Vjerovati radosti...

Libanon

U petak je Neurotransmiter stavio post o ratu u Libanonu,ja bih nastavio s ovim tekstom.

Hrvatski Caritas je u četvrtak, 20. srpnja, potaknut dramatičnim zbivanjima i eskalacijom nasilja na Bliskom istoku, pokrenuo akciju prikupljanja pomoći za stradale u Libanonu i Gazi.

...

Ljetni šalabahter

Ovo sam pročitao i toliko me se dojmilo da sam morao copy-paste.
Svima je tekst namjenjen,a posebno onima na pragu zrelosti.No, evo ga!

Što si čuo i što ćeš čuti, zaboravit ćeš. Doktrinalni i moralni priručnici koje si memorirao, uminut će. Sol kojom si duhovnim poučcima sebi i drugima pamet solio, obljutavit će. I čime ćeš je osoliti? Bez ičeg ćeš ostati ako u sebi Izvor ne iskopaš. Sjeti se da usta ne govore iz punine pameti, već iz punine srca. Vrijeme je zrelosti. Vrijeme da se naučiš kretati u slobodi, po cijenu i da padneš. Čulo se ove godine na našim susretima: Smije li se čitati Paula Cohela? Smiju li se momak i cura ljubiti? Smiju li se slušati piratski CD-i? Mora li kršćanin moliti zeleni škapular? Mora li pipati stope svetog Ante? A joj, dosta, dosta više s tim. Dosta je slovkanja, dosta nasljedovanja ikog doli Božjeg glasa u sebi. Apsolvirao si valjda već da sloboda ne znači anarhiju, uočio da iskustvo crkve dobro dođe. Asimilirao riječi: "Ako vas Krist oslobodi, ne dajte se ponovno u jaram ropstva."

Savjest je bitna – sve ostalo je ispiranje mozga. Ljubav prema Bogu je važna, a to kako će tko tu ljubav izraziti – sporedna je stvar. Ipak, radi reda u kući, ne gnjavi one oko sebe. Odglumi koji put. Jer, lako je s Bogom, teško s ljudima. Bog sve razumije, ali ne i ljudi. Njemu ne treba ugađati, a ljudima tu i tamo treba – čisto da se ne trošiš na sporednosti.

Čuvaj se oholosti, kao vraga paklenskoga. Uči od vode koja uvijek teče dolje, uvijek bi se skrila – i zato je od sviju omiljena. Zapamti: nitko ti oduzeti ne može ono što stvarno jesi, kao što si ni svojim prenemaganjem ništa dodati ne možeš – osim što možeš ispasti smiješan.

Ako si u ispitima – sretno! Ali i oprezno s onim poučkom: "Bolje se pet minuta crveniti nego pet dana učiti." I ne zaboravi se odmoriti, ta ljeto je.

Konačno, šaljite e-mailom jedni drugima pjesme, a ne viruse. Evo jedne iz mog inbox-a:

Radi kao da ne trebaš novac.
Voli kao da nikad nećeš biti ranjen.
I pleši kao da te nitko ne gleda.

Od srca, p. Luka Rađa / (Opatija, 26.6.2001.)

Copy paste Neurotransmiter

PROTIV RATA !!!

Libanona SAD !!!


Neurotransmiter

Naš logo

kad kilknete na ovu sličicu shvatit ćete da je to naš link;ovako ćemo biti atraktivniji na drugim sajtovima..

ja boljega ne znadijem napravit


Neurotransmiter,blitvar@net.hr

sveti Joakim i Ana, roditelji Blažene Djevice Marije

Danas slavimo onaj blaženi bračni par što je poklonio život Majci Sina Božjega.

O Joakimu i Ani u Svetom pismu doduše nema spomena,
no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća, koji se općenito naziva Protoevanđelje sv. Jakova.

U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o veoma bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, nagovorio ga je neki Ruben, predbacujući mu nevrijednost zbog koje sa svojom Anom nema djece.
U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka.
To je Joakima veoma pogodilo u srce pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka.

U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost svoga krila.
U to joj se ukazao Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete.
O toj je stvari po anđelu bio obaviješten i Joakim te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Joakim je poslušao te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Bogato je nadario i svećenika i narod.

Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija.
U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu.
Protoevanđelje Jakovljevo ne spominje ime mjesta Marijina rođenja. Kasniji pisci misle da je to bio Nazaret, drugi opet Seforis, Jeruzalem ili Betlehem. Isti spis drži da se Joakim oženio Anom kad mu je bilo 20 godina, a o kasnijem njegovu i Aninu životu nakon Marijina prikazanja ne spominje ništa.

Istočni sveti Oci u svojim su propovijedima na Marijine blagdane s mnogo ljubavi, oduševljenja i pobožnosti slavili i njezine roditelje. Štovanje se sv. Joakima na Zapadu razvilo mnogo kasnije nego na Istoku, a na Zapadu je sv. Ana daleko više popularna nego sv. Joakim. Njezinom je štovanju veoma pridonio Ivan Trithemius svojom knjigom Tractatus de laudibus sanctissimae Annae (Rasprava o pohvalama presvete Ane - Mainz, 1494).

Kult sv. Ane naročito je raširen na europskom sjeveru: u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj. Ondje su glasovita svetišta sv. Ane u Dürenu u Njemačkoj te u Aurayu u Bretanji. Bretonci su taj kult prenijeli i u Kanadu, gdje se u Beaupréu nalazi također veliko svetište sv. Ane.



napisala:škorpion

Katolici i mediji

Opet ja ljenjivac, kradem tuđe tekstove. Ne želim nipošto biti primjer drugima, nemojte čini što ja radim. Jednostavno je teksta puno da ga sam slažem, a poruka je jako dobro prikazana u ovom tekstu na stranici moje župe, da sam ju morao i ovamo staviti. No heard feelings.

'I ranije sam imao razloga napisati nešto o odnosu katolika i medija, no "kap je prelila čašu" kada sam pročitao članak Jurice Pavičića u Jutarnjem "Čitaju nas katolici". I to ne zato jer u članku g. Pavičića nalazim nešto pogrešno (naprotiv, način kako u svom komentaru "slaže" stvarne pokazatelje situacije navodi me na pomisao da se u priličnoj mjeri slažemo u ocjeni stanja medija u Hrvatskoj), nego zato jer je tim člankom ponovo u meni uzburkao duh koji mi govori da nešto moramo promijeniti. MI, katolici i korisnici usluga (raznih) medija. MI, odgovorni za ukupnu situaciju.
Prije barem dvadesetak godina naša je nacionalna televizija, tada "državna" (ne-javna) i pod imenom Televizija Zagreb (u sklopu Jugoslavenske radiotelevizije) prikazala njemački film koji je za temu upravo imao beskrupulozno, bezosjećajno petljanje medija (novinara) u privatni život jedne obitelji. "Jer javnost ima pravo znati". Film je jasno dao do znanja kako "javnost nema pravo znati baš bilo što", nema pravo gurati nos svugdje i zadovoljavati znatiželju bilo čime, jasno je dao do znanja da postoje veće i važnije vrijednosti od "prava na informaciju" i "slobodnog novinarstva". Volio bih da taj film (kojemu sam, na žalost, zaboravio naslov) bude ponovo prikazan u toj današnjoj situaciji.

Mislim da moramo shvatiti razliku između "romantičnog" novinarstva (ili uloge medija) gdje blagi oblik definicije može glasiti "stvaranje informiranog društva sposobnog da samosvjesno i samostalno ocjenjuje i odlučuje" - dakle, stvaranje preduvjeta za demokraciju - i "realnog" novinarstva gdje novinar bez moralnih orijentira trči za osobnim probitkom ili barem osjeća obvezu da svom vlasniku priskrbi profit.

Na najposjećenijeoj web stranici u Hrvatskoj nalazim formulaciju "Da bi koristili kontakt formu morate biti logirani". Dakle, da bi netko treći mogao koristiti kontakt formu (što god to značilo), vi kojima se tekst obraća morate biti logirani (što god pak to značilo). Na istoj stranici nazivi rubrika ispisani su nekom neobičnom smjesom jezika, pa tako piše "NewsMagazin", "HR info", "Komunikator", "Shopping", "Freeweb", "Fonoteka". G. Pavičić navodi sličan primjer u članku: "Kad objavite nešto o 'celebs' ...". Da, to je to. Gubimo jezik i jezičnu kulturu pod utjecajem medija. Ono što bi trebala biti naša zajednička briga istodobno nije briga medijskih radnika.

Jedno ne smijemo zaboraviti: JEDNA SMO CRKVA! Sve naše masline trebaju rasti u jednom masliniku. I kad je vrijeme za kopanje, trebamo zajedno kopati, kad je vrijeme za čišćenje, trebamo zajedno čistiti, a kada dođe vrijeme da uberemo plodove, zajedno ćemo ih ubirati. Mi ili naša djeca - svejedno, to smo opet MI.'

Eto, to je bila riječ sa stranice moje župe. Cijeli članak imate Ovdje. Nakon ulaska na stranicu, na sredini stranice piše naslov: Katolici, mediji i katolički mediji.

Naposljetku, ne dopustimo i ovom mediju, blogu, da postane još jedan takav medij koji će raditi na senzacionalizmu, na promicanju nekulture, koji će ubijati jezik hrvatski. Jer, što znači blog, što je to blogosfera, od kad je to hrvatska riječ? Od prije 2-3 godine? Post, Boxevi??? HALOO!!! 'Almost Cool lista' i 'Cool lista', 'Fresh lista'. Mi živimo između dimenzija možda?

Samo zato što želimo imati svoj 'blog' svoju stranicu na kojoj želimo iznositi mišljenja i sl; znači li to da onda moramo i biti 'robovi' ovakvoga sustava, nekulture. Dakako da ne znači.
Bilo bi možda glupo od mene sada pozivati na bunt, ali naposljetku, nije li to uistinu jedini pravi put?

Indigo child by L&P

Marija Magdalena

Evo i mene da se na kratko javim! Danas se slavi sveta Marija Magdalena – meni posebno draga svetica. Naime, ona je bila velika grešnica, te je preko Isusa postala pokajnica i obraćenica, što je vidljivo iz Svetog pisma i iz njezinih rijetkih i nepotpunih biografija.

Kao svoju zaštitnicu slave ju žene, pokornice, frizeri, tvorničari parfema i pomada, vrtlari, vinciliri, vinogradari i učenici. Njezino ime nose mnoge žene.

Nešto više o njoj napisala sam na svom blogiću obraćena.

Pozdrav svima!


Sretan imendan Magdalene!

Grkokatolici

Na ovom našem hrvatskom tlu stoljećima su se miješali različiti kulturni utjecaji europskog istoka i zapada, Mediterana sa srednjom i podunavskom Europom, alpskog sa dinarskim kulturnim krugom. Ti se utjecaji kod nas ogledaju u različitosti mentaliteta i načina življenja i razmišljanja, bogatstvu različitosti narodnih nošnji i običaja, profane i sakralne arhitekture, jelovnika, glazbenog i likovnog izričaja i niz drugih vidova svakodnevnog života. Ti su utjecaji osobit plod i burnih povijesnih zbivanja koja su se neprestano kovitlala na ovom našem tlu.
Tako su kod nas, kao i u nekim drugim dijelovima Europe, oduvijek postojali i oni kršćani koji su, iako nisu prakticirali slavljanje mise prema standardnom obredu u Katoličkoj Crkvi; onom rimskom, u zajedništvu s rimskim papom. Nazivamo ih Grkokatolicima.
Grkokatolička Crkva je dio opće, Katoličke Crkve, ali se unutar nje ravna prema vlastitom crkvenom pravu (Eccllesia sui iuris), što joj daje neke organizacijske, disciplinske i liturgijske osobitosti. Sav je teološki nauk i podložnost papi unutar Grkokatoličke Crkve zajamčena, što Grkokatoličku Crkvu čini specifičnim dijelom Katoličke Crkve. Sličan status kao grkokatolička Crkva, unutar katoličke Crkve imaju i neke druge crkve na istoku, kao npr. Kaldejska Katolička Crkva u Iranu i Iraku, Maronitska Crkva u Siriji i Libanonu, Armenska Katolička Crkva u Armeniji itd.
Katolika bizanstkog obreda (Grkokatolika) uvijek je bilo u Hrvatskoj i oni su liturgijskom bogatstvu i crkvenom životu u našoj domovini dali nemali doprinos. Značajan se događaj zbio u Marči kod Čazme 1611. godine kada je znatan dio do tada pravoslavnog življa, pod episkopom Simeonom Vratanjom, prešao na katoličanstvo, pridruživši se Grkokatolicima. Tijekom 17. stoljeća u Ukrajini su milijuni pravoslavnih prešli na katoličanstvo, postavši grkokatolicima. Dio Ukrajinaca doselio je u Hrvatsku poslije oslobođenja Slavonije od Turaka, tako da danas u Hrvatskoj, osima Grkokatolika koji su nacionalno Hrvati, imamo i Grkokatolika koji su pripadnici Ukrajinske nacionalne manjine. Grkokatolika u Europi još ima u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Mađarskoj, Srbiji, Makedoniji, Grčkoj, Ukrajini, Rusiji, Bjelorusiji… Za vrijeme boljševičke vlasti u Ukrajini Staljin je bio ukinuo tamošnju Grkokatoličku Crkvu, biskupe i svećenike dao pogubiti ili utamničiti, a njihove crkve i samostane je dao - Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi. Staljin je Grkokatolike smatrao preopasnima zbog njihove podložnosti papi u Rimu.
Grkokatolici u Hrvatskoj služe se bizanstko-slavenskim obredom slavljenja euharistije, gotovo identičnim obredu kojeg koriste i pravoslavni. Liturgijski jezik Grkokatolika u našoj Domovini je hrvatski i staroslavenski, a sjedište biskupije za naše Grkokatolike je u Križevcima, iako biskup (sada je to msgr. Slavomir Miklovš) već odavna stoluje u Zagrebu. Križevačka biskupija/eparhija obuhvaća sve katolike bizantsko-slavenskog obreda na tlu Hrvatske, BiH i Slovenije. Križevačkom biskupu je nadređen zagrebački nadbiskup-metropolit (sada je to msgr. Jospi Bozanić). Križevačka je biskupija osnovana u XVIII. stoljeću, tamošnja je katerdrala posvećena Presv. Trojstvu, a kao konkatredrala služi spomenuta crkva svetih Ćirila i Metoda u Zagrebu, gdje je i Bogoslovno sjemenište za grkokatoličke svećeničke kandidate, koji studiraju teologiju na Filozofskom Fakultetu Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu ili na Katoličkom Bogoslovnom Fakultetu u Vlaškoj ulici i Zagrebu. Najviše Grkokatolika u Hrvatskoj živi u Zagrebu, zatim u Samoboru, na području Žumberka uz granicu sa Slovenijom, zatim u Križevcima i Slavoniji. U Dalmaciji su postojala tri grkokatolička sela u blizini Drniša, za koje je bilo zadužen jedan franjevac iz samostana na Visovcu koji je imao dozvolu slaviti misu po bizanstko-slavenskom obredu. Ta su mjesta u Dalmaciji danas uglavnom napuštena ili se u njima slavi misa po rimekom obredu. Prema popisu stanovništva u Hrvatskoj je 2001. godine bilo tek oko 6500 grkokatolika, što je stravičan pad broja u odnosu na bližu prošlost. Većina od tih šest i pol tisuća grkokatolika u Hrvatskoj su nacionalno Hrvati, ostali su nacionalno Ukrajinci i Rusini. Razlog tom padu su ratna zbivanja U Hrvatskoj, velika netrpeljivost pravoslavaca prema grkokatolicima, ali i nerazumijevanje, pa čak i odbojnost rimokatolika prema toj svojoj katoličkoj braći.
Prema vlastitom crkvenom pravu za Grkokatolike, misu po bizanstko-slavenskom obredu može slaviti bilo koji rimokatolički svećenik, uz dozvolu svojega biskupa. Tako je i blagopokojni papa Ivan Pavao II u više navrata slavio misu prema bizanstko-slavenskom obredu. Bilo koji rimokatolik može promijeniti matični rimski obred i postati grkokatolik; i obratno, te može postati svećenik grkokatoličkog obreda. S druge strane, samo osobe rođene kao grkokatolici mogu se oženiti prije nego se zarede za svećenike. Misle li se zavjetovati za redovnike, nije im dozvoljena ženidba. Samo neoženjeni grkokatolički svećenici mogu napredovati u crkvenoj hijerarhiji.
Grkokatoličke crkve imaju ikonostas; oltarnu pregradu između prostora za vjernike i prostora za oltar na kojemu se slavi misa. U ikonostasu su troja vrata; središnja ili carska te dvoja manja; sjeverna i južna ili đakonska. Misu svećenik slavi okrenut licem prema oltaru, a leđima narodu. Pričašćuje se kvasnim kruhom i crnim vinom. Vjernici primaju pričest pod obje prilike. Ravnaju se prema zapadnom, katoličkom (Gregorijanskom) kalendaru, uz neke osobitosti.
U nadi da će se ova mala hrvatska kršćanska katolička manjina; naši grkokatolici, opstati u budućnosti, jer oni su dragocjen biser našeg naroda i Crkve, naučimo nešto o njima i posjetimo ih tamo gdje ih ima. Dok ih još ima.

Preuzeto s arhangel.blog.hr

25. travnja 1992.

“Draga djeco!
I danas vas pozivam na molitvu.
Samo molitvom i postom može se zaustaviti rat.

Zato, draga moja dječice, molite i svojim životom svjedočite, da ste moji i da meni pripadate, jer sotona želi u ovim mutnim danima zavesti što više duša. Zato vas pozivam da se odlučite za Boga i on će vas zaštititi i pokazati što trebate činiti i kojim putom trebate ići.

Pozivam sve one koji su mi rekli “DA”, neka obnove posvetu mome sinu Isusu i Njegovu Srcu, i meni, da vas možemo još snažnije uzeti kao oruđe mira u ovom nemirnom svijetu. Međugorje je znak svima vama i poziv da molite, a i oživotvorujete dane milosti koje vam Bog daje.


Zato, draga djeco, prihvatite s ozbiljnošću poziv na molitvu. Ja sam s vama i vaša patnja je i moja patnja. Hvala što ste se odazvali mom pozivu!”




…danas cijela moja molitvena zajednica moli i posti za MIR u svijetu.

Jer, od početka smo povjerovali našoj Gospi,
da se molitvom i postom može zaustaviti svako ZLO!

… možete nam se pridružiti u našoj molitvi.

Mladi sveci

Sv.Ivana Orleanska,19 godina

(1412.-1431.),Francuska
Kratki životopis:Pastirica i mističarka.Ukazivali su joj se sveci.U viziji je čula da pronadje pravog francuskog kralja i da mu pomogne u borbi protiv Engleza.Nakon tri godine se odlučila to učiniti.Pronašla je kralja i predvodila bitke s usklicima:”Isuse,Marijo!” Više od godinu dana je pobjedjivala i kralj je vratio prijestolje.Svojim domoljubnim nastupima ponijela je Francuze,pobudila u njima narodni ponos i domoljublje.Uhvatili su je neprijatelji u bitci kraj Compiegniea i proglasili vješticom.Spaljena je lomači u Rouenu.Nakon 23.godine,dokazali su da je bila nevina i vjernica.
Zaštitnica:Francuske,mučenika,vojnika,zatvorenika,



Sv.Mala Terezija,24 godine

(1873.-1897.),Francuska
Kratki životopis:Njeni roditelji htjeli su biti svećenik i časna sestra,ali im to nije uspjelo.Kada su se prvi put vidjeli,zaljubili su se na prvi pogled.Ona im je bila posljednje,deveto dijete,s time da im je četvero djece umrlo vrlo rano,pa je im ostalo petero kćeri,koje su sve postale časne sestre i to dobrovoljno.Ona je bila u djetinjstvu jako razmažena,često se rasplakala i bila je vrlo razigrana.Napredna je bila za svoje godine,pa je vrlo rano naučila čitati i pisati.Dečkima se svidjala,pa je na jednom putovanju,jedan dečko iz čista mira,primio je za ruke i zaljubio se u nju na prvi pogled,no ona je odlučila postati časna sestra i to sa 15 godina.Nisu joj dozvolili,pa je otišla u Rim,moliti papu oči u oči da joj dopuste i dopustili su.Postala je karmelićanka u istom samostanu sa tri svoje starije sestre.Pisala je dnevnike i u njima,opisala Mali Put kako svatko može postati svetac u svakodevnom životu.Njen moto je bio:Samo ljubav vrijedi! Bog ne gleda na veličinu djela,nego s koliko se ljubavi čini nešto.Jako je htjela biti misionarka,ali je rano umrla.Nakon smrti,postala je jako popularna.Knjiga “Povijest jedne duše”,postala je bestseler,a ona je proglašena crkvenom naučiteljicom kao najmladja u povijesti i kao treća žena i zaštitnicom misija,mladih,cvjećara jer je rekla da će sipati ruže na zemlju kada će biti u raju.



Sv.Elizabeta Ugarska,24 godine

(1207.-1231.),Madjarska
Kratki životopis:Princeza,kći kralja Andrije,sa 13.godina udala se za princa Louisa od Thuringije.Kraj dvorca,dala je sagraditi bolnicu da se sama brine za bolesnike.Obitelj se tome protivila,ali ona je radila brinula što Isus misli o njoj,nego oni.Potajno je hranila siromahe i bolesne.Jednom ju je princ zaustavio da vidi što skriva,a kad je otvorila haljinu,umjesto kruha koji je tamo bio prije minute,pojavile su se ruže.Kad je umro princ Louise,prodala je sve imanje i brinula se za svoje četvero djece i za bolesnike i siromahe.Jako je puno pomogla prilikom velike gladi u Njemačkoj.
Zaštitnica:pekara,prosjaka,bolesnika,siromaha,humanitarnih djelatnika,bolnica,udovica,ljudi u progonstvu.



Službenica Božja,Chiara Luce Badano,19 godina

(1971.-1990.),Italija
Kratki životopis:Njeni roditelji su čekala jedanaest godina da dobiju dijete,molili su se Majci Božjoj i rodila se Chiara.Bila je normalno,zdravo dijete,već u ranom djetinjstvu,pokazivala je ljubav prema Isusu,sakupljala je novce za gladnu djecu u Africi.Željela je staviti Boga na prvo mjesto u svom životu.Sa sedamnaest godina,osjetila je iznenadnu bol u ramenu,išla je na pretrage i operacije,dijagnosticirali su joj bolest “osteosarcoma”.U bolesti se pokazala,jako strpljivom,smješila se,makar ju je jako boljelo.Nije htjela primati morfij,jer je htjela ostati pri svijesti.Oni koji su bili u njenoj blizini,liječnici i ostali,osjećali su u njenoj prisutnosti veliki mir,mnogi su tako približili i poboljšali odnos s Bogom.Ona je hrabrila svoju mamu,da se ne boji,da slijedi Isusa i da će imati dovoljno snage.Bolest je bila sve gora,ali ona se nikad nije bunila:”Isuse,ako želiš,neka bude tako!”.Bližila se smrt,primila je svete sakramente,obukla se u bijelo i poručila mladima:”Mladi su budućnost.Ne mogu više trčati,ali želim predati mladima baklju,kao na Olimpijskim igrama.Mladi imaju samo jedan život,koji je vrijedan da ga se dobro živi.”Umrla je 7.listopada na blagdan Marije-Kraljice krunice,zadnje riječi je rekla mami:”Mama,budi sretna,jer ja jesam.Bye” Vodi se postupak za proglašenjem blaženom.



Sluga Božji,Egidije Bulešić,24 godine

(1905.-1929.),Hrvatska
Kratki životopis:Rodjen je u Puli u obitelji devetero djece.Za vrijeme I.svjetskog rata,morali su otići u logore u Madjarskoj i Austriji.U Grazu je Egidije prosio sa sestrom da bi preživjeli.Nakon rata,vratio se u Pulu i postao tesar u brodogradilištu, a kasnije brodski tehnički crtač.Svako jutro išao je na Misu,a nakon toga na posao.Osnovao je u Puli,Katoličku akciju.Pohodio je strarce i bolesne.Za vrijeme vojnog roka na brodu,postao je apostol mornarima.promicao vjeru i moral.Osnovao je brodsku knjižnicu i podigao oltar.Kasnije je ostao bez posla,jer nije htio biti fašist.Umro je od tuberkuloze kao trećoredac sv.Franje obučen u redovničke haljine.Vodi se postupak za proglašenje blaženim.



Sluga Božji,Miroslav Bulešić,27 godina

(1920.-1947.),Hrvatska
Kratki životopis:Rodjen je u Čubranićima kraj Svetvinčenta u Istri.Studirao je filozofiju i teologiju u Rimu na sveučilištu “Gregoriana”.Za njegovo školovanje zauzeo se bl.Alojzije Stepinac.Za vrijeme II.svjetskog rata,1943.g.postao je svećenik.Bio je župnik u Baderni i Kanfanaru.Bio je vrlo aktivan,pomogao je ljudima bez obzira kojeg su bili naroda,pomagao je siromašne,jako je unaprijedio život u svojim župama.Protivnici vjere su ga napadali,ali on nije htio pobjeći:”Ako me ubiju,ubit će me za Boga i vjeru.”.Postao je nastavnik i odgojitelj u Sjemeništu i Gimnaziji u Pazinu.Komunisti su htjeli ograničiti djelovanje,ali on se odlučno borio.U kolovozu 1947. pratio je u Buzetu,delegata Sv.Stolice,koji je dijelio sv.krizmu.Komunisti su ih htjeli spriječiti,ali nisu uspjeli.Dan nakon toga,bila je sv.krizma u Lanišću,tamo su komunisti napali Miroslava u župnoj kući i izboli ga nožem.Preminuo je od rana.Tadašnji papinski nuncij rekao je:”Vi ste više dobili smrću toga mladog svećenika,nego li ste izgubili,jer ste dobili sveca i mučenika.”Vodi se postupak za proglašenje blaženim.



Sluga Božji Petar Barbarić,23 godine

(1874.-1897.),Bosna i Hercegovina
Kratki životopis:Hrvat iz BIH.Djetinjstvo je proveo na paši s ovcama uz pobožne knjige.Izučio je trgovački zanat.Primljen je u sjemenište u Travniku sa željom da postane svećenik.Živio je vrlo pobožno.Govorio je da će radije umrijeti,nego uvrijediti Isusa.Preveo je životopis Pavla Kolarića,isusovca na glasu svetosti,s talijanskog na hrvatski.Položio je redovnički zavjet i umro od tuberkuloze.Pokrenut je postupak za proglašenje blaženim.



Sv.Maria Goretti,12 godina

(1890.-1902.),Italija

Kratki životopis:Lijepa djevojčica,otac joj je rano umro od malarije,pa su se preselili na farmu.Na farmi ju je želio silovati,19-godišnji Alessandro,sin vlasnika farme.Ona se borila,vikala na njega da je to grijeh i da će zbog toga ići u pakao.Pretukao ju je,ali je preživjela i dospijela u bolnicu,gdje je umrla nakon dva dana.Prije smrti je oprostila Alessandru,molila Boga da mu oprosti i umrla je s križem i Gospinom medaljicom u rukama.
Kada je Alessandro bio u zatvoru,imao je viziju Marije Goretti.Vidio je nju u vrtu,odjevenu u bijelo,okruženu ljiljanima.Nasmiješila mu se.prišla i dala mu ljiljane.Nakon toga se Alessandro obratio i pokajao.
Proglašena je svetom 1950.g.Prisustvovalo je 250 000 ljudi,medju njima i njena majka i to je jedini put takav slučaj u povijesti.Papa Pio XII.joj je osobno čestitao na kćeri svetici.
Zaštitnica djevojčica,mladih i žrtvi silovanja.



Sv.Germana Cousin,22 godine

(1579.-1601.),Francuska
Kratki životopis:Majka joj je vrlo rano umrla.Kao dijete,bila je bolesna,otac ju je maltretirao i jako grubo kažnjavao.Sa devet godina,postala je pastirica.Dok je čuvala ovce,molila je krunicu i često je ostavljala ovce da bi išla na Sv.Misu,a ovce su uvijek bile na broju i nijedna nije nestala.Jednom je prešla divlju rijeku,samo da dodje na Sv.Misu.Bila je jako siromašna,ali je pomagala djeci i pričala im o Bogu.Maćeha ju je lažno optužila da je ukrala kruh i htjela ju je tući,u tom trenutku je Germana otvorila pregaču i čudesno je iz pregače ispalo mnogo cvijeća,od tada su se ponašali prema njoj puno ljepše.Umrla je pod stepenicama.
Dokumentirano je više od 400 vrlo raznolikih čuda,onima koji su se molili sv.Germani.
Zaštitnica:djevojaka sa sela.zapuštenih ljudi,žrtava nasilja,bolesnika,zlostavljane djece,invalida,siromašnih,pastira,neprivlačnih ljudi,djece koja su rano izgubila roditelje.



Sv.Alozije Gonzaga,23 godine

(1568.-1591.),Italija
Kratki životopis:Plemić,odrastao u dvorcu,otac mu je bio kockar.Od četvrte godine,išao je u školu za vojnike.Obolio je na bubrege,ali se razveselio tome,jer je imao više vremena za molitvu,dok je ležao u krevetu.Još kao mali,učio je druge o vjeri.Sa 18.godina,svo imanje je prepustio bratu i postao je isusovački novak.Umro je od epidemije.
Zaštitnik oboljelih od AIDS-a,mladih,tinejdjera.



Sv.Dominik Savio,15 godina

(1842.-1857.),Italija
Kratki životopis:Iz siromašne obitelji,sa 5 godina bio je ministant,sa 12 je pošao u školu za svećenike.Bio je vrlo pobožan.Jednom su ga lažno optužili,a on se nije bunio,Kasnije su shvatili da nije bio kriv i pitali ga zašto se nije bunio,a on je rekao da se ni Isus nije bunio kad su ga lažno optužili.Kada je išao u školu,nije htio gledati ni jednu djevojčicu,jer je čuvao svoje poglede za Blaženu Djevicu Mariju.Umro je sa 15 godina od bolesti,govoreći:”Kakve ljepote vidim!” Njegov učitelj bio je sv.Ivan Bosco.
Zaštitnik:djece,pjevača u zboru,lažno optuženih ljudi,mladih delikvenata.
Citat:Ne mogu činiti velike stvari,ali mogu činiti i najmanje stvari na veću slavu Božju.



Bl.Pierina Morosini,26 godina

(1931.-1957.),Italija
Kratki životopis:Iz siromašne obitelji,radila je u tvornici od 15.godine.Zavjetovala se da će biti djevica,zanimala ju je religija,ali nije postala časna sestra,nego je pomagala majci oko svoje osmero braće i sestara,ona je bila najstarija.Bila je katehistkinja.Jednoga dana.kad se vraćala kući iz tvornice,napao ju je muškarac i želio silovati.U obrani je umrla.
Zaštitnica žrtava silovanja.



Bl.Antonia Messina,16 godina

(1919.- 1935.),otok Sardinija,Italija
Kratki životopis:Ona je drugo od desetero djece,obitelji sa sela.Išla je u školu samo 4 razreda,jer se morala brinuti za nepokretnu majku.Već je sa 10 godina bila članica Katoličke akcije i poticala druge da se uključe.Kad je imala 16.g. napao ju je maloljetnik koji ju je želio silovati,ona se borila,pretučena je i umrla od rana.Smatra se mučenicom.
Zaštitnica: žrtava silovanja i mučenica.



Sv.Gabrijel od Žalosne Gospe (Francesco Possenti),24 godine

(1838.-1862.),Italija
Kratki životopis:U mladosti je živio tako da je išao u kazalište,volio je djevojke i zanimao ga je lov.Život mu nije pun velikih djela ili senzacija,nego se puno molio.žrtvovao i imao poštovanje prema Djevici Mariji,puno je razmatrao Marijinu bol,koju je pretrpjela zbog Isusove muke.Dogodila su se mnoga čuda vezana uz njega,nakon njegove smrti.Njemu se molila sv.Gemma Galgani i ozdravila je.Papa Benedikt XV. postavio ga je kao uzor mladima.
Citat:Marija ne gleda na to kakvi ste nekada bila,ona dolazi u srce,koje je želi voljeti.



Sv.Gemma Galgani,25 godina

(1878.-1903.),Italija
Kratki životopis:Kći siromašnog ljekarnika,majka joj je umrla kada je imala 7.god.,a otac kada je imala 17.Brinula je o sedmero braće i sestara.Kada je imala 20.oboljela je od tuberkuloze,molila se Sv.Gabrijelu od Žalosne Gospe i ozdravila.Imala je stigme na rukama i nogama,visionarka,mogla je vidjeti svog andjela čuvara i djavla.
Zaštitnica:farmaceuta i djece koja su rano ostala bez roditelja.
Citat:I da stojim na vratima pakla,ne bi se bojala,nego bi se uzdala u Isusa.



Sv.Janja (Agnesa),12-13 godina

3.stoljeće,Rimsko Carstvo
Kratki životopis:Kada je imala 12-13.godina,bili su progoni kršćana u Rimu.Htjeli su da se klanja poganskim bogovima i da je siluju.Kada su je doveli pred poganski hram,napravila je znak križa i odbila klanjanje.Zatvorili su je u tamnicu i mučili.Mladići su je htjeli oženiti iz obijesti i žaljenja,ali ih je sve odbila,govoreći da želi zbog Isusa ostati djevica.Umrla je ili od posljedica mučenja ili su je direktno ubili.Na njen blagdan u Rimu se blagoslivljaju dva janjeta,njihova vuna se sakuplja i papa je daje biskupima kao simbol jurisdikcije.
Zaštitnica:djevojčica,djevica,zaručnika i vrtlara.



Sv.Agata

3.stoljeće,Sicilija,Rimsko Carstvo

Kratki životopis:Ne zna se točno koliko je imala godina,ali bila je vrlo mlada,lijepa i bogata.Posvetila je život Bogu.Bili su progoni kršćana.Jedan magistrat je ponudio da će joj spasiti život,ako pristane na spolni odnos s njim.Odbila je pa su je magistrat i njegov prijatelj,zatvorili,tukli,mučili na razne načine.Pri tom je došlo do potresa pri kojem su magistat i njegov prijatelj poginuli,a kasnije je umrla i Agata.
Zaštitnica:žena koje imaju rak dojke,medicinskih sestara,zlatara,vatrogasaca.



Sv.John Berchmans,22 godine

(1599.-1621.),u Belgiji rodjen,umro u Rimu
Kratki životopis:Sin postolara,imao je petero braće i sestara,bio je ministrant,brinuo se za bolesnu majku.Nakon što je pročitao knjigu sv.Alojzija Gonzage,želio je postati isusovac.Studirao je filozofiju u Rimu.Učio je sve važnije europske jezike,jer je htio pomagati doseljenicima.Želio je putovati u Kinu,kao misionar,ali je umro od nepoznate bolesti.Bio je drag,brižan i volio je drugima pomagati.
Zaštitnik:mladih i ministranata.



Bl.Pedro Calungsod,17 godina

(1655.-1672.),rodjen na Filipinima,umro na otoku Guam u Tihom oceanu
Kratki životopis:Misionari su ga obrazovali,pa je naučio pisati,govoriti tri jezika,volio je slikati.crtati,pjevati,po zanimanju je bio stolar.Zajedno s misionarima,navještao je vjeru ratobornom narodu Chamarros na Marijanskom otočju.Pritom su ga ubili i bacili mu tijelo u more.
Zaštitnik mladih.



Sv.Stanislav Kostka,18 godina

(1550.-1568.),Poljska
Kratki životopis:Iz bogate obitelji,sin senatora.Studirao je u Beču sa bratom,teško se razbolio,ali mu nisu dozvolili da dodje svećenik dati mu posljednju pomast.Molio se svojoj zaštitnici sv.Barbari,koja se pojavila u viziji sa dva andjela i donijela mu SV.Pričest.Ozdravio je zagovorom Majci Božjoj,koja mu je poručila da postane svećenik usprkos protivljenju roditelja.Studirao je u Rimu,prijatelj mu je bio sv.Petar Kanizije,a profesor sv.Franjo Borgia.Postao je svećenik novak,ali je godinu dana kasnije umro.
Zaštitnik:bolesnika koji imaju slomljene kosti i koji su na samrti.



Sv.Terezija od Anda,20 godina

(1900.-1920.), Čile
Kratki životopis:Punim imenom Juanita Fernandez Solar,zaljubila se u Isusa,postala časna sestra karmelićanka pod imenom Terezija od Isusa.Bila je uzor mladima,prva je Čileanka i prva karmelićanka iz Južne Amerike,koja je postala svetica.
Zaštitnica:mladih i bolesnih.
Citat:Ljubav je fuzija dviju osoba u jednoj s ciljem da zajedno postignu savršenstvo(
Love is the fusion of two souls in one in order to bring about mutual perfection.)



Sv.Pankracije,14 godina

(290.-304.) Rimsko Carstvo
Kratki životopis:Rodjen u mjestu Phrygia.Ujak mu je bio sv.Dionizije,doveo ga je u Rim.Ubijen je s još troje svetaca zbog javnog očitovanja vjere,jer je tada vjera bila zabranjena.Relikvije su mu prenesene u Englesku radi evangelizacije.
Zaštitnik:djece,ljudi koje muči glavobolja,zaštitnik protiv laži.



Sv.Gerard Majella,30 godina

(1725.-1755.),Italija
Kratki životopis:Otac mu je umro kad je imao 12.pa su zbog toga živjeli jako siromašno.Pomagao je redovnicima kao sacristan,vrtlar,bolničar i portir.Jedna trudnica ga je krivo optužila da je otac njenog djeteta.Zbog toga se povukao u izolaciju,a ta žena je kasnije priznala da je lagala.U oporuci na cedulji,napisao je: Here the will of God is done, as God wills, and as long as God wills."
Zaštitnik:djece,mladih,trudnica,djece kojima prijeti pobačaj,lažno optuženih ljudi.


Naravno da to nisu svi,ima ih još mnogo…

by Hrvoje

Pobačaj-da ili ne?

postupak u tijeku

za njihovu nožicu hvataju

i vuku

čupaju

čupaju...



samo je jedno pitanje....ZAŠTO?


mali lijesovi

Ledeno doba

Jučer sam putovao u Požegu iz Zagreba gdje živim sa svojim svećenikom, išli smo po Gospin kip.
I uglavnom u tom trosatnom putovanju do tamo, a i natrag, određene teme su morale iskočiti u dosadi.
Iskočilo ih je mnogo, a ja ću evo spomenuti ovu određenu.
Spomenuo sam mu kako sam napisao post o uništavanju prašuma u Amazoni.
On je dao komentar s kojim se ja moram složiti.


Istina je da ljudi uništavaju okoliš, stvaraju ozonske rupe, zagađuju vodu, zrak i zemlju...
No također je istina da u današnjem svijetu komercijalizacije gdje je sve podređeno samo tomu da ljudi postanu puke robotizirane jedinke koje će razmišljati preko reklama, kupovati preko telefona i časopisa, jesti iz vrećica.
Velike glavešine(najbolje prikazano u Americi) nam govore: vi se ništa ne brinite, mi ćemo misliti za vas, govorit ćemo vam koju vodu pijete, što ćete jesti, što neće nositi, gdje ćete ljetovati, na čemu ćete spavati, što ćete govoriti djeci kada su u pitanju delikatna pitanja, mi ćemo vam sve srediti, vi ne morate uopće razmišljati, samo nam dajte novac.
Prije 5 godina u Hrvatskoj nikomu nije palo na pamet da kupuje vodu, danas to svi rade.
A voda iz pipe u Hrvatskoj je zdrava, i nije ništa manje zdrava od one ambalažne.
No uvjerili su nas u suprotno. Naravno, u pitanju je profit.


Prašume se uništavaju, istina je. No i Europa je nekada prije bila sva prašuma, pa smo ju raskrčili i što sad? Jesmo li izumrli?
Ljudi uništavaju ekosustav, to sam i spomenuo u komentaru na gornji post.
No ljudi smatraju da mi svojim djelovanjem samo ubrzavamo ledeno doba koje ljudi smatraju kaotičnim.
Zašto bi ledeno doba bilo kaotično? Pa ljudi su već preživjeli 2 ledena doba(doduše danas zbog gore navedenih stvari ljudi više ne znaju sami upaliti vatru i uhvatiti živinu, osnovne ljudske radnje), a ovo je ako niste znali najdulje razdobljen ikada bez ledenoga doba.
Dakle mi jesmo na samom rubu ledenoga doba i on će doći, ali to je sustav samoobnove Zemlje. Ledeno doba će samo po sebi uništiti sve prašume, slediti rijeke, uništiti poljoprivredne površine, ubiti milijarde životinja i ljudi, uništiti milijarde vrsta biljaka... No nakon ledena doba, kao i uvijek, nove će se mogućnosti otvoriti, nove vrste životinja i biljaka, a možda(samo možda) i ljudi budu pametniji. Nije li nam dakle ledeno doba spas, jer ovakvim životom, ljudi ionako ne bi daleko dogurali, pa neka nas radije ledeno doba uništi, prije nego mi uništimo Zemlju i nas zajedno s njom.
Ja kažem ledenome dobu, daj najbolje što imaš!

by Indigo child

Drevne prašume - stolen story

Hi. Napisao sam jedan uistinu ogroman post na svojemu blogu, koji se eto ne uklapa potpuno u tematiku ovoga bloga, stoga vam samo dajem link, ako koga zanima malo info o prašumama.
Indigo Touch by L&P

Danas je Škapularska gospa. Samo sam mislila da bi trebalo spomenuti



minervas

Ljubav Božja

Gledaj najveće i najljepše stvari na zemlji; sve ono što razveseljava i naš um i duhovne moći; sve ono što godi tijelu i osjetilima. Svijet i druge svjetove koji noću svijetle iznad nas: cijeli svemir. Zamisli da su ti sve želje ispunjene...
Sve je to ništa, ništa i manje od toga u usporedbi s mojim i tvojim Bogom! Tim neizmjerivim blagom, najdragocjenijim biserom koji se, postavši robom, uzevši na sebe lik sluge i rodivši se u štali, ponizio. Zatim u Josipovoj radionici pa u muci, u sramotnoj smrti. I još k tomu ludost ljubavi u presvetoj Euharistiji.

Helena,Bog te blagoslovio!

Jedna prijateljica rekla mi je za blog Smisao tvojeg života... i sada kada sam ga pogledao,bez sumnje tvrdim da je to jedan od najljepših,najiskrenijih i najboljih blogova koji postoje.Posjetite ga i uvjerite se!
Prijateljica je predložila da se pokrene molitveni lanac za Helenu,autoricu bloga.Neka tako i bude,zaslužila je!
Na svom blogu,Helena je opisala što je prošla s ciljem da pomogne drugima.Stavila je i žiro-račun za pomoć maloj Veroniki,koja ima pet godina i jako je bolesna.
Helena je mlada dama,koja je upala u loše društvo,preko njega je probala drogu i upadala u sve teže probleme.Zbog droge izgubila je dijete,dečka kojeg je voljela,zdravlje,a živjela je u svijetu alkohola,seksa i sotonizma.
Jednoga dana izgubila je svijest i bila je u komi,malo duže od mjesec dana.Probudila se okružena ljudima koji je vole i to je bio novi početak.
Shvatila je da “Užitak i sreća nisu droga, alkohol, sex ili zabave i ludovanja... nego imati nekoga koga volimo i tko nas voli...” ,pokajala se i okrenula Bogu.Iz bloga se može vidjeti,da je njen odnos s Bogom,vrlo iskren i prekrasan!
Napisala je prelijepe tekstove u kojima poziva izgubljene i usamljene ljude da se poprave,da se okrenu Bogu,jer još nije kasno,još ima nade.
“toliko je usamljenih, toliko ljudi odbacimo zbog svojih predrasuda i osuda... ajmo konačno malo više misliti na druge, pokloniti im malo svoga vremena, malo ljubavi, barem mrvicu mjesta u srcu jer ga imamo puno praznog...počnimo živjeti jedni za druge i jedni s drugima...”
Helena je saznala da ima neizlječivu bolest,bori se i poziva druge “Moj se život sada gasi, ali tvoj se tek rađa i raste... ja sam svoj život izigrala i uludo potrošila, ali ti svoj nemoj! UZALUD JE! NAĐI SMISAO SVOJEG ŽIVOTA! ISPUNI SVOJ ŽIVOT!”

Iz svega ovoga,može se zaključiti da je Helena,djevojka koja je na pravom putu,koja ima veliko srce i koja je zaslužila da živi,da vječno živi.

Osobno je napisala: “molite se... trebam vas...” pa molim da svakoga tko ovo čita,moli za nju,molite bez prestanka.

Tko želi,može joj poslati mail ohrabrenja na: malena_helena24@hotmail.com

Htio bi napisati još nešto o par svetaca i svetica.

Sv.Helena je svetica koja je poznata po tome što je pronašla Isusov križ.Zanimljivo je da je ona dugo vremena bila protiv kršćana,ali se obratila par godina prije svoje smrti i od tada živjela vrlo uzorno.Ona je majka rimskog cara Konstantina,koji je učinio puno dobroga.Sv.Helena je rodjena u Panoniji u blizini naših krajeva.

Baš sam jučer čuo za blaženog Bartola Longa.Potječe iz vrlo bogate obitelji i bio je vrlo obrazovan.Na fakultetu,upao je u loše društvo i postao sotonist,makar mu je obitelj bila vrlo pobožna.Oni se nisu mirili sa time,molili su za njega i on se obratio i vratio na kršćanstvo.Jednom je čuo glas:”Tko moli krunicu,bit će spašen!” Ustanovio je svetište “Naše Gospe od Krunice” u Pompejima kraj Napulja u Italiji i postavio u njega Marijinu sliku s Dijetetom Isusom.I Marija i Isus na slici imaju krunice i pružaju ih ljudima.Dolazili su ljudi i dogadjala su se čuda.Morali su graditi veću crkvu,u koju može stati 10 000 ljudi dnevno.Njegovim zalaganjem,jako se proširilo moljenje krunice po cijeloj Italiji.

Postoji svetica sv.Rita,koja je nazvana sveticom nemogućeg,zaštitnicom bespomoćnih i beznadnih slučajeva,jer su se dogadjala jako brojna i upravo čudesna uslišanja po njenom zagovoru.Ona je imala jako težak život i puno je propatila,vjerojatno zbog toga,Bog uslišava one koji se mole po njenom zagovoru.
Osim nje,zaštitnici u beznadnim slučajevima su sv.Filomena i sv.Juda Tadej.Taj Juda nije onaj koji je izdao Isusa,nego jedan drugi,samo ima isto ime.

Isuse,krotka i ponizna srca,smiluj se Heleni!
Isuse,po gorkoj muci Svojoj,smiluj se Heleni!
Isuse po krvavim suzama Svoje Majke,smiluj se Heleni!
Sv.Helena,moli za Helenu!
Bl. Bartol Longo,moli za Helenu!
Sv.Rita,moli za Helenu!
Sv.Filomena,moli za Helenu!
Sv.Juda Tadej,moli za Helenu!

...kakva je naša VJERA, LJUBAV i NADA???

Čovjek jednom prošaputa Bogu:

„Bože reci mi nešto.“

U tom trenutku ševa zapjeva…

…ali čovjek to nije čuo.




Stoga čovjek uzviknu: „Bože, reci mi nešto“

i grmljavina se prolomi nebom…

…ali čovjek to nije primijetio.




Osvrne se čovjek oko sebe i reče: „Bože dopusti mi da te vidim.“

Sjajna zvijezda zasja…

…ali čovjek to nije vidio.




I poviče čovjek: „Bože, pokaži mi čudo!“
I život se rodi…

…ali čovjek to ne opazi.




Već razočaran proplaka: „Samo me dotakni i znat ću da si tu.“


Zbog toga Bog spusti ruku i dotače čovjeka…

…ali čovjek samo otrese leptira i nastavi.




I ne shvati čovjek da je Bog u malim svakodnevnim stvarima oko nas,

u roditeljima, prijateljima, pijesku i vjetru.



(škorpion12)

Tvoja je riječ istina

Gospodine,
pola života potrošim dokazujući sebi i
drugima da imam pravo i da je istina na mojoj strani.
Stoga sam nesposoban ići putem koji si mi ti odredio.
Tražim svoje pravo,zato se često ogriješim o istinu.
Borim se za svoje pravo,a oružje mi je neistina ili ono što ja smatram istinom.
Ali budući da tražim svoje pravo,zatvoren mi je pogled na istinu.
Tvoja je riječ istina.
Tvoja mi riječ pomaže da se ne branim kad nešto treba priznati,
da ne planem kad treba šutjeti,da ne promašim cilj
na kojem ću ugledati tebe,pravu istinu.
Već sam obolio od muke iz dana u dan pozivajući se na svoje pravo.
Spasi me, Gospodine.
Budi istina mog života i moje patnje.
Jer, bit ću spašen tek onda kad nadvlada tvoja istina mene i moju nepravdu.
Ti si istina.
I ja želim ići tim putem,i biti uza te.
Posveti me u svojoj istini.
Nadvladaj me.
Ti si istina.

Jörg Zink


by Hrvoje

Tvoje poslanje

"Vi ste sol zemlji. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Više nije ni za što, osim da se izbaci van i da je ljudi pogaze. Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori. Ne žeže se svijeća da se stavi pod vatrićak, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Vaše svijetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša dijela ljubavi te, slave Oca nebeskog." (Mt 5, 13-16)

Moraš biti sol zemlje. Sol koja sprečava svaku trulež. Sol koja bljutavom jelu daje ukus.
Da li si ti sol?
Sprečavaš li ti trulež u svojoj okolini? Jesi li otkrio/la što će Gospodin učiniti ako si ti sol koja je izgubila moć da sprečava trulež? Ako si zatajio u svojoj zadaći da budeš sol u svojoj okolini?
Moraš biti svjetlo svijeta: učitelj, vodič, žar. Moraš biti i živo življeno Evanđelje!
Kako je veliko tvoje svjetlo u tebi?
Jesi li ti samo tama i slijep?
Jesi li u stanju druge zapaliti?
Kako ćeš postati žar koja druge raspaljuje?

Kršćani moraju biti grad visoko gore na brijegu svijeta. Svi izvan grada moraju osjećati čežnju za onu unutarnju zajednicu tamo gore, za sigurnost i sreću onog grada.....

Gospodine, daruj mi svoje svijetlo!
Gospodine, daj da gorim od želje za tobom!
Gospodine, budi moja domovina i moj grad!
Gospodine, udijeli mi hrabrost!
Gopodine, daj mi snage da živim tvijim životom!

(Herbert Madinger)

By Zrinka

Iz moje srednjoškolske bilježnice...

Vrijediš onoliko koliko vrijedi tvoja riječ

Riječ je moćna riječ. Pomalo neobično zvuči ta rečenica. Život nam je satkan od mnoštva riječi, onih prvoizgovorenih, do riječi za čije objašnjenje je uistinu potrebno kupovati pravopisne knjige. Kad bi postojao brojač riječi brojke bi bile visoke- barem kod mene. No, kada bi podvrgla svoje riječi detaljnoj analizi, ustanovila bih da je priličan broj njih izgovoren nepotrebno. Isus je rekao: « Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu položiti račun na Sudnji dan. Prema svojim riječima bit ćeš opravdan i prema svojim riječima bit ćeš osuđen» (Mt 12, 33-34). Teške i ozbiljne riječi o kojima ne razmišljam često. Tek ponekad, kad savjest upali crvenu lampicu i shvatim da sam pretjerala. Sjećam se riječi jedne drage osobe: Gruba riječ boli više od šamara. Uistinu, bol šamara prođe, a nekoliko riječi- ružnih- zna čučati u ljudima cijeli život. Hinduisti vjeruju da svaka riječ ostaje u atmosferi. Ima tu zanimljive simbolike. Koliko samo ljudi dnevno izreknu kletve i zle želje za druge, stoga se nije čuditi ratovima, mržnji i netrpeljivosti. Akumulirana mržnja preko riječi mora se negdje osloboditi. Kažu psiholozi da egoiste lako možemo prepoznati po riječi ja. Ja ju uistinu često koristim. Potaknuta time- pred ogledalom svog bića analiziram svoje riječi … Po kojim riječima ljudi prepoznaju mene, koje riječi su građa moje osobnosti? Često se govori kako današnji ljudi ne znaju slušati jedni druge. Teško je slušati ako su nečije riječi isprazne i umjetne, ako onaj tko govori to isto i ne živi. Biti autentičan danas i stajati iza svojih riječi danas je teško. Čini mi se da je nekoć riječ imala veću težinu. Danas je oslabljena i obezvrijeđena. Kakva ironija- riječ slaba u vrijeme demokracije. Ali, postoje riječi i riječi. Jedne su šuplje i bezvrijedne, a druge on prave- životne. Riječ ima moć. Ogromnu! Osobito Božja riječ. Prekrasan je proslov Ivanova Evanđelja- U početku bijaše Riječ…to je prava riječ- živa i autentična- Isus. Moje riječi još su daleko od onoga što je on govorio, a i djela. Ja govorim, ali često to ne činim. Poznajem jednu djevojku koja je kraj svog kreveta stavila natpis: «Dobro jutro! Samo danas ću govoriti dobre stvari». Teško je tu odluku donijeti za cijeli život, bar u ovim godinama, iako će doći trenutak kad moram čvrsto pred sobom odlučiti hoću li biti osoba ispraznosti ili punine. Odlučila sam svaki dan pokušati govoriti dobre i kvalitetne stvari- jedan po jedan dan, svjesna da moje riječi grade mene kao osobu, grade moje međuljudske odnose ali i osiguravaju vječni život.

by Ana

Da li je važniji čovjek ili novac?

Čovjek je Božje stvorenje,živo biće,osoba s besmrtnom dušom.

Novac je platežno sredstvo,komad papira,neživi predmet.

Po logici, čovjek je važniji od novca.Samo jedan čovjek važniji je od svih novaca koji postoje.
No u svakodnevnici ima puno primjera da ljudi novac stavljaju ispred čovjeka,da novac vole više od čovjeka i da su za novac spremni učiniti ono što nisu za čovjeka.
Primjera ima mnogo,navest ću neke kojih sam se sjetio.Trebali bi iz ljubavi prema Bogu i iz ljubavi prema čovjeku,uvijek težiti tome da nam bilo koji čovjek bude važniji od novca i da ne štetimo ljudima zbog novca,da ih ne iskorištavamo zbog novca,da im ne činimo zlo zbog novca,jer novac nije toga vrijedan.

U poslovnom svijetu ima primjera da se novac stavlja ispred čovjeka.Vlasnici poduzeća ponekad ne daju radnicima plaću,makar imaju novaca za njih.
Mnogi se bave djelatnostima,kojima varaju ljude da bi došli do novaca.Prodaju proizvode koji su beskorisni ili čak štetni da bi zaradili,ne misleći na ljudsko zdravlje.
Lopovi će zbog novaca zastrašivati ljude ili ih čak ubiti.
Varalice odlaze u siromašne zemlje,nude djevojkama poslove manekenki,dovedu ih u stranu zemlju,oduzmu putovnicu i natjeraju ih da se bave prostitucijom ili će ih ubiti.
Prevaranti glume da imaju sposobnost liječenja ili da mogu proricati budućnost,pa na prijevaru ljudima uzimaju novce.
Postoje bogataši koji grcaju u novcu,ali im ne pada ni na kraj pameti da bi dio darovali u humanitarne svrhe,nego umjesto toga čuvaju novac ili ga troše na besmislene skupocjene predmete i na raskalašane zabave,to im je bitnije od siromaha.
Ima onih kojima je novac važniji od vlastite djece,pa puno više vremena provode s novcem,nego sa svojom djecom ili zbog novca uopće ni nemaju djecu ili ih radije pobace.
Postoje ljudi oba spola,koji nisu s osobom suprotnog spola u vezi ili braku zbog ljubavi nego zbog novca.Njima je novac važniji od te osobe i ako ta osoba ostane bez novca,oni i nju ostave.
Zbog novca,neki su ljudi bili robovlasnici.Nažalost u nerazvijenim zemljama i danas postoje robovi,koje robovlasnici ni približno ne vole kao što vole novac.
I za kraj,Juda je izdao Isusa zbog novaca,njih je smatrao bitnijim od ljubavi prema Isusu.Poznato je,što se dogodilo s Judom,pa trebamo nastojati da se nama ne dogodi slično zbog novca.Ne isplati se.Novac ne daje sigurnost,nju daje samo Bog.


by Hrvoje

Bizarni intervju

Ovo mi je prijateljica nedavno dala da pročitam, pa prosljeđujem da čujem vaše komentare i mišljenja. Na dnu teksta je napisano da je izvor stranica katolici.


«(Travanj 2002. - Ovaj intervju je pronađen na Mreži. Zaustavimo se malo i razmislimo!)

Kćer Billyja Grahama, koja je intervjuirana u jutarnjem programu američke televizije, Jane Clayson je upitala (u vezi tragedije u New Yorku 11. rujna 2001): 'Kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi nešto ovakvo?' Anne Graham je dala pronicavi odgovor: 'Vjerujem da je Bog duboko rastužen ovom tragedijom, baš kao što smo i mi, ali smo mu mi sami odavno rekli da se udalji od naših škola, od naše vlade i iz naših života. A budući da je On pažljiv i poštuje naše odluke, mirno se udaljio. Kako možemo očekivati da će nam Bog dati svoj blagoslov i zaštitu ako smo mu rekli da nas ostavi na miru?

Čini mi se da je sve počelo kada je Madeline O"Hare (koja je poginula i njeno tijelo je nedavno nađeno) rekla da ne želi nikakve molitve u našim školama, a mi smo se s tim složili. Zatim je netko rekao: Bolje je ne čitati Bibliju u školama ... Bibliju koja kaže, ne ubij, ne kradi, voli svoga bližnjega kao sebe sama, a mi smo se i s tim složili. Kasnije je doktor Beniamino Spock rekao da ne moramo tući po stražnjici našu djecu kada se zločesto ponašaju, jer bi se njihove osobnosti mogle deformirati i time bi se moglo narušiti njihovo samopoštovanje (sin doktora Spocka je izvršio samoubojstvo), a mi smo i njemu rekli U redu, jer smo smatrali da on kao stručnjak zna što je potrebno za našu djecu.

Zatim je netko rekao da je bolje da nastavnici i ravnatelji ne kažnjavaju našu djecu kada se ne ponašaju korektno. A pedagozi u školama su odlučili da niti jedan nastavnik ne smije dirnuti učenika kada se nekorektno ponaša, jer se nikako ne želi loš publicitet. Mi smo se i ovdje složili.

Kasnije je netko opet rekao: Dozvolimo našim kćerkama da abortiraju, ako to žele, bez da to kažemo njihovim roditeljima. I s time smo se složili.

Zatim je neki mudrac iz pedagoškog savjeta škole rekao: Budući da su dječaci uvijek dječaci i to će oni svejedno učiniti, dajmo im onoliko prezervativa koliko traže, e da bi se mogli zabavljati koliko žele, ali bez da se kaže njihovim roditeljima da su prezervative dobili u školi. Opet smo se složili. Tada su neki od izabranih na izborima rekli: Nije bitno ono što radimo privatno, sve dok ispunjavamo obveze koje smo preuzeli. Složivši se s njima mi smo rekli: Nije važno ako netko, uključujući predsjednika, čini sve što ga je volja, sve dok sam zaposlen i dok ekonomija dobro stoji.

Poslije toga netko je rekao: Tiskajmo revije sa slikama golih žena i to nazovimo divljenjem ljepoti ženskog tijela. Opet smo reli da je i to u redu. Kasnije je netko drugi otišao korak dalje i tiskao fotografije gole djece i slijedećim korakom ih stavio na Internet. Mi smo rekli Dobro, jer oni imaju pravo na slobodu riječi. Zatim je industrija zabave rekla: Napravimo TV programe i filmove koji potiču blasfemiju, nasilje i seks. Snimajmo glazbu koja potiče na krađu, droge, ubojstva, samoubojstva, sotonske sadržaje. Mi smo tada odgovorili: Ma to je samo zabava, nema tu nikakvih posljedica, i tako nitko ništa ne uzima za ozbiljno i zato idemo naprijed.

Sada se pitamo zašto naša djeca nemaju savjesti. Zašto ne razlikuju dobro od lošega? I zašto ih ne uznemiruje ubijati različite od sebe, svoje kolege iz razreda, ili sebe same? Vjerojatno, ako dovoljno dugo i intenzivno razmišljamo, možemo naći odgovor. Mislim da se on može vidjeti u rečenici: Žanjemo ono što smo posijali.

'Dragi Bože zašto nisi spasio malu djevojčicu ubijenu u učionici? Srdačni pozdravi, zabrinuti student.' I odgovor: 'Dragi zabrinuti studentu, u škole mi nije dopušteno ući. Srdačni pozdravi, BOG.'

Bizarno je kako ljudi bez razmišljanja stavljaju Boga u besramno i kako se čude što svijet ide u pakao. Zanimljivo je kako ljudi vjeruju onome što pišu novine i kako se protive onome što piše Biblija. Čudno je kako svi žele ići u raj, ali u isto vrijeme ne vjerovati, ne misliti i ne činiti ništa od onoga što kaže Biblija. Neshvatljivo je kako netko kaže Vjerujem u Boga, a ipak slijedi Sotonu.

Neshvatljivo je kako smo brzi u osuđivanju, ali ne prihvaćamo biti suđeni. Nepojmljivo je kako smo odlični u slanju tisuća igara e-mailom, ali kada se radi o porukama koje govore o Bogu, ljudi uglavnom dvaput promisle prije nego odluče sudjelovati. Teško je shvatljivo kako lascivno, sirovo, vulgarno i opsceno slobodno plove Mrežom, dok su javne rasprave u školi ili na radnom mjestu o Bogu uglavnom zaustavljene, ili čak zabranjene zakonom. Bizarno je kako se netko može zapaliti za Krista u nedjelju, dok je nevidljiv za vrijeme ostatka tjedna.

Smijete se? Bizarno je da ovu poruku ne šaljemo svima iz našeg adresara, jer nismo sigurni da su vjernici. Teško je shvatljivo da sam više zaokupljen time što će ljudi misliti o meni, umjesto da se brinem o tome što će Bog misliti o meni. Jeste li se zamislili? Pošaljite dalje ovu poruku, ako mislite da je vrijedna. Ako pak ne, bacite ju u smeće ... nitko to neće saznati...

Prijevod EJB
Nino i Patrizia Murello, Raffa

Izvor: http://www.katolici.org»


obraćena

Ja sam Božje dijete...

Kako je dobro biti dijete. Kad odrastao čovjek nešto zamoli, uslugu
mora zaslužiti.
Djeca ne moraju imati zasluga, dovoljno je da kažu: Ja sam dijete toga i toga.
-Kaži iz dubine duše: O, Gospodine, ja sam... dijete Božje!
(Josemaria Escriva- "Put")

By Zrinka

Sv.Izidor,zaštitnik interneta

Malo je poznato da postoji svetac,zaštitnik korisnika interneta.To je sv.Izidor Seviljski biskup i crkveni naučitelj (556-636),vrlo pametan i obrazovan svetac.

Molitva korisnika interneta

Svemogući vječni Bože, koji si nas stvorio na svoju sliku, i potičeš nas da uvijek tražimo što je dobro, istinito i lijepo, osobito u božanskoj osobi tvoga jedinorođenog Sina, Gospodina našega Isusa Krista. Daj nam, molimo te, po zagovoru svetog Izidora, biskupa i naučitelja, da koristeći internet, tako upravimo svoje ruke i oči da ugodimo tebi, te da iskažemo ljubav i strpljivost dušama koje ćemo susretati. Po Kristu našem Gospodinu. Amen.



Izidor je bio rođeni učenjak. Zato mu je knjižnica bila kao neko svetište u kojem se jako dobro osjećao i snalazio kao kod kuće. Čitao je djela velikih učitelja. Poznavao je dobro stare pjesnike, filozofe, povjesničare, prirodoslovce i tako je postao jednim od najboljih poznavalaca stare grčko-rimske kulture. Uočio je sve vrijednosti starovjekovne kulture i smatrao svojim životnim zadatkom da je prenese kasnijim vremenima. Taj je zadatak odlično ispunio i u tome je njegovo povijesno značenje.
Sveti Izidor, kao i toliki sveti ljubitelji knjiga, davao je prednost knjizi nad knjigama - Bibliji. U izlaganju Biblije mnogo se oslanjao na sv. Jeronima, "najvećeg naučitelja u tumačenju Pisama". Glavno mu je biblijsko djelo Quaestiones in Vetus Testamentum (Pitanja koja se odnose na Stari zavjet). Izidor bi po svojoj naravi i sklonostima najradije ostao tihi kabinetski radnik, koji sjedi nad knjigama, ali Bog ga je čekao i na drugom mjestu. Godine 601. morao je naslijediti na biskupskoj stolici u Sevilli svoga brata Leandra. Biskupovao je 30 godina, a resila ga je svestrana učenost i veliki govornički dar: vrline tako potrebne odgovornom pastiru duša(Josip Antolović).

Tko želi biti stalno s Bogom, mora često i moliti i čitati. Kad naime molimo, mi s Bogom razgovaramo, a kad čitamo, Bog s nama govori.Sv.Izidor

by Hrvoje

Marija Bistrica - povratak

Završilo je moje hodočašće na Mariju Bistricu! Bilo je prekrasno – kao i svake godine, iako sam ove godine prvi puta došla u subotu popodne (naravno automobilom jer ne mogu pješačiti) kada i hodočasnici koji dolaze pješke (do sada sam dolazila u nedjelju ujutro!) Prvi puta sam bila na procesiji na svijećama i jedno od najvažnijeg – u nedjelju ujutro bila sam na misi kod časnih sestara Karmelićanki. Neponovljivo iskustvo!

Ovo je samo skraćeni tekst mojeg cijelog posta koji je inače ogroman, pa sam ga objavila na svojem blogiću da ovdje ne zauzimam puno prostora. Ako nekog zanima više kako mi je bilo, neka klikne obraćena!

Šaljem svima lijep pozdrav i blagoslov Majke Božje Bistričke!

"MAJKO BOŽJA BISTRIČKA MOLI SE ZA NAS,
MI SMO TVOJI PUTNICI, BLAGOSLOVI NAS,
MI TI RUKE PRUŽAMO, SRCEM TE POZDRAVLJAMO,
ZBOGOM, ZBOGOM, ZBOGOM, MARIJO.
UMNOŽI NAŠU VJERU, UČVRSTI UFANJE,
OBRATI MILA MAJČICE, SVE IZGUBLJENE!"

Recenzija našeg bloga

Neki su vidjeli,a neki i nisu,pa ovo objavljujem da veći broj ljudi vidi.
Portal Križ života napravio je na svojim web stranicama tekst o ovom blogu.To nam je lijep poticaj.


"Broj blogera, odnosno ljudi koji imaju vlastiti blog i na njemu objavljuju svoje tekstove, dijele s drugima svoja razmišljanja, osjećaje i uvjerenja, svakog je dana sve veći. U Hrvatskoj je trend pisanja blogova uzeo maha, o čemu svjedoče i desetine tisuća blogova različite tematike.

Među njima ima i onih koji su vjerske tematike, a i naš portal je otvorio blog posvećen papi Ivanu Pavlu II. (ivanpavao2.blog.hr) s ciljem približavanja njegovih riječi i djela posebice mladim ljudima koji često surfaju po različitim blogovima. Naime, blog je postao novi medij koji je potpuno neovisan, često vrlo subjektivan i nabijen osobnošću autora koji ga piše. Stoga se i prilično razlikuje od ostalih medija i vrlo je privlačan velikom broju ljudi.

Kako je blogova sve više, istaknula se potreba povezivanja određenih tematskih blogova. Tako su i autori bloga 'Vjerovati radosti' došli na ideju da na svom blogu objave linkove katoličkih blogera kao i ostalih katoličkih vjerskih portala i web stranica te objavljuju tekstove vezane uz duhovnost i Crkvu.

"Da bi blog uspio potreban je stalni doprinos sviju nas; zajednički' blog ne smije se pretvorit u blog koji uređuje jedan čovjek. Cilj zajedničkog bloga je obuhvatit sve blogove na servisu www.blog.hr s vjerskom i moralnom tematikom zbog lakše organizacije i promicanja vjere i katoličkog morala u blogosferi", pišu autori bloga 'Vjerovati radosti'.

Blog je već sada pun različitih zanimljivih tekstova te stoga treba čestitati na vrijednoj inicijativi u svijetu blogova. Ipak, potrebno je dobronamjerni izreći i kritiku na račun dizajna, odnosno izgleda samog bloga koji bi mogao biti bolje vizualno ostvaren. Dakako, kako je blog tek na svom početku, zasigurno će se autori u budućnosti pozabaviti i dizajnom."

Obavijest!

U sljedećih 30minuta očekujte novu domenu http://vjerovatiradosti.blog.hr, ova domena će ostati aktivna nastati će redirect na vjerovatiradosti.blog.hr!

Pali anđeli

Kako je ovo zajednički blog, nisam htio uzeti previše prostora svojim ogromnim postom, pa sam ga objavio na svojemu blogu, a ovdje sam dao jednu smislenu cjelinu njega. Pa koga zanima više neka klikne na link ispod teksta.




U tom sukobu među anđelima, sukobu kojeg je prouzročio Lucifer, anđeoski knez i jedan od najuglednijih i najutjecajnijih anđeoskih generala u Zapovjedništvu nebeskih vojskih – anđeli su se polarizirali, na one koji su bili uz Lucifera i njegove zahtjeve da se izjednači sa Sinom Božjim u časti, slavi i ovlaštenjima (da mu se dadne ovlaštenje božanstva) i na one koji su ostali vjerni Isusu, svome Vrhovnom Zapovjedniku i Stvoritelju, kojega je Jehova ovlastio da zapovjeda duhovima na Nebesima, opasavši ga vlašću, moću i autoritetom da izvršava silne naume Jehovine. U tome sukobu i raspravama, svaki anđeo, pojedinačno, zauzeo je svoj konačni stav. Tako su se stvorile dvije zasebne grupe. Jedna vjerna Jehovi i Njegovome Sinu, a druga vjerna Luciferu i njegovim zahtjevima za božanstvom i izjednačavanjem sa Isusom.

Za obe grupe, to je jasno, mjesta nije moglo biti u Nebeskim dvorovima slave. I tako je Lucifer, sa svim svojim privrženicima i suradnicima i generalima, protjeran s Neba u ratu koji je izbio među anđelima. Vjerni anđeli sa Isusom na čelu, i Isusu vjernim anđeoskim zapovjednicima i generalima porazili su i izbacili iz stanova blaženstva Lucifera i Njegove anđele. Taj rat nije bio fizičke prirode. U tome ratu nije bilo poginulih, kao što je recimo, u zemaljskim, primitivnim ratovima na zemlji. Bio je to u Nebu rat duhovni – rat uma na um, ideje na ideju, anđeli su izvukli svoje sjajne mačeve inteligencije i duhovne sile, i porazili Aždaju i vojske zavjere i pobune: "I nastade rat u Nebu. Mihailo i anđeli Njegovi udariše na Aždaju, i prihvati boj Aždaja i anđeli njezini. Ali, ne mogahu se održati, i više za njih ne bijaše mjesta u Nebu. I zbačena (protjerana) bijaše Aždaja velika, stara zmija, koja se zove Đavao i Sotona, koja vara (zavodi) cijeli svijet…" (Otkrivenje.12:7–9.)

"I pokaza se drugi znak na Nebu, i gle! Velika crvena Aždaja (Zmaj), koja je imala sedam glava i deset rogova; i na glavama njezinim sedam kruna. I rep njezin povuče trećinu zvijezda nebeskih, i obori ih na zemlju." (otk.12:3–4.)

Lucifer je zaveo trećinu od ukupnog broja Božjih anđela. Uz Lucifera su pristali i mnogi ugledni zapovjednici, stručnjaci za razne grane znanosti, arhitekture, glazbe, tehnologije, psihologije, estetike itd. Tada je Jehova umjesto Lucifera, u Nebeskom anđeoskom zboru promaknuo u najviši anđeoski čin i položaj drugog anđela, veličanstvena izgleda i neobične moći i snage, čije je lice bilo kao munja, slavno i strašno. Anđeli su stvoreni prelijepi, visoki, vitki, silnih sposobnosti, ljubazni i brzi kao bljesak munje. Visina anđela je oko 4,5 metara, a pojedini i gotovo 5 metara visine.

Samo je Sin Očev viši od svih anđela za glavu. A poslije Isusa, Lucifer je po rastu bio najviši, niži od Sina Božjeg samo za čelo. I baš zato je Lucifer počeo smatrati da ima pravo se usporediti sa Sinom Božjim. Pohlepno žudeći za božanskim častima, zaboravljao je tko mu je sve te časti, slavu i ljepotu dao. Na svojim prslucima anđeli nose sjajne kamenčiće, kao drage kamenčiće, koji blistaju, oni označavaju, ovisno od boje i količine, rasporeda – njihov čin i položaj. Od svih anđela Lucifer je imao najviše dragih kamenova na svojim grudima – devet dragih kamenova, (Ezekijel. 28:13.) oni predstavljaju devet grana znanosti u kojima je obrazovan. Ali Isus – Sin Božji nosi dvanaest dragih kamenova, oni predstavljaju Njegovu moć u svim granama znanosti. Isus nosi tri prelijepa draga kamena više od Lucifera, a ta tri kamena predstavljaju božanstvo koje mu je dao, i kojim ga je opasao Njegov Otac – Jehova, Bog! Ta tri kamena su Svemoć, Sveprisutnost i Sveznanje! Te Božanske osobine i časti, Isus ima po duhu svoga Oca, duhu svetome, duhu Jehovine moći.

Pali anđeli su to postali svojevoljnom odlukom neposluha i nevjere prema Jehovi. Svojim padom oni se nisu pretvorili u nekakve nakaze s repom i rogovima, ali im se duša jest izopačila u nakaznost grijeha. Sliku Sotone kao bića pola čovjeka, a pola životinje, sa kozjim nogama, rogovima i repom, izmislio je sam Sotona da bi kroz Srednji vijek, a i kasnije u doba racionalizma, sebe prikazao kao nekakvo stvorenje više dostojno sažaljenja nego li straha i opreza.

Na taj način Sotona je želio zamaskirati i sakriti svoje djelovanje među ljudima. Sotona ne želi da ljudi znaju da on nije nikakvo nakazno biće, nego, nekoć moćan anđeo, silnog uma i ispunjen svakom lukavštinom, podlošću i nemoralom, nečistoćom u riječima i djelima.

Sotona stalno zapovijeda svojim anđelima da uče ljude kako nema Sotone niti zlih anđela, koji se zovu još i demoni, ili zli duhovi.

Oni svoje djelo skrivaju iza lukavih naziva "prirodnih sila" ili "zle ljudske prirode" itd. Oni se koriste visokoobrazovanim umovima ljudi da bi o sebi širili laž, kako oni u stvari ne postoje, nego je to samo "mračna strana ljudske psihe" itd.

Nije to bila mala zavjera protiv Jehove, Biblija kaže za pale anđele i njihovu zavjeru da su bili "jaki" "dođite u pomoć, pomoć Gospodu (Jehovi) protiv jakih…" Ali ovi lukavi duhovi, odlučni u pobuni protiv svake pravde vole sebe predstavljati kao "jadne žrtve" Božje strogosti i okrutnosti. A u stvarnosti je obrnuto, pali anđeli su bili prema Jehovi krajnje drski, oholi i okrutni, uzvraćajući mu na Njegove mnogobrojne ponude oproštenja – sve većim prezirom, zlobom i izvrtanjem Njegovih dobrih namjera, a na kraju i otvorenom ubojičkom mržnjom.
Zato Sotona kroz okultne nauke, sekte, ezoteriju a ponajviše kroz – masoneriju, želi čovječanstvu ispričati 'novu priču' – svoju verziju "istine"! U toj njegovoj 'priči', naravno, on je "dobar" a Jehova je "zao"!? A kakvu drugu 'priču' bi smo i mogli očekivati od "oca laži"!? Kako ga je okvalificirao – Isus!


Indigo child

Više...

Life is great, God is great

http://www.switchfoot.com/

http://sonicflood.com/home.php

Evo sam vam dao dva linka od bendova koje je nogometaš Kaka naveo kao one koje najčešće sluša, a pripadaju u 'gospel music' čemu ja ne znam točan prijevod, ali pretpostavljam da se radi o duhovnoj glazbi ili pobožnoj i tomu slično.
Ja sam skinuo par pjesma pa mogu reći da su odlični.

Ovih dana ja doživljavam stanovitu promjenu u sebi.
Jedan net poznanik, iz Osijeka je u svojim redovitim molitvama molio i za mene, i možda je i to pomoglo.
Naime, jučer sam bio na krstitkama i čuo sam zanimljivo pripovjedanje svećenika, danas pada kiša, zahladilo je, ja se sjećam filma jednog sa Anthony Hopkinsom gdje je stajao pod kišom i uživao, slušam pjesmu 'Grace Like Rain' i mogu reći kako sam duhovno preporođen uvodi.
Isus je uzeo vodu kao znak krštenja, znak da se čistimo od istočnoga grijeha. I to je upravo savršen znak. Čovjekovo je tijelo izgrađeno većinski od vode i mi u potpunosti ovisimo o njoj, u ovisnosti koja se zove Bog.

Sretan sam danas, dan je kišovit i prohladan, upravo lijep, htio sam ići trčati na kiši, ali kako je pretala pričekat ću da vidim hoće li ponovno početi.
Jučer sam doživio jednu renesansu u komunikaciji između sebe i jedne djevojke, pjevačice u mojoj župi s kojom sam do sada obostrano imao kratki spo, i jednostavno međusobna komunikacija nije išla. Sada je krenula, počeo sam joj 'čitati' misli, imamo slične ukuse za glazbu i filmove, a cura ima prekrasan glas. I ja zahvaljujem Bogu za sve što mi daje ovih dana, dobro i loše jer sve je dio Njegova plana, sve mi on daje iz beskrajne ljubavi. I upravo je nevjerojatno kolika sreća čeka čovjeka koji u Njega vjeruje.

Nikakvu posebnu poruku ne nosi ovaj post, jednostavno sam htio podijeliti svoju sreću sa drugima, nadam se da ćete(ako već niste) i vi jednom trčati na kiši Njegove ljubavi.

Indigo child

Nova domena?

Primjetili smo da neki posjetitelji žele novu domenu 'vjerovatiradosti.blog.hr', znači ovaj blog bi se nalazio na vjerovatiradosti.blog.hr, a ova domena bi ostala aktivna napravio bih redirecting skriptu na vjerovatiradosti.blog.hr što mislite o tome?

Posjetitelji

Usputna vijest: Ovaj blog je u 5 dana stekao mogli bi reći dobru populaciju, a to dokazuje da smo imali posijetitelje iz više država. Imali smo posijeta iz Amerike, Slovenije, BiH, Švicarske....
By:marco's

SVJEDOCI TRAJANJA

Sretan rođendan!!!

SRETAN 21. ROĐENDAN MOJOJ SESTRI!!!!

I evo jedna pjesma:
Neka te Gospodin blagoslovi,
licem svojim obasja ti put,
milostiv neka ti bude,
nek' te čuva od svakoga zla!

Jer on živi u našim srcima,
ljubav njegova divna,
ljubav blagoslovljena.
Jer on živi u našim srcima,
ljubav njegova divna,
ljubav blagoslovljena.

By Zrinka

Susret zahvale ...

Danas je bio lijep susret koji je organizirao Biskupijski Pastoralni centar iz Đakovačke i Srijemske biskupije. Taj susret okupio je volontere i sve one koji profesionalno sudjeluju u radu iste biskupije. Tako su na susretu bili oni koji sudjeluju i vode brigu o pastoralu djece, mladih, osoba s invaliditetom, interesnih skupina u župi, ...
Sve te skupine, odjeli, povjerenstva,uredi, sekcije...rezultat su plodnog rada Druge biskupijske sinode, čiji je najveći i najzahtjevniji dio počeo kad su sinodalna zasjedanja prestala.
Susret je bio u Emausu, sportsko-rekreativnom centru u blizini Osijeka koji je u vlasništvu Caritasa Đakovačke i Srijemske biskupije.

Lijepo je znati da netko cijeni nesebičan volonterski rad, i evo zahvali simboličnim roštiljem i druženjem.
Reći hvala nikad nije na odmet, a to je uistinu lijepo čuti!

by Ana

I belong to Jesus

Eduardo da Silva: "U Brazilu u Boga vjeruje 99% ljudi i to nam je najvažnije.Osobno,svaki dan kad se probudim molim,prije jela i navečer prije spavanja molim i zahvalim Bogu da je meni i mojoj obitelji dao jedan dan više.Bog pomaže svima koji vjeruju u Njega."


Ze Roberto,igrač Bayern Muenchena



Ricardo Kaka,igrač Milana


by Hrvoje

Stari Cherokee

Nekada davno je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu:
- U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka, kao borba između dva vuka, u nutrini svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja zlo: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.
Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita;
- Koji vuk na kraju pobijedi?
Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svojem starom licu:
- Pobjeđuje uvijek onaj kojega hraniš...

Neurotransmiter