<body>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Undet the leaf°
sullivan.
razlivena tinta





credits

12345
murderscene

Talking to my other self.
ponedjeljak, 13.08.2012.

sjedim sama sa sobom.
igram se srcem, zivcima, osjecajima.
ispitujem granice svoje izdrzljivosti bez tamnih naocala koje mi prekrivaju lice.

ljudi postaju figurice draga moja.
gledaju me dok pricam s tobom i osjetim njihove podsmijehe.
nije mi stalo.
i sama si rekla da je lijepo biti drugaciji.
posebnost te uzdize iznad svih, pokazuje tvoju nevisnost, samouvjerenost,
zelju da uspijes ne drzeci korak po vec isprobanoj stazi.

ne znam koliko uspjeha imam u svemu tome.
jos uvijek se sigurnije osjecam skrivena od pogleda,
sama sa svojim mislima,
u tvome drustvu.
ali.
trudim se za nase bolje sutra.

u zadnjie vrijeme cesto gledam TV
i neizmjerno brzo skacem s jedne misli na drugu.
monotonija mi je pocela smetati od kako sa stvoriteljima provodim vrijeme.
nisu oni krivi.
kriv je moj sklop.

da.
gledam TV i upijam svaku informaciju.
sve mi se vise cini kako ovdje nema mjesta za mene,
a opet me strah promjene.

putujem ti danas,
jako dugo.
odlazim na drugi kraj svoje svijesti,
u mjesto gdje je moja kompletna transformacija zapocela.

nisam bila odredjeno vrijeme tamo.
prvo cu otpuhati prasinu sa polica na kojima sam provodila dane.
trebam to mjesto za svoja stopala.
ponovo.

necu se dugo zadrzavati.
idem samo ispitati sumnje prije nego sto donesem konacne odluke.
prije nego sto odem.

draga moja, odlazim ti jako daleko.
uskoro.
ali, obecajem da ce se nasi razgovori nastaviti
u nekoj drugoj prostoriji koju cemo morati
preurediti u nasem stilu kako nas ne bi ugusila.

odlucila sam ponovo oznaciti svoje tijelo.
koristiti ga kao platno anonimnog umjetnika.
dopustiti mu kreativnost i slobodu izrazavanja.
zelim da slika dok mu pricam pricu,
jednu od mnogih o mome zivotu.
zelim da mi pokaze sto cuje.
mislis da je to pametno?

znas, zelim zatvorenih ociju zaroniti u dubinu slanih snova.
Prepustiti se morskim bicima i vjetru.
zelim da me odnesu tamo gdje bi mogla zauvijek sanjati.
zelim da ih moj okus odredi put.
sjecas li se mozda moga okusa??
slatka, slana, gorka ili kisela?
zaboravila sam.
od kako sama koracam izgubila sam osjetilo okusa.

prodju me trnci svaki puta kada pomislim na sve sto me ceka.
prije sam znala.
bilo je jednostavno.
ja sam bila jednostavna.
sada...
sada sam jednostavno komplicirana.
presarena.

nezdravo zivim jos uvijek.
ne hranim se, pusim, pijem, premalo se smijem i mastam.
losa kombinacija.
dok si ti bila prisutna poticala si me da mijenjam stvari, mijenjam sebe.

osjecam se kao jedna od onih starih pisaca.
sjecas se?
pricali smo o tome satima.
divili se.
jedna od onih sto najbolje stvaraju u odredjenom kaficu,
za odredjenim stolom, na odredjenoj stolici,
s odredjenim picem, u odredjeno vrijeme.
razlika je u tome sto je kod mene sve to jos uvijek neodredjeno.

-----------------------------------------------------------------------------------------------

da li se ikad pitala da li tvoje postojanje ima neko odredjeno znacenje za ljude s kojima dolazis u kontakt?
da li i ti njima mijenjas zivote kao sto oni mijenjaju tebi?
ja se cesto pitam.
jos uvijek nemam odgovor.
voljela bi da je to jednostavno kao ujutro popiti kavu ili se protegnuti nakon sna.
bilo bi super kada bi svi jednostavno podijelili znacenje svakoj osobi, ocijenili trud ili razocaranje.
nekad se pitam da li bi vrijedilo pitati ili ostati tih...
mozda se jednostavno bojim odgovora.

| 17:41 | Komentari (0) | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.