Kao limun na cediljki podsmehnu mi se mesec nad polupustom dolinom gde skupa srećno žive svi sveci, mnogi proroci a i neki masni žreci makar ja često pomislim da ih zato nije dovoljno preostalo za ovaj naš svet a da ih je baš i previše za taj njihov jer im u njemu vetar obriše i lice od kontemplacije mirisom zelene lubenice a izgleda mi da im jedini problem i bude kako naći nekoga pogodnog za žrtvu za mučenika ili bar paćenika pa zato oprezno hodam pod tom limunadom svetla tražeći još neko crno-belo stvorenje kao što sam ja da me prevede na onu drugu stranu gde i bakarni lonac beo postaje od prave topline Iako bi rado moji meki koraci oplodili ove ulice lutam ukrug strpljivo tražeći ali ne dosegnuvši ni granice niti sretajući ikoga a bojeći se varljivih prelaza čak i preko raskrsnica jer i na njih budno motre predobri posni sveci i mudri žreci i proroci želeći se i mene domoći pa nek postanem jedan od njih na oltar nekakav prinesen snen a snova odagnanih jer eto su sreći snovi nepotrebni kako rekoše odavno ti premudri ljudi. A ti, takvi ljudi ? osudili bi i kita ubicu i na led ga stavili veoma dugo toliko koliko traju eoni ili bar dok ga Japanci flaširajući Antarktik ne nadju zamrznutog i upotrebe za suši A ja nju najzad ipak spazih mimikrijom skritu veselu makar je neretko i gaze i zgaze ali i u tom pokretu kad je zaustavljena ipak dinamičnu šok terapiju za oči i nikada apatičnu srećan neki spoj kontrasta dva kraja beskraja i radostan opasah je pažljivo tu zebru finih linija koja zanjišta grleno od moje težine i prenese me do ushićenja na onu drugu stranu svojim nežnim nožicama izbelelim od topline (11 X 2009) Za M. |