Na njenu svetlucavu bluzu vilini konjici sleću a bokove joj miluje tkanje plavih iskri pa ipak ona zavodljivo traži prave muške ruke Despotovica se lagano njiše na svojim kamenim cipelama po dolini gaza i stazu sebi teše kao da se za večnost priprema Brđjani je preziru kad po blatu puže besmrtna a svako leto umiruća ali plaše je se kad dovoljno snažna svake godine novog verenika u svoje duboke kukove primi da ga strašću svojom uguši Danas joj nazirem snagu na licu mada je sretoh rasplakanu pojavila se tromo iza ugla kod napuštenog zadružnog mlina i pod čipkom bele pene preko očiju pogledala je u mene. Pogled bi da joj živne osenčen sunčevim pegama njena živahnost bi moja smrt bila ali oćuta pozdrav i ime mi prošapta kao da nije htela da zvukom odmah zamuti svoje lisnozelene trepavice. Pustila me je da joj priđem putem kroz drvlje i gvožđa otpali nakit sa njene prolećne haljine. Na svetlucavoj bluzi vilini konjici plavu tkanicu iskri ližu i sunčeve pege progone Dodirnuli smo se i zadrhtao sam od snage njenih laganih pokreta zanjihala se poda mnom Šišteći je uzdahnula plavu boju s vrha dana zazveckala virovima pokreta glatkih nabora haljine kliznula je zavodljivo preko mene hladnim prstima mi miluje čelo i usne su joj na mome telu njen poljubac bi mi do pluća dospeo dah bi mi oteo i ja znam da ona želi da spoznam do kraja njenu dubinu Klizi već preko mene i nad mojim licem poravnama nabore svoje haljine a ja posipam konfete mehurića na svetlucavu joj bluzu gde vilini konjici opet sleću. . |