Oko nas već senke galopiraju veče je propeto na tvojim ledjima a ja dlanom crtam mesečinu na tvojim nežnim plećima noć napasa treptaje mraka na tvome glatkom stomaku zvezde ću ti natačkati prstima po tom mekom mraku udjoh ti lagano u pećinu stenke se raspukoše i tama kad raspalih tvoju vatru i ti nisi više sama |
I kako sad saznati koji je to osećaj bio: prođe kao senka preko vode duboko u nju utonuvši, do dna a ja ipak ne saznah da li sam bio voda što je providna ostala ili senka koja se nije pokvasila Čovek radi ono što mora A voda? A senka? Pišem moje ime vodom u ogledalu, izokrenuto zamagljenim dahom zasenčeno da i moj odraz svoj obraz upozna i oda mu svoju tajnu ko sam postao jer nisam senka na zidu kamere obskure . |