između stranica

utorak, 07.11.2017.



S putovanjima je kao sa knjigama. Prozorima u svijet.
Ne bilo kakvim knjigama, nego biranim.
Nakon čitanja ostanu mi svježi utisci, doživljaj kojeg oboji ton boje što preovlada svojim intenzitetom - a boje se miješaju i kasnije, nijansiraju - ostanu neka mjesta koja sam podvukla olovkom ili ih samo pamteći, vraćanje pojedinim stranicama u promišljanju o tumačenjima ili jednostavno užitku pojedinih trenutaka - kao što je svjetlucanje kapi od listopadske magle što oblije vrt kao kiša na cvijetu limuna i dodir usana sa kapi - iznova ih listajući u prisjećanju, postanu mi bliski i dragi neki divni ljudi koje osjećam svojim - kao za nedavna boravka, otkucaji starih zidnih satova u njihovoj kući obgrljenoj lozom plamtećih boja i krošnjama mediteranskih stabala, prijatna tišina što uspavljuje i budi i jutra što se zabijele jedrima dana na obzoru što neumorno plovi oko svijeta, ostane više onog što znam i ne znam, a i poneka fotografija i list živih boja umetnuti između stranica, ostanem i ja sama u misli još neko vrijeme zagledana u ljepotu odsjaja kao da još traje trenutak dok stojim na obali gledajući u zrcalni odraz kamena i neba u jezercu vode što se zadržala na starom otočkom molu ostajući iza zapljuskivanja vala, kao što ostanem gledati i u vlastite sjene bačene preda me kao mreže u koje sam ulovljena manja ili veća od sebe.

07.11.2017. u 13:58 | 30 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>