Nizinu u kojoj se sleglo toplo krzno trava.
Proplanak obrubljen oblacima zelenog bujanja.
Oštre obrise stijenja o koje se razbija vjetar.
Putokaz sunca ucrtan negdje u plavom baršunu nebeskog svoda.
Brujanje vode.
Ponornicu što izbija negdje daleko a utječe u tamnu šupljinu skrovitih dubina.
Visoravan koju u galopu prelaze vitke siluete jahača u indigo plavom,
sjaj žive očiju njihovih žena u čije će trbuhe s večeri uranjati lica.
Njihove noge, kobaltna kopita.
Ruke s kojih vjetar ispire sipki pijesak.
Pjeskovita tijela u koja uranjaju ruke.
Platinast bljesak požude u očima neznanca.
Hoće li to biti dovoljno za jednu dionicu violine?
... Moje tijelo
Razgrni mi rukama šuštavu svilu i zađi u labirint podsuknji.
Obnaži mi vrat poljupcima.
Uzdahni mi na uho onako kako izdiše dan na plamenom obzoru pustinje.
Zapali ugljena zrnca u mojim očima.
Ulij svoju kap tinte u moju vodu.
I ponesi me uz kamenite stube s kojih se slijeva srebrnina prozračne vode i postaje more.
Pokrij me... Ne zaboravi me pokriti.
Oznake: zbirka
