ako jedne zimske noći...

četvrtak, 08.03.2018.

Kroz vrata što vode na trijem iz pokrajnje sobe apartmana - manje spavaće sobe što miriše po mandarinama kojih je u pletenoj košari sve manje kako koji put svratim u tu sobu pored koje je jedna veća u kojoj spavam i gdje mi kraj uzglavlja uz knjigu Ako jedne zimske noći neki putnik od Italo Calvina stoji i mali, na dodir baršunast, plavo crni portabl radio s kojeg slušam snimljenu klasiku (trenutno, Lyapunov) što je s tog radija, istu, donedavno slušao netko na taj mi način tako blizu da imam osjećaj njegovog iskustva slušanja u tim trenucima, sklopljenih očiju, u postelji s rukama položenim na prekrivač, kao da je još živ - izlazim na balkon - trijem - u zimzeleni vrt, u koji sam se zaljubila na prvi pogled još otkad sam prvi put prošla kroz ta vrata pa iako i iz veće, svoje spavaće sobe imam izlaz na sličan, meni je ovaj draži - pa s kristalnom čašom noćne svježine, kad izađem - jer ne želim propustiti takve trenutke odlazeći spavati - ostajem stajati oslonjena o zid kuće, gledajući u noć punu kao obrazi djevojke, očarana ljepotom zvjezdanog neba. Kao da je netko razderao i ostavio nemarno razgrnutim prozirno tanki bijeli papir za omatanje sačinjen od oblaka pa se tek kroz tako pocijepan, u središtu, pogledu raskriva modra dubina beskraja blistava od zvijezda. Sjaj im svjetluca, problista meko, prosja kroz lišće lovora a na lišću mjesečina što se dolje, dalje na obali razbija o hridi uz huk valova i vjetra, u zavjetrini vrta usidrena u tišini razlivena miruje.

"Postoji li praznina koju bi moje riječi trebale ispuniti?", ponavljam pod znakom pitanja tu tvrdnju što je čitam kod Calvina. "Ono što se može napisati a što čeka da bude napisano; ono što se može ispripovijediti a nitko to ne pripovijeda."

Kao da živim među koricama knjige - leptir što izmiče vlastitoj čiodi - između krila što mogu letjeti i stalno, kao što dišem, tražim praznine što ih želim ispuniti - prazna mjesta na koja šarom mogu sletjeti.




na slici je zimsko jutro

08.03.2018. u 00:05 | 34 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>