u aprilu

subota, 28.04.2018.



Proljetni umor, kaže doktorica kad joj donesem nalaze.
Aprile dolce dormire.
A u prirodi tad sve bukti, cvjeta, lista, razljepotava se, bruji, buja, tuče u njedrima majčice zemlje, pulsira, pretače se, vrije, klija, kipti, bubri, raste, propupava... ništa ne spava.
(a da ja ipak ne trebam priviti rodni list uza se, pitam, s prstohvatom smisla za humor začinjujući svjesnost neumitnosti. Ma, ne, ne... - odgovara mi)
Ne spava ni inače, ni zimi, samo se čini da nije tako - to se zima pretvara da bi je pustili na miru. Dok s proljećem sve živo bode u oči i zaziva!
Proljeće - taj veliki rasipnik i egzibicionist s ambicijom da se uvuče u svako srce, misli da je gorostas od pisca (a već u ljeto za kojim većina luduje, malo tko će ga se sjećati) - ostavlja svoj kitnjasti rukopis gdje god stigne, namirisan, kao romantična pisma s dvije-tri kapi parfema. Na jedno takvo, jarko ružičasto i ja sam naišla usput... Malo sam se snebivala - ogledala oko sebe, gleda li tko (jer mrzim da mi drugi čini ono što ja činim drugom, makar praveći se da ne primjećujem), pa se popela na prste da bih ga dosegnula i pružajući ruke i lice, tik uz nosnice, razgrnula, duboko udišući opojno nježne proljetne tercine, čitajući iz mirisa...

28.04.2018. u 22:42 | 14 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>