u razna doba tvojih godina

srijeda, 21.06.2017.

U razna doba tvojih godina različit će biti sadržaj tvojih knjiga...
M. Pavić, iz romana Hazarski rečnik



Gdje ja - tu i neke od mojih knjiga. A mojim zovem one što su rado odabrale mene otkrivati mi dušu, kao što lijepi predijeli, mjesta, gradovi, odabiru nas da bi im se iznova vraćali.
Slova se takođe mogu uporediti s delovima tvoje odeće.
Kao što ćeš zimi staviti na sebe vunenu odeću ili krzno, šal, kapu izvraćenu na zimsku postavu i krepko se opasati, tako ćeš se leti odenuti u lan, ići raspas i odbaciti sve teško, a između leta i zime opet dodavati ili oduzimati od odeće - tako je i sa čitanjem. U razna doba tvojih godina različit će biti i sadržaj tvojih knjiga, jer ćeš na razne načine kombinovati odeću.


U torbici, među svakodnevnim ženskim sitnicama, gotovo uvijek su uza me i - jedna ili dvije manje knjižice, kao ključevi od samo meni znanog stana u koji se mogu povući kad poželim. Na putovanjima, u prtljazi - bar dvije-tri opsežnije, meko ušuškane među haljinama i rubljem, kao skroviti strpljivi suputnici kojima sam dužna vrijeme i ostajući im ga dužna, do daljnjeg... Često bih se sjetila i svog prijatelja koji kaže da mu baš i ne uspijeva čitati knjige, jer kada počne odmah ga zaokupe vlastite misli odvlačeći ga negdje dalje od sadržaja pa se ne može koncentrirati. Ali, iako sličnu sklonost opažam i sama - misli se između redaka katkad samovoljno otisnu dotičući se nečeg posredovanog knjigom, odlutaju... - brzo joj se vraćam sporo napredujući jer se kroz riječi iznutra ne može prolaziti brzo.
Na radnom stolu, nadohvat ruci i uokolo... - paralelni je svijet u koji se lako može stupiti.
Nedavno, u pauzi za ručak, priđe mi za stol kolegica i sa zanimanjem pita ugledavši me da čitam - kakva je to knjiga? Kažem: 'nemoguća!' Ona stoji i gleda me očekujući da dometnem još nešto ali ja samo ponovim isto. Što da ti kažem, kažem joj, fantastična (ona upisuje u svoj notes naslov knjige i ime autora) - ali dat ću ti je da čitaš kad ja završim.
Još dok sam je držala u rukama raskriljenu uronjena u njen svijet - toliko umjetnički divan da se čini nemogućim stvoriti takav - znala sam da - kad bih ja bila moguća u nekom dalekom, dalekom carstvu izvan neznane mi planete Zemlje a da mi do ruku dospije ova knjiga (nalazeći je negdje duboko skrivenu i zaboravljenu) razumljiva na njenom snovidom jeziku ma koji jezik govorio i poznavao čitatelj, pronašla bih pukotinu u vremenu i sa svojim ženskim primjerkom knjige kradom skliznula kroz nju u svijet u kojem je ona nastala.

Ponekad davna proleća, puna toplote i mirisa, procvetaju još jednom u nama. I mi ih pronosimo kroz sadašnju zimu štiteći ih prsima. A onda, jednog dana, ta davna proleća počnu štititi naša prsa od mraza kad se nađemo s one strane prozora na kojoj mraz nije samo slika. Jednom takvom proleću u meni već je deveta zima, a još uvek me greje. Zamisli sada, u ovoj zimi, dva takva proleća što se dodiruju kao dve livade mirisima. Eto šta nam je potrebno umesto ogrtača...





foto: Michal Bednarek

21.06.2017. u 19:49 | 23 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se