne treba me trpiti... nikoga nikada nisam silio na ništa..... navikao sam biti neshvaćen i sam prolaziti kroz mnogo stvari... i sad je moje malo čudovište dolje kod staraca , znam da nije dolje sretna makar oni tvrde suprotno... i cijelo me vrijeme prati onaj glupi osjećaj da sam ju razočarao ....... pa kad znam da jesam....... Oni koji imaju ljubimce mogu sve to razumijeti a oni koji misle da nisam normalan neka tako i misle , to je njihovo pravo ali kao što rekoh nije me briga kaj drugi misle...ni sada niti će ikada biti.... ugodan dan želim dragi ljudi...... |
09.01.2008., srijeda
UNAPRIJEĐENJE
|
kao i što sam spomenuo u prethodnim postovima dobio sam unaprijeđenje. Unaprijeđenje koje je donijelo dosta nemira kod mene.....poremetilo je sve moje planove, sva moja stajališta i razmišljanja.. unaprijeđenje koje je razlog sve učestlijih svađa s N. evo ovako.... nakon dolaska s godišnjeg odmah sam prebačen na novo radno mjesto : zamjenik voditelja prodajnog centra. hm...koliko loš može biti posao koji mi donosi duplo veću plaću ?? hm.. da li je novac sve u životu ?? uh .. kako se samo čovjek može prevariti..... eto i ja sam jedan od njih... ostavio sam veleprodaju , ostavio sam idealno radno vrijeme ( pon-pet , 8:00-16:00 ), ostavio sam posao koji sam volio , posao u kojem sam bio jedan od boljih , posao koji je obuhvaćao kontakte s kupcima , učestale ručkove i kave .... posao u kojem sam sam sebi bio šef, u kojem sam sam sebi organizirao radni dan.... ah.....  a sada ? sada sam samo pijun jedne velike organizacije... tako sam ja zvao šefove do sada .. organizacije koja jednostavno proždire ljude , koja određuje kako i šta ćete raditi , koja određuje vaše slobodno vrijeme , Vaš privatni život ( btw kojeg više skoro i da nemam....) ono po čemu sam pljuvao do sada , ono što sam kritizirao i govorio da nikada ne bi radio prihvatio sam ubjeručke, bez ikakvog razmišljanja...... a zbog čega ? zbog duple plaće.... eto zbog čega.... moje slobodno vrijeme nestalo je.... s prijateljima skoro i da ne kontatiram .... ono malo slobodnog vremena koje ipak ulovim provedem uglavnom spavajući a pogotovo onda kada radim popodne.... Isuse , ...radim popodne...??? pa ja do sada nisam znao kaj je rad popodne , kaj je rad vikendom.... moram priznati da je sve to ispočetka bio veliki šok za mene.... ali s vremenom čovjek shvati da previše drami , da nije više djete i da se jednostavno s vremenom mora početi odricati nekih stvari koje je volio ..... isto je tako i s menom... ne igram više igrice na comp-u , filmove gledam ali u puno manjoj mjeri , bicikl 0 bodova , druženje uz kavice 0 bodova.......... to su trenuci kada poludim ali se brzo spustim na zemlju jer uvijek mogu otići raditi za nekih 3000 kuna ... želim li 3000 kn..... hm... pa i ne baš... svjestan sam da ima ljudi koji rade za 1/4 moje plaće ali ih ne žalim previše.... vjerujem da je čovjek sam tvorac svoje sreće , dakle ako ti nešto ne valja ili ti je mala plaća poduzmi nešto , mjenjaj stvari , mjenjaj posao... nemoj samo kukati...... ja sam jedan od onih koji su počeli stvarno od početka , praktički s dna .... i gurao sam , uvijek tražio nešto bolje.... u to vrijeme promijenio sam 5-6 poslova različitih karaktera.... znači može se... !!! rijetko kad planiram unaprijed , uglavnom živim iz dana u dan i do sam sam bio zadovoljan sobom ali kako sam stariji i malo ...jako malo ozbiljniji počeo sam planirati neke stvari u životu.... ne želim raditi posao koji ne volim , ne želim 80 posto vremena provoditi na poslu , ne želim da drugi upravljaju mojim slobodnim vremenom , mojim životom i mojom srećom... zato.... zato sam odlučio sljedeće... ... ovaj ću posao odraditi godinu , dvije maximalno... vratiti još neke sitne kredite , uštedjeti nešto novaca pa onda naći nešto normalno , nešto gdje ću opet biti slobodan vikendom , imati vremena za sebe , za druge ., nešto što ću voljeti i raditi s maximalnom voljom i užitkom..... a do tada obzirom da sam šef....pomagat ću ljudima , izlaziti maximalno u susret , i biti realan i pošten. na kraju krajeva znam kako je biti radnik u jednom veliko trgovačkom centru.... zaključak... a šta ćete..... polakomio sam se za novcem... novac je presudio , a vjerovatno bi i kod mnogih.... plaću od preko 1000 eura nisam mogao samo tako odbiti.... a da li zaradim svaku lipu.. ??? ooooo da !!!! vjerujte mi osjetim i zaradim svaku lipu... opsujem i posao i sebe 20-tak puta na dan..... JA ja koji sam po prirodi jako smirena osoba , osoba koju rijetko šta može razjebati i raživcirati.... dragi ljudi do sljedećeg posta i novih zbivanja u mom životu ostavljam Vam veliki pozdrav i želim puno svega lijepoga u ovoj 2008-oj godini.... |
01.12.2007., subota
DUBROVNIK
|
Hm… evo gledam i ne vjerujem da je prošlo 5 mjeseci od mog zadnjeg pisanja.... moram priznati da vrijeme stvarno leti. Obzirom da su se izdogađale dosta bitne stvari u mom životu , a i one malo manje bitne sljedeća 2-3 posta posvetiti ću onom razdoblju od 5 mjeseci nepisanja. dakle...... ljeto je.... mjesec kolovoz... paklene vručine.... firma me šalje u Dubrovnik na 2 tjedna kako bi obučio nove djelatnike... hm.... dodatne dnevnice , malo odmora i besplatnog kupanja... hm.. moram priznati da nije zvučalo loše.... N. je naravno popozdila čim je čula za moje putovanje... ali ......što se mora , mora se avionom sam u Dbk-u bio za 45 minuta , hotel 3 zvezdice , polu-pansion ( doručak i večera ) , ogromna soba , službeni auto 24 sata... jel trebam išta reć...??? kako sam imao auto , svaki dan sam išao na ručak ( švercao sam se ... psssst ) a i obišao sam cijelu dubrovačku regiju. jednostavno je prekrasna.... nakon nekog vremena upoznao sam ostalo društvo koje je bilo na ispomoći a dolazili su iz svih gradova Hrvatske..... malo smo se družili ,i to samo onda kad su oni mogli jer su radili i popodne i subote i nedjelje.... uh grozno... Dubrovnik je bolesno skup.... kava je 14 kuna , fanta 20 a nedaj Bože da bi nešto pojeli......500 kuna ode u sekundi.... a dubrovčani.... hm.... Dubrovčani su stvarno specifični..... lijeni su , ali moram priznati da znaju živjeti....onako kako mi hodamo u Zagrebu njima je to trčanje... vjerovatno će živjeti 100 godina ..... hm...... moram priznati da ja nebi mogao tako.... nema uzbuđenja , presporo je , predosadno ...nema osjećaja ispunjenosti ...onako kad se zbilja potrudiš i zapneš a onda gledaš rezultate svog rada......... ali ipak..... boravkom tamo vrijeme je proletjelo , ujutro na poslu , uglavnom po terenu a poslije podne odmah na plažu... sve to rezultiralo je time da sam već 5-i dan bio crn ko cigan.... heheehehhe.... Situacija sa N. išla je nizbrdo....svaki njen poziv i naši razgovori završavali su svađom i spuštanjem slušalice....... ona jednostavno nije mogla podnijeti da je meni tamo dobro , ponašala se nekontrolirano , svako malo spuštala slušalicu pa opet nazivala.... i s vremenom me to uz što me užasno živciralo pomalo i izmorilo........ došlo je do te granice da sam bio spreman prekinuti cijelu vezu...... na sreću prošla je i ta krizna situacija... a prošlo je i mojih 2 tjedna odmora u Dubrovniku.. ali to nije kraj ..... počinje moj pravi godišnji.... odmor se i dalje nastavlja samo se selim sa juga na sjever... službeni auto vratio sam u Zagreb nakon 9 sati vožnje , N. je već bila pripremila stvari za polazak.... prespavali smo i sljedeći dan krenuli u Crikvenicu. plan je obići naš jadran uz minimalne troškove.... e da... moram napomenuti da smo novi stan u potpunosti uredili i da živimo skupa od 7.-og mjeseca.... do sljedećeg pisanja...... pozdrav.... |
09.07.2007., ponedjeljak
LUKSUZ
|
nema ga više.... u 2006.-oj godini živjeli smo kako grofovi... svaki dan van na večeru , svaki vikend negdje u toplice , welness , 2- 3 puta na more... onda je došla 2007... i ništa se nije promijenilo... opet isto...večere , putovanja , trošenje novca na gluposti... I sad je dosta.... stigla je prva rata za stan....prva od sljedećih 25 godina ili hm....25*12 mjeseci.... ajmeeee..... iskreno ne znam kako ćemo ovo izgurati jer ni N. a ni ja nismo racionalni i savjesni kad je novac u pitanju.... teško je biti naviknut na luksuz i onda naglo prestati..... ali eto probat ćemo.... ljeto , more...planirali smo negdje vani ali mislim da nema šanse da si takvo nešto dozvolimo u ovim trenutcima.. N. ima smještaj u Crikvenici pa mislim da ćemo tamo..više iz one navike da se malo maknemo iz Zagreba... večere ćemo izbaciti jer mjesečno ode preko 1500 kuna na njih... moram N. nagovoriti da se ostavi tog pušenja jer i tu ode preko 1500 kn mjesečno ( uz cigarete idu učestale kave ) i ono kaj je najvažnije.... vrijeme je da se skuliramo kod kupovine novih stvari.... moj ormar je prepun obleke a za njen da i ne govorim..( puta 2 )..... malo je sramotno da nas dvoje zajedno imamo primanja preko 18.000 kn a na kraju mjeseca ne ostaje nam ni lipa... ( ne daj Bože da to starci saznaju...pa popljuvali bi nas k'o kakve balavce....) šta još reć.... umoran sam jer ovih dana letim na 100 strana.... s jednog posla na drugi , iz jednog stana u drugi... koma sam... jedva čekam da se to malo posloži..... moj stan pliva u prašini jer sam mjenjao stare prozore a stan od N. je i dalje u fazi sređivanja tako da uvijek ima nekaj za raditi.... evo samo danas smo njen stari i ja cijeli dan montirali stolić , garnituru , lampe i na kraju pola dana izgubili na stol kojeg smo na kraju ipak krivo složili..... kako sam miran po prirodi meni je bilo svejedno ali on se i nije mogao kontrolirati na trenutke..... stvarno su mi smješni ti starci ( takav je i moj ) ..rade neki posao ali uz to svako malo i psuju i negoduju i svi su krivi pa nešto mumljaju pa opet psuju..........ah...starci ??? ljudi dragi odoh leć sutra je novi dan i čeka me dosta posla.... laku noć želim..... |
12.06.2007., utorak
ETO......
|
Ovih dana nekako mi se čini da su dani jednostavno prekratki.... vraćam se doma kasno navečer , umoran , strgan.....a zadovoljstva nigdje...  pa da krenem.... recimo da sam se jednim djelom posvetio novom poslu koji mi jos nije sjeo onak kak treba....jedan dan sam pun optimizna , dobrog raspoloženja a drugi dan dolazi razočarenje i loše raspoloženje koje me sjebe totalno .... i onda netom prije nego li zaspim padnem u fazu razmišljanja koja izgledaju nekako ovako: " zašto se ja bavim jebenim glupostima i uzalud trošim svoje slobodno vrijeme..??" .... Ali nema veze..pustit ću neka prođe jedno izvjesno vrijeme pa ćemo vidjeti..... a sad onaj ljepši dio oduzimanja slobodnog vremena..... već sam napisao da je N. kupila stan i da smo u nekoj fazi gledanja , kalkuliranja , kemijanja.... e pa stvari stoje ovako.... - kuhinja je u fazi izgradnje..( kombinacija venge i bijele sa srebrnim elementima ) - dnevni ... ( bijela garnitura , venge stol , bijele stolice , venge stolić..... uz bijeli zid ide venge niski regalčić za tv i nekakve sitnice a iznad regalčića idu 2 venge noseće police koje se postavljaju okomito na zid....... ). - moram napomenuti da će jedan zid u dnevnom biti boje ciklame...hm.. neke sitnice u dnevnom također će biti u boji ciklame kako bi razbile monotoniju.....( sviječice , pepeljara i slične sitnice....) - malo sam se razočarao u tv-u..sony lcd 82 cm...hm..htio sam 105 ili 127 ali kako tv plaća njen stari dobar je i taj....( hm..za prvu ruku.. ) - spavaća nam je zelenkasta sa venge kutnim regalom (... imamo i balkon ... koji gleda na šumu ) - kupaonica isto izgleda prekrasno..( N. je izabrala odlično ogledalo i mali simpatični ormarić koji su dali kupaonici malo života...jer je kupaonica već bila uređena....). Sve u svemu prekrasan stan od 60 kvadrata , 2 balkona , izvrsna lokacija ( tik do šume , hlad , mir i tišina )..... ali kako ništa ne pada s neba očekuje nas 20 godina otplaćivanja rata u iznosu od 3.500 kn. eto..taman se riješih jednog kredita kad eto drugog.. moramo još dobro razmisliti šta ćemo s mojim stanom.... isto je nov , elementi u njemu također su stari svega 2-3 godine.... ah... ma puno je tu svega..ali složit će se to samo od sebe...korak po korak...problem po problem..... obaveza za obavezom..... upravo sam zijevnuo pa mi ostaje da Vam još samo zaželim.... ugodnu i laku noć............ |
01.06.2007., petak
FRENDE SRETNO
|
jedna od onih priča tužnog sadržaja... tužnog početka , niti malo sretnijeg nastavka i još tužnijeg raspleta....nadam se samo da će cijela ova priča ( njegov život ) imati za kraj jedan sretan završetak... upoznali smo se savim slučajno , on zna onoga koji zna onoga koji zna onoga koji zna mene...... brzo je upao u društvo s kojim sam stalno lumpovao po party-ima..... iste fore , ista zajebancija , isti način zafrkancije nije bio slučajan....živio je u mom kvartu dosta godine pa se odselio negdje u siget. nisam ga znao jer je puno mlađi od mene...on je 84-to godište... kroz druženje i svakodnevne gluparije saznao sam da mu je mama umrla dok je imao 7 godina a da mu je stari okorjeli alkoholičar.. brzo povežeš takve stvari sa maltretiranjem i dugovima koji su se vjerovatno povečavali s godinama..... Alkohol je napravio svoje i stari mu je umro prije 3 godine ....nije bio sretan ali nije bio ni pretjerano tužan....mogla se primijetiti jedna vrsta olakšanja na njegovom licu ..kao da je skinut jedan veliki teret sa njegovih ramena...... dugovi koje je stari ostavio nisu bili nešto veliki ali ipak preveliki za osobu koja ima 20 godina i koja živi sama u stanu.. A cijeli stan se raspadao ...struja nije plačana godinama te je dug iznosio preko 10.000 kn.... instalacije su puštale , zidovi se raspadali...... Sve skupa izgledalo je grozno ali ipak nije bio smak svijeta.... Govorio sam mu : " M. nazovi elektru , dogovori plaćanje u ratama..." " sakupi ekipu , pobacajte ove stvari iz stana....pokrečite stan i stari moj imaš odličan stan za živjeti...." tako je i bilo , struja je bila plaćena na način da je ušao u 300% minus.... ok je to..pa svi tako živimo....... M. je odlična osoba po karakteru , izvana izgleda kao netko tko ne mari za ništa ali je u stvari i više nego dobar... sjećam se..... našao sam malu crnu mačku izbačenu na autoputu , stao sam i odnio je doma.....bez imalo razmišljanja M. ju je uzeo i makar nije imao kune za hranu dao je dosta love za liječenje mačke...bila je ozbiljno bolesna i vjerovatno bi uginula da je nisam pokupio na autoputu ( kilometrima do prve kuće ) i da je on nije dao izlječiti... svaki mjesec sam mu donosio punu vreču hrane za nju lagavši da moja kraljica od mačke neće jesti sad ovu hranu , pa sad ovu... par sam puta bio kod njega uvjerivši se da je mački bolje nego večini na ovom svijetu.... da se vratim na priču........ nekako je M. stao na noge , bio je u minusu ali tko danas nije...susjedi su mu ostavljali hranu u vrečici ispred vrata ili jednostavno objesili na kvaku vrata.... i išlo je tako , funkcioniralo je....struje je vračena , kupio si je par stvari koji mu trebaju ( tv.....) , imao je plan , snove.... Ali jedno nije nikako mogao kontrolirati..... M. nemoj se razbijati toliko , pa ne treba ti to više frende , prošli smo to .... ponavljao sam mu to na svakom našem izlasku.... i moram priznati da nije imao granice ni u piću ni u onom drugom.... Ponovno se spetljao s ekipom kojom je izlazio prije nego je ušao u naše društvo... razišli smo se svi skupa...cijelo društvo se jednostavno raspalo..... njega sam znao vidjeti 1 put mjesečno i to kad sam mu nosio hranu za mačku.... jednog dana čujem vijest: " M. je dao otkaz .....?? " " moooolim , ne može si on priuštiti otkaz...hm , možda si je našao neki bolji job ?? " zovem ga , ne javlja se...drugi dan ga slučajno sretnem.... bio je premršav , gledao je u mene ali kao da me nije doživljavao , kao da je bio odsutan , govorio je sporo i nepovezano.... znao sam da je sranje....da nešto ne valja.... isti sam dan saznao da se navukao i da ide u komunu na odvikavanje...... razmišljao sam.... treba li takve ljude osuđivati i kritizirati.....treba li uopće takvim ljudima soliti pamet... tko da im soli pamet ?? Mi ? mi koji nismo prošli ništa ni blizu onome što su oni prošli ....ili još prolaze.... Možda takve ljude samo treba shvatiti... mladost nikakva , život skoro pa nikakav , stvarnost i više nego odvratna...i onda nađeš riješenje u drogi , kad si na drogi sve je divno i krasno , nisi siromašan , nemaš dugove.... najbolji si . najjači si .......... ne znam...ali mogu reći samo ovo... e pa frende sretno tamo gdje ideš , izvukli su se drugi pa ćeš i ti.... |
16.05.2007., srijeda
JEDNO DOBRO JUTRO
|
konačno...... - buđenje u 6:00 h - 20 sklekova - slaganje cedevite ( limun ) - 20 sklekova - pravljenje ness-a - 20 sklekova - besciljno hodanje kućom - 20 sklekova - paljenje compa ( muzika - neno belan: vino noći ) - ispijanje cedevite i ness-a - 20 sklekova - tuširanje - pisanje bloga hm.... ako ovako nastavim već vidim kad budemo N. i ja živjeli skupa da će biti vremena i za...... a meni je sada vrijeme da se počnem spremati za posao.... svima Vama želim ugodan početak dana....... |
12.05.2007., subota
SKLEKOVI - NOVI POČETAK
|
jedan , dva..........., tri.... četri............, peeeeet..... uuuuhh šest , sedam..., osam, devet...... i deset..... dosta !!!! uh , jedva .... moram priznati....a nekad sam ih mogao 100-150 bez pauze , bez prestanka...odjednom.......... hm...da ...nekad.... a ništa... mala pauza pa novih 10...... jer.... SVAKI NOVI POČETAK JE TEŽAK..... ( a najlakše je odustati ....... eee ovaj put neću !!! ) Sad ću još samo ukratko o meni/nama.... I opet me nema često na blogu , i opet imam opravdanje... eto posvetio sam se maximalno sebi....možda sam se malo kasno sjetio mada ne mislim tako... počeo sam opet vježbati .. skinuo sam bike sa tavana pa se lagano pripremam za nedjeljne vožnje po sljemenu , našao sam dodatnu zanimaciju ( zaradu ) koja mi oduzima dosta slobodnog vremena ... N. je kupila novi stan pa smo sada u fazi opremanja , traženja , kalkuliranja....... sve u svemu nije loše......malo gledam i zamišljam svoj život u skoroj budućnosti.... onak...kako će izgledati ....što će se promijeniti.... i dokle ću dogurati...... vidjet ćemo...za sada imam samo planove , inspiraciju i volju...... po meni to je i više nego dovoljno... dosta odmora....idem odraditi novih 10 jer kao što rekoh..... SVAKI NOVI POČETAK JE TEŽAK ...... čitajte između redova jer odavno već ne mislim na sklekove....... mislim na sve novo što nam život donosi.........nova veza , novi posao , nova sredina .......... ugodan vikend svima ...... |
