Evo da pojasnim predstojecu aktivnost. PAZITE SE! NIJE ZA ZENE I DECU SA SINDROMOM SEKIRE! Jer.... Vlad je nemilosrdni Šumosadica!!! Jos od decackog doba sam naginjao zelenilu, a onda se desilo da je nesto krenulo ukrivo kao grana na jakom vetru: pre deset godina vise nisam mogao da izdrzim i poceo sam da sistematicnije proucavam dendrologiju (drvece) - doduse, uglavnom sumsko, a manje ukrasno. Naravno, volim i cvece i grmlje, ma sve sto je na bazi hlorofila. U jednom trenutku iskoristih pad cena agrarnog zemljista u Srbiji, i kupih povelik komad nekog brda u nekoj majcini. Sad polako sve to posumljavam. Prijatelji i kolege mi uzgoje sadnice na veliko. Ja svake godine organizujem akciju posumljavanja tim sadnicama. Prijatelji dodju da pomognu u akciji - a dodju i iz Bosne, Hrvatske - mada vecinom iz Srbije (na kraju krajeva, igram na domacem terenu!) Ove godine su se najavili dva ucesnika iz Mostara. Bice moji gosti na Zlatiboru, pa idemo jedan od dana da zabadimo ono brdo! Ostali su ucesnici iz Srbije. Ove godine je cilj pobosti oko 2000 sadnica. Ekipa koja treba da se okupi je bar 10tak ljudi. Zasad nas je 7-8. Sve treba da se odradi za oko 7 sati (netto) - brdo je bogu iza ledja, pa mnogo vremena ode na transport, logistiku, a bome je i dan kratak u mesecu novembru/studenom (brrrr) To je 200njak sadnica po glavi = 30/sat. Iliti jedna sadnica po ucesniku, svaka dva minuta! Gro sadnica su cetinari, uglavnom je jedna americka vrsta bora u pitanju: Pinus Ponderosa (Ponderosa bor) A bice i belog bora (Pinus sylvestris), nesto smreke (Picea abies), duglazije (Pseudotsuga menziesii), te drugih vrsta drveca: poneki bagrem, javor, hrast... Bice uzbudljivo....i naporno! |
(četvrtak, studeni 27, 2008) Bila tri brata Jelena. Vredni su oni bili, ma nisu uzalud poticali iz porodice Lopatara. Njihova cenjena imena? Jelen Kašikar, Jelen Viljuškar i najvredniji od svih: Jelen Guseničar. S tek jednom su živeli oni mišlju, kao što znaju u tom kraju svi: Da će se vetar iz oblaka spustiti i doneti napokon malo snega pa nek im on rashladi bratoubilački temperament. (Hvala E.A.Po!) (interni razgovor, Jeleni misle da ih niko ne čuje) KAŠIKAR: -u, jebote, kaće više ta zima! Oždro sam se ko beba banana, a zemlja mi tvrda od mraza da je rijem! VILJUŠKAR: -Eee, b'ate, ša si sad navro na zimu!? Aaa? A juče s' još smucaš uspaljeno oko one rogulje, haha!? Aaaa? Hahaha! GUSENIČHAR: -Koj' ste vi manijaci! Samo na vimena mislite!? A mene svrbi ova zimska dlaka, 'ebem ti dizajnera koji je osmislijo! KAŠIKAR: -Eeee, pa na to sam i ja mislijo! Kaće zima , imam novu bundu ...od Hugo Boss-a je! GUSENIČAR: -OOOOO! Joooooo! Pedereeee, aj mi daj da je proooo-baaam! Aaaajdeeee!? Hoćeš liii? Hihihi! KAŠIKAR: -Ma ko tebe-jebe-tebe! Jebe! Tebe! Ni ti meni ne dade one Gucci cvike, letos! GUSENIČAR: - Pa kasi ljakse živi! Si stvarno mislijo da će moći da gučeš ko golub ako ih nosiš, aaa? Njaaaa-HAHAHAHAHA! KAŠIKAR: -Mrš, mamicu ti hašišarku...! VILJUŠKAR: -Vas dvojica, samo se svadjate! Još će to jednom i loše da se svrši!? Aj sad dosta ili ću vas obojicu na viljuške, pa se onda koprcajte u vazduhu...hehe, baš sam frajer :) GUSENIČAR: - Neću da ćutim! Neeeću! On je prvi počeo! Izgaziću ga ko pijanac drek! KAŠIKAR: -Ma koga ćeš ti zgaziti, papkaru jedan rogati? (vadi kašikaru) GUSENIČAR: - Hehehe, pičko! Ne'aš ti muda da baciš bombu! VILJUŠKAR: (zaleže za svaki slučaj) KAŠIKAR: -Bomba se ne baca mudima! (Frljne bombu) 1! 2! 3! BUM!!!! (JooooooJ!) Bila dva brata Elena.Vredni su oni bili, ma nisu uzalud poticali iz porodice Lopatara. Njihova cenjena imena? Elen Kašikar i Elen Bezviljuškar . S tek jednom su živeli mišlju, kao što znaju u tom kraju svi: Da će se vetar iz oblaka spustiti i doneti napokon malo snega da im on rashladi temperament. (Hvala E.A.Po!) |
Ova je pesma bila napisana jednoj od bivsih.
Pregledajuci arhive, pronasao sam da je deo pesme nastao kao reakcija na komentar jednog dugogodisnjeg kolege blogera: NeMresBilivit-a. Nemresa sam poznavao samo preko blogosfere, ali je i to bilo vise nego dovoljno, uglavnom na pozitivan nacin! Nemres je preminuo ove godine. Ja ne znam drugi nacin da mu odam pocast koju je zaslusio - nego da ga pomenem u jednom postu... KAMENE BOJE Arimane alizarinskih ruku pohlepni bi satrapi tvoji ovu lađicu da ustave sada jer krâti jedara mojih bi htjeli pobrati ih sve kao okerno žito a ja stati ne smijem i proći moram pa ti modij prosa u šaci nudim da me propustiš mirno ovoga puta A ja sam pošao prošetati ulicom njenoga grada stupati polovnim litostratonom fuga valovitih i falange šarene tessera po tlu pregledati jedinu od lapisa trazeći da je uzmem nazad jer je ugradih bez njenoga pristanka sa prstena ruke njene skinuvši modrinu ostavljajući joj buket koralita na dlanu (12 09 2008) 16.9.2008. 23:08:41 | NeMresBilivit jel imas recnik? vratim ti ga cim prevedem.. § Ariman - persijski bog zla, suparnik Ormuzdu § alizarin - tamno crvena boja § satrap - persijski despot § krat - mera za jedra § modij - anticka mera za zito § litostraton - sloj podloge za podni mozaik; podloga anticke ulice § fuga - u ovom slucaju razmak izmedju tessera § tessera - mozaicka kockica § falanga - helenisticki bojni red zbijenih redova § lapis = lapis lazuli - poludragi kamen plave boje; prirodni ultramarin § koralit - okamenjeni koral ( jer je NeMresBilivit trazio prevod ) |
Kuću sam Arlekinovu danas naslikao i u nju se po mraku uselio a sne svoje što sobom nosim svuda unutra sam sa stvarima svojim uneo iako mi neumni nije naum bio sniti ih sada, setan ili sam jer mnem ja odavno tu tamu otmenu koja snom i mnome umije samo sa sebe krivicu svaku sopstvene promašene intime a mene ostavi da sporo kao staklo tekući samoću svoju susrećem iako sreću već u vreći noseći: kao da ne znam da si ti moj anđele na svom altostratusu toplom opasnoj osi simetrije moje kuće na domaku i čim joj žaoku izbegneš tvome oku usmerenu nadvićeš se nad vrt u kome te čekam i krupnim kapima po meni padati ljubavnom kišom rajskih očnih jabučica sa ukusom svih jagodica tvojih ruku koje mi mirišu na strasne poljupce i na nežnost tvojih toplih bradavica u ovoj mojoj žednoj travi (29 V 2009, za A.) |
U CAST DRAGOJ KVA, OVA PESMA IZ....(huh, ne znam vise koje godine....?)
KVA, DOBRODOSLA! :) /MojtiPufov prilog za pušenje bez kazne na javnom mestu/ /dokaz da je grčki jezik nastao od srpskog/ /i poseban poziv: reperi, sadite repu sa nama,YEAAAH/ ovca brodu šipove u točkove uteruje ruka ti se osušila, kaže brod sve ti noge zakržljale, kaže ovca dabogda ti narasla crna brada, bela ovco! a ti ostani parobrod, nikad dinarbrod ne posto! posto odsto stavi na sto(l), ao! ja ti samo dolare i ojre primam - zato sam primat, a ne ooo'ca ka ti! ma ti si brod što savom gazi između slavonije i bosne, jooooj! ovco, jesil ti to nostalgiiiična? gica ti mama, pedere je'an napušeni - ja sam ooovca! eh, (gr)ebe me u dimljaku, kaže broood. kaki ba 'dimljak'? dimnjaaak, nJeee? njači ti to nekom drugom, stoko ovačka! ovca izroni iz kaljuge i ritnu brod u korito s mekinjama. mekinje se prosuše - potonu brod. ovca pregazi reku preko broda, izrastoše joj krila i ovca posta - beli njok Pregaz! /mojTipuf/ |
Kao limun na cediljki podsmehnu mi se mesec nad polupustom dolinom gde skupa srećno žive svi sveci, mnogi proroci a i neki masni žreci makar ja često pomislim da ih zato nije dovoljno preostalo za ovaj naš svet a da ih je baš i previše za taj njihov jer im u njemu vetar obriše i lice od kontemplacije mirisom zelene lubenice a izgleda mi da im jedini problem i bude kako naći nekoga pogodnog za žrtvu za mučenika ili bar paćenika pa zato oprezno hodam pod tom limunadom svetla tražeći još neko crno-belo stvorenje kao što sam ja da me prevede na onu drugu stranu gde i bakarni lonac beo postaje od prave topline Iako bi rado moji meki koraci oplodili ove ulice lutam ukrug strpljivo tražeći ali ne dosegnuvši ni granice niti sretajući ikoga a bojeći se varljivih prelaza čak i preko raskrsnica jer i na njih budno motre predobri posni sveci i mudri žreci i proroci želeći se i mene domoći pa nek postanem jedan od njih na oltar nekakav prinesen snen a snova odagnanih jer eto su sreći snovi nepotrebni kako rekoše odavno ti premudri ljudi. A ti, takvi ljudi ? osudili bi i kita ubicu i na led ga stavili veoma dugo toliko koliko traju eoni ili bar dok ga Japanci flaširajući Antarktik ne nadju zamrznutog i upotrebe za suši A ja nju najzad ipak spazih mimikrijom skritu veselu makar je neretko i gaze i zgaze ali i u tom pokretu kad je zaustavljena ipak dinamičnu šok terapiju za oči i nikada apatičnu srećan neki spoj kontrasta dva kraja beskraja i radostan opasah je pažljivo tu zebru finih linija koja zanjišta grleno od moje težine i prenese me do ushićenja na onu drugu stranu svojim nežnim nožicama izbelelim od topline (11 X 2009) Za M. |