Vjerovati radosti...

nedjelja, 23.07.2006.

Katolici i mediji

Opet ja ljenjivac, kradem tuđe tekstove. Ne želim nipošto biti primjer drugima, nemojte čini što ja radim. Jednostavno je teksta puno da ga sam slažem, a poruka je jako dobro prikazana u ovom tekstu na stranici moje župe, da sam ju morao i ovamo staviti. No heard feelings.

'I ranije sam imao razloga napisati nešto o odnosu katolika i medija, no "kap je prelila čašu" kada sam pročitao članak Jurice Pavičića u Jutarnjem "Čitaju nas katolici". I to ne zato jer u članku g. Pavičića nalazim nešto pogrešno (naprotiv, način kako u svom komentaru "slaže" stvarne pokazatelje situacije navodi me na pomisao da se u priličnoj mjeri slažemo u ocjeni stanja medija u Hrvatskoj), nego zato jer je tim člankom ponovo u meni uzburkao duh koji mi govori da nešto moramo promijeniti. MI, katolici i korisnici usluga (raznih) medija. MI, odgovorni za ukupnu situaciju.
Prije barem dvadesetak godina naša je nacionalna televizija, tada "državna" (ne-javna) i pod imenom Televizija Zagreb (u sklopu Jugoslavenske radiotelevizije) prikazala njemački film koji je za temu upravo imao beskrupulozno, bezosjećajno petljanje medija (novinara) u privatni život jedne obitelji. "Jer javnost ima pravo znati". Film je jasno dao do znanja kako "javnost nema pravo znati baš bilo što", nema pravo gurati nos svugdje i zadovoljavati znatiželju bilo čime, jasno je dao do znanja da postoje veće i važnije vrijednosti od "prava na informaciju" i "slobodnog novinarstva". Volio bih da taj film (kojemu sam, na žalost, zaboravio naslov) bude ponovo prikazan u toj današnjoj situaciji.

Mislim da moramo shvatiti razliku između "romantičnog" novinarstva (ili uloge medija) gdje blagi oblik definicije može glasiti "stvaranje informiranog društva sposobnog da samosvjesno i samostalno ocjenjuje i odlučuje" - dakle, stvaranje preduvjeta za demokraciju - i "realnog" novinarstva gdje novinar bez moralnih orijentira trči za osobnim probitkom ili barem osjeća obvezu da svom vlasniku priskrbi profit.

Na najposjećenijeoj web stranici u Hrvatskoj nalazim formulaciju "Da bi koristili kontakt formu morate biti logirani". Dakle, da bi netko treći mogao koristiti kontakt formu (što god to značilo), vi kojima se tekst obraća morate biti logirani (što god pak to značilo). Na istoj stranici nazivi rubrika ispisani su nekom neobičnom smjesom jezika, pa tako piše "NewsMagazin", "HR info", "Komunikator", "Shopping", "Freeweb", "Fonoteka". G. Pavičić navodi sličan primjer u članku: "Kad objavite nešto o 'celebs' ...". Da, to je to. Gubimo jezik i jezičnu kulturu pod utjecajem medija. Ono što bi trebala biti naša zajednička briga istodobno nije briga medijskih radnika.

Jedno ne smijemo zaboraviti: JEDNA SMO CRKVA! Sve naše masline trebaju rasti u jednom masliniku. I kad je vrijeme za kopanje, trebamo zajedno kopati, kad je vrijeme za čišćenje, trebamo zajedno čistiti, a kada dođe vrijeme da uberemo plodove, zajedno ćemo ih ubirati. Mi ili naša djeca - svejedno, to smo opet MI.'

Eto, to je bila riječ sa stranice moje župe. Cijeli članak imate Ovdje. Nakon ulaska na stranicu, na sredini stranice piše naslov: Katolici, mediji i katolički mediji.

Naposljetku, ne dopustimo i ovom mediju, blogu, da postane još jedan takav medij koji će raditi na senzacionalizmu, na promicanju nekulture, koji će ubijati jezik hrvatski. Jer, što znači blog, što je to blogosfera, od kad je to hrvatska riječ? Od prije 2-3 godine? Post, Boxevi??? HALOO!!! 'Almost Cool lista' i 'Cool lista', 'Fresh lista'. Mi živimo između dimenzija možda?

Samo zato što želimo imati svoj 'blog' svoju stranicu na kojoj želimo iznositi mišljenja i sl; znači li to da onda moramo i biti 'robovi' ovakvoga sustava, nekulture. Dakako da ne znači.
Bilo bi možda glupo od mene sada pozivati na bunt, ali naposljetku, nije li to uistinu jedini pravi put?

Indigo child by L&P
- 23:56 - Komentari (8) - Isprintaj - #