< | srpanj, 2008 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
opis bloga:
došla sam pokloniti sebe čovjeku
dajem svoje najbolje i najlošije Ja
ne želim da me kupujete
ja sve već nudim
Ovo je samo moj svijet...
Tko sam ja?! 15-godisnjakinja koja je ranim ulaskom u pubertet napokon otvorila oci i spoznala ovaj zajeban svijet...spoznala težinu ovog života...shvatila da je jedna mala jedinka sa nebesa gledana kao jedna skoro pa nevidiljiva točkica...znači,jedno ništa na ovom svijetu...doslovce nevidljiva...
razočarala se u ljubav...prisiljena glumiti...smiješiti se...a iznutra tonuti...
moja malenkost->
moj msn: pongra@live.com
ispričavam se svima kojima nisam vračala na komentare na mom drugom blogu vlasnikzivota2442.blog.hr
"Ljubav je partija karata, gdje svi varaju. Muškarci - da bi dobili, a žene - da ne bi izgubile."
"Ako vas ljubav čini slijepim, njeno opadanje, nasuprot tome, pretvara vas u strogo i nikad zadovoljno oko.
"Jedina važna stvar, kada budemo odlazili, bit će tragovi ljubavi što ćemo ih ostaviti za sobom."
Teško je voljeti, još teže ne voljeti, a najteže je naći voljenog koji te voli."
"Ljubav, kazahu nam vidjeoci iz starine,
Zlatni je leptir iz divljine
Što leprša i leti obasjanim nebom
I tka sreću srdaca što dođoše iz tmine."
"Ljubav nikad ne umire prirodnom smrću. Umire jer joj ne znamo obnoviti izvor. Umire od sljepoće, pogrešaka, izdaje. Umire od bolesti i rana; umire zbog dosade, gubitka svježine i sjaja."
"Ljubav je sav život žene, a epizoda u životu muškarca."
Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu."
Nezrela ljubav kaže: Volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: Trebam te jer te volim."
• Kad se sjetim Tebe u hladnim nocima bol mi na dusi pociva, srce me zaboli jer te ono jos LUDO VOLI!!!
• Kad sklopis oci svoje, ja cu doci zlato moje, da te ljubim, da te mazim, da te cijele noci pazim, da te cuvam od svih zala jer te volim sreco moja mala!!!
• Kad te nema moji snovi se izgube, moja masta se zamrzne, moje usne ne govore, moja dusa se izbrise i sve bol postane!
• Kada budes spavala, u san cu ti doci ja, da te vidim, da te grlim, da te ljubim, da te imam samo za sebe. Jer jedino te tada mogu imati, nesudjena ljubavi!
• Kada se iskreno voli, ni razdvojenost ni vrijeme ne mogu nam nista!
Kad more zavlada kopnom, kad u pustinji padne snijeg, kad se ledenjaci otope, kad usred noci zasja sunce; NI TAD TE NECU PRESTATI VOLJETI!
Kad sam bila mala, rekli su mi stariji da su med i mlijeko dvije nasladje stvari, a sad kad sam starija i stekla iskustva sladja su mi tvoja usta!
• Jedan savjet - CUVAJ SE, jedna molba - NE MIJENJAJ SE, jedna zelja - NE ZABORAVI ME, jedna laz - NE VOLIM TE, i jedna istina - STRASNO MI NEDOSTAJES
• Jedino ti znas sto mi treba, tvoj topli osmjeh i ljubavi do neba. Jedino ti mozes to da mi das, ZATO TE I VOLIM, SAMO DA ZNAS.
Ja nisam cvijet po kojem se gazi, niti sam svjetlo koje se gasi, ja nisam rob koji te slusa, ja sam jedna zaljubljena dusa.
Ja znam da nemam vise prava na tebe, al ipak ne mozes mi uzeti snove. U snovima te imam samo za sebe i ne dajem te nikome!
Jos uvijek zelim iskrenu plavu dubinu tvojih ociju, zelim da moja ruka dodirne tvoju, toplinu tvojih usana na usnama zelim, zelim da me ljubis i volis do kraja
• Kad bih kralj svijeta bio, on se ne bi Zemljom zvao, tvoje ime bih mu dao. Kad bih svemirom carevao, svaku zvijezdu, sve bih TEBI darovao.
• Kad bih ljubav svoju suzama morao dokazati, ja plakao bih dan i noc, ali suze svoje nikad isplakao ne bih jer te volim kao bolesnik svoj posljednji dan.
Kad noc se spusti i prekrije prozor tvoj, po nebeskoj pomrcini poljubac saljem svoj, nek poljubac stigne gdje ne mogu ja i tiho ti sapne: mislim na tebe maleni moj
• Kad nocu nebo gledas ti mislis da zvijezde sjaje, a to se andjeli nebom bude da tebe gledaju.
Ima 7 svjetskih cuda, 6 kontinenata, 5 krakova zvijezde, 4 lista djeteline, 3 svjetska oceana, 2 oka... ali samo 1 si ti!
• Iz ociju suze kaplju, usne tvoje ime sapcu, a srce boli stoga sto te ludo voli!
• Izblijedit ce slika, uvenut ce cvijece, ali ime tvoje iz mog srca se izbrisati nikad nece!
Ja nisam zena bez ponosa, pa da kleknem i da molim, na koljena svoja necu pasti iako te ludo volim!
Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.
"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.
Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.
Tražiš me, a ja sam tu pored tebe… prolaziš pokraj mene, a ne vidiš me… noću me sanjaš, zamišljaš u svom zagrljaju, tiho me dozivaš po imenu… strpljivo čekaš da saznaš gdje sam, da saznaš tko sam… a ja sam tu, tebi najbliže, gledam te i mašem ti, govorim riječima srca i puštam ti sve po volji… a ti me ne vidiš i ne čuješ, od silne čežnje začarana… ni svjesna nisi ljubavi koju ti nudim…
Vjeruj da ljubav ne umire kad najdraži odlaze,
jer Sunce nikad ne nestaje, samo se sakrije......
Oprosti
Oprosti što plačem
i što nemam mira
kad čujem da netko
na gitari svira.
Oprosti što tvoje ime
po klupama pišem
i sjećanje na tebe
neću da izbrišem.
Oprosti što nisam
htjela da te molim
i što više neću
prestati da te volim!!!
DA JE ZIVOT LIJEP NE BISE RAĐALI PLAKAJUĆI!!
Tisućiti sam put uzela tvoju sliku
i gledala.
Dugo sam gledala one tvoje oči,
onaj tvoj osmijeh
i nisam je imala snage spustiti...
Tisućiti sam put molila srce da ne plače,
ali nije slušalo...
Nastavilo je spuštati suze
nad još jednim bijelim papirom
i najljepšim očima koje je ikad vidjelo..
kažeš mi da je noću opasno i da je svako vrijeme prolazno
ja još volim da se borim
i još uvijek mi je srce slobodnosjećam se sebe iz vremena
opasno ludih godina
i ljubavi mojih pijanih i noći vatrenih
ni zašto nisam bila vezana
ljubav sam vodila pod zvijezdama
hoću da sam ona ista koja živi koja blista
slobodana
Oprosti mi....
Znam, kriva sam za sve, ljudi čine pogreške, znam da sam ja učinila nešto neoprostivo..
ali ipak...
Oprosti mi...
..i kad bi mi pružio priliku ne bih ti mogla pružiti ljubav... ne znam bili uopće mogla dotaknuti tvoje usne bez osjećaja da ih nisam vrijedna...
i kada poželiš plakati,
ti se nasmij...
I kad osjećaš da se lomiš,
ti pogledaj visoko...
I kad vidiš da ti sreća odlazi,
ti stavi život na kocku...
I kada vidiš da gaze po tebi,
ti se digni sa poda...
I kada vidiš da ljubav odlazi,
ti je pusti da ide...
Život te neće maziti,
ne dopusti da budeš lutka,
ne dopusti da ljudi kažu da si
bila kukavica jer to bi
bilo kao da se nisi rodila...
Digni glavu visoko,
nasmij se tuzi,
suzama prkosno
pogledaj gore
i što god te u životu čeka,
ti budi svoj,
samo ćeš
tako postati čovjek!
Have you ever noticed,
That I’m not acting as I used to do before?
Have you ever wondered,
Why I always keep on coming back for more?
... Nada je dobra pojava kad nemaš baš nikakvih drugih mogućnosti na raspolaganju,
*Ljubav čini da jednom osjetite da ste tako visoko, a onda odjednom se učini da je jedini smisao te visine brzi pad. A što se više pada, teže se ustaje...
Vazda budi svijetle duše,
ne trni svjetlost svoju ni kada sve u tebi za skrovitošću,
za počinkom čezne.
Pa ako svijet i naudi tvome srcu,
snovima tvojim,
ustraj u svome zanosu,
vedrini svojoj.
*O, kad bih ti mogao pokloniti jedan dar, moj prijatelju: da vidiš sebe onako kako te drugi vide, tada bi uvidio koliko si stvarno dragocjen.
VOLI LJUDE ONAKVE KAKVI JESU! DRUGIH NEMA
ANĐELI
Oni ne broje sate,
nude svoje prijateljstvo,
miluju i popravljaju.
Ima još anđela – među nama.
Oni nemaju krila,
ali je njihovo srce sigurna luka
za sve koji su upali u nevolju
u burama života.
Ja sam Tvoja zemlja
a Ti moje nebo.
Ja sam tvrda stijena
a Ti njezin izvor.
Ja sam prazan zdenac
a Ti njegova voda.
Ja sam Tvoje srce
a Ti moja ljubav.
Otvori mi oči duše
da Ti kažem:
HVALA!
cvili, vrišti, razbijaj i pleši!
čovjek je rođen da gubi i griješi!
prokockaj dane, prodivljaj noći!
jer jednom se ni to više neće moći
znaj i ne zaboravi
suza je najvjerniji pratilac čovjeku,
jer kad te svi zaborave ona se pojavi.
„Ako budete imali odviše povjerenja
Možda će vas netko prevariti,
Ali ako ne budete imali dovoljno povjerenja
Živjet će te u mukama" (FRANK CRANE)
„Uzmi ljubav kada ti se daje ,
Ali nikada je ne smatraj
Sigurnim bijegom od tuge
Niti potpunim oporavkom."
(SARA TEASDALE u „kraju dana")
„Ljubav koju dajemo
Jedina je ljubav koja nam ostaje"
(ELBERT HUBBARD iz „Bilježnice")
„Želim da onaj koga volim
Bude slobodan – čak i od mene"
(ANNE MORROW LINDBERGH)
„Savršena ljubav doista je rijetka…
Zaljubljeni uvijek moraju imati
Profinjenost mudrih,
Prilagodljivost djece,
Osjetljivost umjetnika,
Razum filozofa,
Smirenost svetaca,
Snošljivost učenjaka
I snagu samopouzdanih"
(LEO BUSCAGLIA)
„Ljudi čine pogreške – takav je život.
No voljeti nikada nije pogrešno."
(ROMAIN ROLLAND iz „Ljeta")
Mnogo ste propatili u ovom periodu? Bilo je to učenje.
Puno ste plakali? Bilo je to pročišćavanje duše.
Bili ste ogorčeni? Bilo je to zato da biste mogli oprostiti.
Bili ste osamljeni? Bilo je to zato što ste zatvorili vrata.
Vjerovali ste da je sve izgubljeno? Bio je to samo početak oporavka.
Osjećate se osamljeni? Pogledajte oko sebe i vidjet ćete puno ljudi koji čekaju vaš osmijeh kako bi vam se mogli približiti.
Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, ljepše nego bilo koji drugi stvor na ovoj zemlji.
Od trenutka kad napusti gnijezdo ta ptica traži trnovito drvo i nema mira dok ga ne nađe.
Uvuče se među njegove divlje isprepletene grane i pjevajući nabode svoje tijelo na najduži i najoštriji trn.
Dok umire njena bol prerasta u pjesmu daleko ljepšu od pjesme slavuja ili ševe.
Cijena te predivne pjesme je život, ali čitav svijet zastaje da sluša, a Bog na nebu se osmjehuje.... jer ono najbolje što
postoji može se dobiti samo po cijenu velike boli... ili bar tako kaže legenda.
Sjedila je sama na klupici jedne škole. Oči su joj bile vlažne, a na čelu se očitavale bore tuge, tužne stvarnosti. Njegov lik je lebdio pred njegovim očima. Nasmijano biće bez bola, bez tuge, kao u snu... Okrenula je prvu stranicu dnevnika s željom da barem u mislima bude s njim, u njegovom toplom zagrljaju... Bilo je već kraj ljeta kad su počeli izlaziti. Išli su u istu školu samo je on bio godinu dana stariji. Kad je počela nova školska godina bili su stalno zajedno i nestrpljivo su čekali zvona. Sve je tao brzo prolazilo... Okrenula je treću stranicu dnevnika gdje je pisalo: "NOVA GODINA 31.12" Sklopila je dnevnik. Te večeri trebao je doći. Minute su prolazile, ali on se nije pojavio. Uskoro je bilo pola deset. Digla se sa klupice, na kojoj je sjedila. Polazeći kući, čula je njegov glas, objašnjenja, isprike, suze, smijeh i poljupce. Sve je opet bilo u redu, sve je zaboravila u njegovom zagrljaju, iako je znala da laže... Nije htjela pokvariti Novu Godinu!!! Uskoro su počeli ljetni dani. tiho je rekao "Htio bih ti nešto reći" Znam, ne trebaš mi ništa reći!!! Ostat ćemo prijatelji! Iako je boljela ta riječ. Dugo bi u noći plakala, a kad bi ujutro ustala jastuk bi bio mokar od suza... Bio je raspust. U razgovoru s prijateljicama bi ga zaboravila, al čim bi razgovor prestao, tko zna po koji put bi okrenula svoju posljednju stranicu dnevnika koji bi je vračao u stvarnost!!! Opet je počela škola. Više nije bilo one Ane koja bi nasmijavala cijeli razred, postala je povučena, zatvorena.... Nije bilo onih smeđih očiju koje su otkrivale nemir i veselje. Ana se ponosila, al nije vidjela kada bi joj netko rekao da je djevojčica. Ponekad bi joj bilo drago kad bi bila u njegovom društvu. Jednog dana svi su se skupili u hodniku. Tamo je bio i njegov razred. Anin najbolji frend slavio je rođendan. Dobacivao je Ani: "Ana, što je s onom smeđom djevojčicom, zar je umrla??? Gdje su one vesele smeđe oči???" Ona mu je prišla, nježno ga zagrlila i rekla: "Nikad nemoj zaboraviti onu smeđu djevojčicu, koja je umrla...!!!" Odmaknula se da bi mu i drugi čestitali, a onda je ugledala njega... Nervozno je gasio cigaretu, a kad bi podigao glavu, pogledi bi im se sreli. Frend joj je dobacio lutkicu koja joj je ispala iz ruke. Ana je napravila korak nazad... Bio je to posljednji korak života. Pred njom je bila nepomična dubina smrti, svi su vrisnuli vidjevši je kako pada niz stepenice, a ona nije čula nijedan jauk, nijedan jecaj... Krv joj je oblila lice. Ana - Ana - čulo se jecanje prijateljica... Osjetila je da joj je netko podigao glavu... Otvorila je oči i ugledala njega... Nije mogla zadržati suze... Tiho mu je šapnula "ZBOGOM" i krenula u potpuno nepoznati svijet... Onaj dan kad je bila sahrana, kiša je neprestano i neumorno lijevala.. Duga kolona mladića i djevojaka, išlo je za kovčegom
......SMEĐE DJEVOJČICE .............
znas jos uvijek te volim
................................