Vjesnik Istine

vjesnik istine


Svake srijede novi post

Blog
Narod hr
Gorska služba spašavanja
Ljudska prava
--------------------------
Chatolic News Agency
--------------------------
Blog učilica
Objavljivanje slika
---------------------------

Vjesnik Istine

24.01.2010., nedjelja

Mafija

Mafija - koja zanimljiva rijec! Ma sto je ili tko je to MAFIJA? U klaicevom rijecniku stranih rijeci pise da je Mafija - tajna organizacija na Siciliji!

"Mafia ubija vasu tisinu..."

Palermo, mi nije bio drag, i zbog toga sam naucio voliti ga. Jer, prava ljubav je u tome da volimo ono sto nam nije drago, da bi smo ga mogli promijeniti. Paolo Borsellino - njegove rijeci ostaju...

Rijeci imaju vecu moc od jednog uzvika jer jedan uzvik se moze pretvorit u jedan "ehho", ali rijec ostaje i ostavlja unutar tebe znak. Jednu prekarsnu tetovazu...

Pisem ovaj kratki post, potaknu pozivnicom za jednu tribinu, jednu konferenciju, na temu mafija... Postoje hrabre osobe koje se bore protiv te "tajne oraganizacije". Osobe koje su visoko pozicionirane (u Europi). Osobe koje ne razglasuju na sav glas, po svih novinama, kako se oni zele boriti protiv mafije, mita i korupcije..... nego su to osobe koje uistinu predano rade u borbi protiv.... osobe koje ce imati konferenciju o tome...

Ovdje, nije rijec o politici, ovdje nije rijec o situaciji u Hrvatskoj, ovo nije post ciljan na neke pojedince.... Ovdje je rijec o problemu u svijetu, koji bi trebao brinuti svakog od nas, od vas....

Zelio bih cuti vas komentar! Vasa iskustva!
Ali molim vas, bez ostvrtanja na trenutno stanje u politici i slicne stvari... Hvala!

- 23:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.01.2010., utorak

Sveta Rita - svetica nemoguceg

Svi oni kojima se cini da su im neke stvari nemoguce, da je to u suprotnosti sa svim mogucnosti, neka se uteku zagovoru Sv. Rite i sigurno ce dobiti milost i od nemoguceg ce postat moguce!

Život svete Rite

Rita Lotti rođena je 1381. godine u seocetu Roccaporena blizu Cascie, u talijanskoj provinciji Umbriji. Njezini roditelji Antonio i Amata vidjeli su u svom jedinom djetetu osobit dar od Boga otkad je rođena, kad su već bili u poodmaklim godinama. Supružnici Lottis bili su predani kršćani, pruživši svojoj kćeri svjedočanstvo snažne vjere u Boga i stvarnog primjera duhovnog života, osobito u njihovoj ulozi službenih mirotvoraca ili pomiritelja među svojim sugrađanima. Stoga ne treba čuditi da je Rita, koja je dijelila snažnu vjeru i vjersku predanost svojih roditelja, imala želju posvetiti svoj život Bogu kao redovnica. Neočekivan je bio odgovor Antonija i Amate, koji su htjeli da se Rita uda i štoviše već dogovorili, po njima, prikladnog supruga za nju. Premda ispočetka razočarana, Rita je shvatila da je taj izbor izraz volje Božje za nju te je pristala. I građansko i crkveno ozračje tog vremena bilo je nezdravo – učestali sukobi i obiteljska suparništva obično su se rješavali zakonom osvete na društvenoj razini, dok je u Crkvenom životu vladala sablazan protupapa i njihovih suparničkih biskupa. Jedino dijete vremešnih roditelja trebalo je biti sigurnije pod zaštitom dobrog supruga, mislili su, nego unutar nebranjenih zidova samostana.

Tako se Rita udala za Paola Mancinija, dobrog čovjeka, premda snažne i silovite naravi. Njihov je brak bio blagoslovljen dvojicom sinova, možda blizancima, te su se Ritini dani uskoro ispunili uobičajenim poslovima supruge, majke i kućanice, dok je Paolo bio zaposlen kao gradski čuvar. Kao niži gradski službenik, Paolo je često bivao uvučen u sukobe među suparničkim političkim stranama, što može objasniti tragediju koja je konačno dotakla obitelj Mancini. Kad se jedan član
vraćao s posla bio,zaskočen i ubijen. Njen joj je suprug nanosio mnogo patnje, ali ona je molitvama i blagošću uzvraćala na njegovu okrutnost. Obrativši se, postao je osvjedočenim i bogobojaznim vjernikom. Otkrila je da su njena dva sina razmišljala o osvećivanju oca. Bojala se da bi mogli ostvariti svoje želje u skladu s lošim običajem osvete. Uzvišenom je ljubavlju prema njihovim dušama molila Boga da im radije oduzme ovaj život nego da dopusti da učine taj veliki grijeh.

Konačno je žudnja da uđe u samostan još jednom narasla u njoj, ali njene molbe da uđe u red Augustinskih redovnica iz Cascie bile su ne jednom, već tri puta odbijene. Premda je Rita bila poznata redovnicama samostana Svete Marije Magdalene, nasilnost koja je okruživala Paolovu smrt prevagnula je, prema ocjeni zajednice, nad njenim dobrim značajem i vjerskim duhom. Redovnice su se bojale staviti na kušnju mir samostanskog života, vjerojatno zbog toga što je jedna od članica pripadala obitelji odgovornoj za Paolovo umorstvo. Ali, Rita je duboko osjećala da je to bilo poslanje na koje je pozvana i utekla se zagovoru trojice svetaca, sv. Ivanu Krstitelju, sv. Augustinu i sv. Nikoli iz Tolentina. Nakon trećeg odbijanja redovnica, Rita je spoznala da ona sama mora njihove strahove umiriti. Pregovarala je s Paolovom kao i suparničkom obitelji i nagovorila ih da privedu kraju njihovo neprijateljstvo i žive u miru. Njen praštajući duh nesumnjivo im je bio nadahnuće i uzor te su se obitelji pomirile.

Potpisale su ispravu o tome i kad ju je Rita pokazala redovnicama, one više nisu imale razloga da ju odbiju. Čudesno je ušla u samostan i bilo joj je dopušteno da ostane. To se zbilo oko godine 1411. Rita Lotti Mancini postala je sestra Rita.

Uvijek predana raspetom Isusu, u njoj je neprekidno rasla želja da sudjeluje u njegovom velikom činu ljubavi za nju i za svo čovječanstvo pomažući nositi mu križ. Jedan dan dok je klečeći molila, čelo joj probode trn iz krune koja je pokrivala samu Isusovu glavu. Nosila je tu ranu petnaest godina sve do smrti. Da bi mogla dijeliti bol od trnja Njegove Krune, Gospodin je sv. Riti udijelio ranu od trna na čelu. Rana je bila vrlo bolna i širila je neugodan miris, pa ipak ona ju je smatrala velikom milošću. Molila je: "O, voljeni Isuse, uvećaj moju strpljivost kako moja patnja raste." Rana joj je ostala do kraja života.Zadnjih je nekoliko godina života bila prikovana uz krevet. Posljednji od mnogih križeva koje je prikazala u životu sada je bio i ponizan položaj invalida, potpuno ovisnog o milosrđu sestara.

Naposljetku, 22. svibnja 1457. Ritin život na zemlji došao je kraju. Razni križevi koje je nosila kao supruga, udovica, majka i redovnica odloženi su na stranu jednom zauvijek otkad ju je prigrlio Uskrsli Gospodin.

Vjernici su pohrlili u samostan da joj odaju posljednju počast. Nebrojena čuda zbila su se njezinim zagovorom, a štovanje svetice nadaleko se proširilo.

Tijelo sv. Rite očuvalo se stoljećima posve nedirnuto, a s vremenom je počelo širiti ugodan miris. Tijekom obreda proglašenja blaženom, tijelo svetice samo je ustalo i otvorilo oči.
Bog je čuo molitve sv. Rite za druge u nebrojenim prilikama, a ona će se zasigurno rado opet zauzeti u ime onih koji je sada mole - kako bi se nastavilo razumijevanje istine o veličini njezinog imena: Svetica nemogućeg!


Molitva svetici nemoguceg;

O uzvisena cudotvorko sv. Rito, svrni svoje milostive oci na me patnika i nevoljnika
iz svog svetista u Casci, gdje sva lijepa snivas u miru,
odakle siris rajsku svjetlost...
Ti vidis moje jadno srce okrizeno trnjem kako krvari od boli...
Ti vidis, o slatka Svetice, da u mojim ocima vise nema suza, jer su sve presusile.
Umoran sam i obeshrabren tako da i sama molitva umire na mojim usnama...

Moram li ocajavati u takvim teskim nevoljama moga zivota?
Ododji, budi mi na pomoc i pripomoc!
Nije li tebe krscanski narod prozvao Sveticom nemoguceg,
Zagovornicom nevoljnika?
Iskazi dakle cast svojemu imanu, isprosi za me milost koju od Boga molim: __________ (ovdje iznesi svoju potrebu)
Svi velicaju tvoju slavu, svi govore
o ogromnoj darezljivosti koju ti pruzas,
zar cu samo ja ostati razocara, jr me ti nisi slusala?
Ah, ne!
Moli stoga, moli za me Isusa da se smiluje mojoj nevolji, da po tebi,
o dobra sv. rito, mogu isprositi ono za cime tako gorljivo cezne moje srce.
(Oce nas... Zdravo Marijo... Slava Ocu..)


- 10:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #

05.01.2010., utorak

Molitveni doček Nove godine u Međugorju - izvjestaj

U Međugorju je za Novu godinu boravilo preko deset tisuća hodočasnika, uglavnom mladih, iz cijeloga svijeta. Nakon svete Mise zahvalnice koju je u 18 sati predvodio fra Svetozar Kraljević, zajednica Cenacolo je pred crkvom sv. Jakova uprizorila likovima, evanđeoskim tekstovima, pjesmom i glazbom Betlehemske žive jaslice. Klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, od 22 do 23 sata, predvodio je dr. fra Miljenko Šteko, a sv. Misu koja je započela u 23,15, na latinskome jeziku, predvodio je nadbiskup bečki, kardinal dr. Christoph Schönborn, u suslavlju dr. fra Ivana Sesara, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije i drugih 120 svećenika. Čitav Molitveni program pratio je svojim pjevanjem i sviranjem Međunarodni zbor i orkestar.

Molitveni program se odvijao u međugorskoj župnoj crkvi, a slika i ton upriličeni su u Velikoj dvorani, u šatoru, te na Vanjskom oltaru iza crkve. Program je istodobno prevođen na mnoge svjetske jezike. Radiopostaja "Mir" Međugorje sve je prenosila na svojim valovima, a njihov program preuzele su brojne druge radijske i mrežne postaje i portali u svijetu.

Kako je već javljano, nadbiskup bečki, kardinal dr. Christoph Schönborn u Međugorje je stigao u privatni posjet, u ponedjeljak 28. prosinca, te ostao do 2. siječnja 2010. Za vrijeme svoga posjeta Međugorju dao je nekoliko izjava novinarima. U razgovoru s Maxom Domejom, za medije iz Austrije, na pitanje što ga je potaklo na dolazak u Međugorje, između ostaloga je kazao: "Međugorje poznajem već mnogo godina, ne osobno jer još nikada nisam bio ovdje, ali u našoj biskupiji i mnogo šire od nje doživljavam plodove Međugorja. Uvijek sam govorio jedno te isto, ono što Isus kaže u Evanđelju: stablo se po plodovima prepoznaje. Kada kod nas vidim plodove Međugorja, mogu reći da je stablo sigurno dobro."


Govoreći, nadalje, o Međugorju u Crkvi, kardinal je dodao: "Vrhovna instanca u Crkvi je Sveta Stolica, Sveti Otac i njegova Kongregacija za nauk vjere, koja je zapravo najviša instanca u svim pitanjima vjere i morala. Vrhovna uprava Crkve dala nam je jasne upute, ne od strane samoga Pape, nego od strane Kongregacije za nauk vjere koja je jasno potvrdila ono što su svojevremeno rekli jugoslavenski biskupi, i što nesumnjivo vrijedi kao norma za Međugorje. To sam uvijek ponavljao, ti su tekstovi poznati, postoje tri elementa koji i dan danas vrijede, pa u okviru tih uputa vidim i svoj posjet Međugorju. U tom smislu moj dolazak nije nešto neobično. Sveta Stolica kaže, sukladno s izjavom jugoslavenskih biskupa iz 1991.:

Prvo: Non constat de supernaturalitatae. To je izraz koji se rijetko koristi a znači da nadnaravnost događaja nije utvrđena, ali to je klasična formulacija crkvenog naučiteljstva. Ne kaže se da je nadnaravnost isključena, ali nije - ili još nije - konačno potvrđena, i to iz sasvim jednostavnog razloga koji ja potpuno podržavam. Ja sam član Kongregacije za nauk vjere, i podrazumijeva se da to podržavam kada bi došlo do razgovora o tome, naime: dokle god fenomeni traju sigurno ne će doći do konačnog suda Crkve, jer tako nešto još nikada nije bilo učinjeno. U Lurdu i Fatimi događaji su bili okončani, i tek onda je Crkva o tome donijela svoj sud. Konačni sud. Do toga će i u ovom slučaju prije ili kasnije doći, ali i tu ostavljamo Majci Božjoj slobodne ruke.

Drugo: ne smiju se organizirati nikakva službena hodočašća, dakle ja ne mogu upriličiti biskupijsko hodočašće u Međugorje. To je u logičnoj vezi s onim što je rečeno u prvoj točki. Dakle još nema službenoga priznanja, ali je tom formulacijom sasvim jasno rečeno da nadnaravnost nije isključena. Crkva je jasno rekla: nije isključeno. Nije utvrđeno, ali nije ni isključeno.

Ono treće što crkveni nauk jasno kaže, isto tako sukladno jugoslavenskim biskupima, da hodočasnike ovdje treba duhovno pratiti. To znači da doista treba postojati pastoral hodočasnika, i oko toga se mnogi trude, među ostalima i Gebetsaktion Wien koji se brine za hodočasnike, koji ih prati, koji ih slijedi i poslije hodočašća, itd. Mislim da na taj način Međugorje može dobro nastaviti ići svojim putem s povjerenjem da će Crkva, Majka i Učiteljica, ovdje doista dobro pratiti put kojim se ide. Savjetovao bih strpljenje. Majka Božja s nama ima toliko strpljenja da već skoro 29 godina ovdje na vrlo neposredan način pokazuje svoju blizinu i brigu za župu Međugorje i tolike hodočasnike. Mirno možemo imati strpljenja! 29 godina je dugo razdoblje, ali pred Bogom i nije tako dugo!"


http://www.medjugorje.hr/hr/

- 16:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (3)
Travanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (5)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (6)
Veljača 2011 (2)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (4)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Duhovno
Simpatične misli II

"Kad bih bio i besmrtan, izmislio bih smrt - da se uvjerim u ljepotu života."J. Richepin

"Na svom životnom putu ljudi čekaju na malo sunca, na čovjeka kao što si ti."

" Gospodine, daj da me smrt zatekne živoga!" Anonimus

-----------------------------

PAMETNE MISLI:

Za sada nema pametnih misli



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se