Leđa o leđa

Pred zoru je sa njene strane obično muk...njeni su bokovi polegli po jorganu kao zgaženi mak u meni neznanim poljima..nepoznam nijedan zvuk vlastite sobe, nijedan udarac vlastitog potiljka...nema tog mora koje skriva tajne kao more njenih leđa..dok spava...valovima zagrnuti snovi.Njeno more...nema tih lukova na baroknim fasadama davno zaboravljenih palača kao sto su lukovi bokova moje drage...



U sumrak je sa njene strane obično žal..čedna začuđenost grudi.. uvijek svježi nedorasli plodovi na kapiji sladosršća...poluocjeđeni, puni soka...grožđa..kako je lako ostati nijem i pored milijun riječi u sebi...kako je lako ostati bešćutan...



u toj molitvi ostajem sam...sasvim sam i nedorečen..neisplati se remetiti tišinu..


- 02:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

Uvodi

Info:

ICQ: 102937415




...nebudi luda,
hodaćemo još bliski uzglavlju,
zajedno u jutra poznata...
zaboravit ćemo psovke oko objeda..
nemire čvrstih zidova...
I tada..kada prenesem preko praga nevjestu boli
raskopčane bluze i pijanih čipki..
postati ćemo mi..
glasnici mjesečevih mjena
i riječ u rastancima...

Daždi...

...htio sam da budem krošnja bagrema u proljeće...da budem mjesto gdje će urezivati tvoje ime meni nepoznati ljudi...gdje će se djeca vješati o moje grane nedozrele..htio sam da budem samo dažd...na bagremu...

Ubojstvo

Sama izaberi oružje
i dođi na polje promašenih nadanja
u trenutku moje slabosti...
I kada srce otkuca pet koraka od očaja
ubij me u sebi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se