VladKrvoglad

ponedjeljak, 05.10.2015.

DESPOTOVICA



Na njenu svetlucavu bluzu
vilini konjici sleću
a bokove joj miluje
tkanje plavih iskri
pa ipak ona zavodljivo traži
prave muške ruke
Despotovica se lagano njiše
na svojim kamenim cipelama
po dolini gaza i stazu sebi teše
kao da se za večnost priprema
Brđjani je preziru
kad po blatu puže
besmrtna
a svako leto umiruća
ali plaše je se
kad dovoljno snažna
svake godine novog verenika
u svoje duboke kukove primi
da ga strašću svojom uguši
Danas joj nazirem snagu na licu
mada je sretoh rasplakanu
pojavila se tromo iza ugla
kod napuštenog zadružnog mlina
i pod čipkom bele pene preko očiju
pogledala je u mene.
Pogled bi da joj živne
osenčen sunčevim pegama
njena živahnost bi moja smrt bila
ali oćuta pozdrav i ime mi prošapta
kao da nije htela
da zvukom odmah zamuti
svoje lisnozelene trepavice.
Pustila me je da joj priđem
putem kroz drvlje i gvožđa
otpali nakit
sa njene prolećne haljine.
Na svetlucavoj bluzi
vilini konjici plavu tkanicu iskri ližu
i sunčeve pege progone
Dodirnuli smo se
i zadrhtao sam od snage
njenih laganih pokreta
zanjihala se poda mnom
Šišteći je uzdahnula
plavu boju s vrha dana
zazveckala virovima pokreta
glatkih nabora haljine
kliznula je zavodljivo preko mene
hladnim prstima mi miluje čelo
i usne su joj na mome telu
njen poljubac bi mi do pluća dospeo
dah bi mi oteo
i ja znam da ona želi
da spoznam do kraja njenu dubinu
Klizi već preko mene
i nad mojim licem poravnama
nabore svoje haljine
a ja
posipam konfete mehurića
na svetlucavu joj bluzu
gde vilini konjici opet sleću.




.
- 12:48 - Komentari (65) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.