Nova

Sad si
sigurno u toplini nekog alkohola i u blizini nečijeg
zagrljaja...tamo gdje još sigurnije pripadaš...tako valjda
treba i bit...da smo tamo gdje i trebamo bit, svako na svom
mjestu...baš kao i naša srca...to gdje su nam skriveni djelovi
mozga i lude pameti zaduženi za sve one misli i primisli...samo
mi vazda znamo...duh nam nitko ne može uništit,želje
promijenit, zamišljanja izbrisat,odvažnost umanjit,traženje u
sebi i drugima zabranit...zato su moje misli široke ko more
kad ga gledaš daleko prema horizontu i ne znaš gdje
završava...zato mi vjetar u kosi donosi uvijek neke nove mirise
od kojih neke zavolim i zapamtim...zato mi riječi koje dijelim
s tobom zvuče dobro...ko neka dobra stvar koju čuješ prvi put
pa ti se svidi...jer su u našem aranžmanu...imaju neki svoj
ritam...još neodređen, ali dobar...neku svoju rimu koju drugi
neće nikad znat ni razumjet...samo ti , da u toplini svoga doma
,gdje pripadam...ove misli i riječi koje ih prate... pripadaju
tebi...stangers in the night..a što se srca tiče...po onoj omnia mea mecum
porto...ja svoje nosim sa sobom...pa što bude,jedino sa mnom i
pripada,samo je uz mene na svom mjestu...i treba mi i slušam
ga...i opet pa što bude...pogreške nam mogu bit i
prilike,prilike nam mogu dat neku novu dimenziju, ali nećemo
sad sve isfilizofirati i predimenzionirati...jer to bi bilo
trivijaliziranje i kraja i početka...a to nećemo zar ne...samo
ćemo u optimizmu bez granica ,a glede i u svezi nove nam
godine,konstatirat slijedeće...dakle jedino što ti želim
reći,darling ,glede nove , a da bude kratko i jasno i da se nas
tiče...u ritmu je pianoforte,onom našem...a ide ka
crescendu...i stane u jednu rečenicu uz,naravno,poljubac...
:draga,tek je dvanaest sati... zar ne...


Ponekad ne znam što bih da ne postoje
ove tri točkice koje nekad život znače i govore
više od riječi ispred i iza njih i uvijek
ostavljaju sve mogućnosti otvorene, moguće,
široke,raznolike ,šarene i razigrane...takvu ti
novu želim...sasvim otvorenu,posve
moguću,bezgranično široku u svojoj
raznolikosti,u bojama koje voliš i
zamišljaš,razigranu kao djeca...

- 23:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

Uvodi

Info:

ICQ: 102937415




...nebudi luda,
hodaćemo još bliski uzglavlju,
zajedno u jutra poznata...
zaboravit ćemo psovke oko objeda..
nemire čvrstih zidova...
I tada..kada prenesem preko praga nevjestu boli
raskopčane bluze i pijanih čipki..
postati ćemo mi..
glasnici mjesečevih mjena
i riječ u rastancima...

Daždi...

...htio sam da budem krošnja bagrema u proljeće...da budem mjesto gdje će urezivati tvoje ime meni nepoznati ljudi...gdje će se djeca vješati o moje grane nedozrele..htio sam da budem samo dažd...na bagremu...

Ubojstvo

Sama izaberi oružje
i dođi na polje promašenih nadanja
u trenutku moje slabosti...
I kada srce otkuca pet koraka od očaja
ubij me u sebi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se