srijeda, 14.11.2007.
NARODNE PREDAJE
Bila sam prisutna mnogo puta kada su stariji ljudi govorili o svojim čudnim doživljajima za koje ni danas nakon nekoliko godina nemaju objašnjenja..
PRABAKINE PRIČE
Iako danas ima 84 godine puna je priča i doživljaja koje je slušala kao malo
dijete,a koje je i sama doživjela,jer se aktivno bavila zazivanjem duhova i
liječenjem na temelju travarstva,kao njena majka.Mada neke priče djeluju
čudno,ona garantira da je to svjesno doživjela..
*od mnogo ljudi sam čula priču o nekom čarobnjaku koji je živjeo u jednom
selu u Moslavini i svakodnevno je primao desetke ljudi u svoju kuću gdje je
i liječio mnoge od najtežih bolesti.Ljudi su iz njegove kuće izlazili sa vrećicama punim voća.No,najčudnije je to kako je taj čovjek i u zimi djelio
jabuke,banane,jagode,kivi i mnogo drugog voća koje se izvan sezone nije moglo naći,barem ne u to vrijeme.Kaže prabaka koja je i osobno bila u toj
kući da primi svaku želju svog posjetioca i dade mu voće koje god poželi...
Izazivao je mnoga čuđenja po selima..Danas na mjestu njegove kuće raste samo tužna vrba.Gdje je pokopan,nitko ne zna....
*prabaka priča kako je još kao mlada žena vodila 3 godine borbu sa vješticama.Pogotovo s jednom iz sela.Kad je rodila prvo dijete,sina,živjeli su u Lipovljanima u jednoj prizemnoj kućici.Prica kako je njezin sin,tada star godinu dana,bio pun nekih crvenih plikova,naprosto ugriza.Doktori
takvu pojavu nisu ničime mogli da objasne.Prabaka je svake noći vodila borbe sa plačem i bolnim urlanjem toga djeteta dok nije otišla jednom svećeniku u Daruvar.On joj je dao masti da maže dijete svaku večer prije spavanja i rekao da obavezno zatvara prozor sobe,jer da vještice dolaze
i sisaju ga po tijelu.Čak joj je i rekao ime te žene iz sela koja ga je dolazila svaku noć sisati.Od toga dana sve se smirilo,kao i napast te žene,koja je nakon toga bila protjerana iz sela,jer nije nevolje radila samo mojoj prabaki.Prabaka je nakon nekoliko dana otišla ponovno u Daruvar da zahvali svećeniku Ivanu,no kada je došla u crkvu i tražila ga,rekli su joj da je svećenik Ivan umro prije godinu dana i da takvog ondje više ne traži....
*prabaka je mnogo mnogo puta u svome životu zazivala duhove,tj.svoju majku i muža nakon što je umro.Kada sam izrazila svoju želju da prisustvujem jednom takvom događaju naprosto me,uz svu ljubav prema meni,odbila.Priča mi kako je mnogo puta razgovarala putem abecede sa majkom i nakon što je pradjed umro,majka joj je ovako rekla-"Ne pitaj puno za Alberta,on je tamo gdje zaslužuje biti.Nemoj me više zvati,kćeri,to ti nas jako boli,javljati se na ovaj vaš svijet!" Od tada kaže mi ona,pokušala je zvati pradjeda s kojim nikada nije uspjela stupiti u kontakt.
Zadnji put kada ga je zvala,kaže nije uspjela.Nakon toga krenula si je spremati krevet za spavanje.Nakon što se okrenula prema vratima sobe,imala je što vidjeti. Na izlazu iz sobe stajao je stari poljski krevet.Pradjed je ležao na tom krevetu,na boku držeći glavu naslonjenu na dlan ruke.Kako je prošlo vremena kak je umro,to je bio samo njegov kostur sa malo kose,što je prabaki izgledalo jezivo! Samo je čula kad joj je rekao-"Eto,sada me dobro pogledaj,kako si me htjela vidjeti!"Vrata su se sama od sebe zalupila,a svijeća se ugasila...
Prabaka od tada više nije upotrebljavala abecedu,jer mi kaže da mrtve moramo ostaviti na miru da spokojno spavaju..bar oni koji mogu...
- 13:36 -
