jutro

petak, 15.12.2017.

Kap po kap, intravenozno, ulazi mi u krv, razbuđuje je. U moje tijelo još sneno lagano prodire dan svojom tek razbuđenom golom jutarnjom snagom i naplavljuje plimom svjetla što u meni raste i ispunjava me, natapa, oblijevajući mi rumenilom kožu. Usne još nabubrele od sna dodiruje riječima lakim kao dodir dahom, kao vrškom pera kojim ih golica i one se smiješe. Obgrljene jedna drugom moje ruke zabačene iznad glave miruju uronjene u slap kose rasute na jastuku. Preko očiju stavlja mi svoje tople dlanove što ih kroz zatvorene kapke nazirem u mrljama. Ne da mi ih još otvoriti, još me želi držati u neznanju o sebi puštajući da u njemu uživam dok još vjerujem da je predvidiv, dok još ne slutim kakav može biti i kako će izgledati, dok ga još mogu samo zamišljati.





foto s neta

15.12.2017. u 10:09 | 14 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se