put k njemu

Kucam ti na vrata. Stan ti je u neredu ali i ne očekuješ nikog, naočari ti pale na pod pa se saginješ dohvatiti ih, šuškaju papiri dok ih pokušavaš na brzinu pospremiti, tup udarac uz psovku 'prokletstvo!' odaje mi da si udario o nešto. Uskoro ću ti začuti i korake u predsoblju pa se sklopljenih očiju naslanjam leđima o zid dok čekam.
Propuštaš me ući u polutamu sobe pomalo oklijevajući i nabirući obrve kao da odmjeravaš pridošlu misao u njenim međuodnosima s ostalima prije nego što je propustiš u tekst.
Na stolu leže rukopisi tvojih nedovršenih pjesama i onih još nepočetih, kojih nema i što ćeš ih tek napisati.
Prozor, ugledam - to je krletka lijepo oblikovanih izvijenih rešetki od kovanog željeza uzglobljena u okviru prozora. Navikao si na prizor svijeta u njoj kao na prisustvo ptice u krletci čije društvo primjećuješ tek s vremena na vrijeme. Ali ja primijetim odmah njeno sjajno krilo kad pomaknem zastor gust kao stara paučina tkana na izgled mape zvjezdanog neba što joj prigušuje svjetlost u ton kakvim zrače stara barokna ulja na platnu.
Tvoje oči - dva crna ugljena, dva pečata na bljedilu tvog lica ostala za noći što te zarinuvši svoje halapljive sisaljke crpila i ispijala - gledaju me kao u nutrinu svoje samoće.
Gledam u nutrinu svoje samoće u tebi.
Što te dovodi, ne pitaš, znajući da je to isto što i tebe odvodi put pristaništa gledati usidrene brodove - suptilnu konstrukciju užadi ogoljenu od jedara, njihovo pristajanje i isplovljavanje, točku na horizontu, imajući privilegij dalekih putovanja koja si rijetko propuštao iako nikad nisi stupio na palubu nijednog koji će te odvesti put dalekih oceana, otoka, još neotkrivenih a žuđenih, svaki put uzviknuvši 'Ura! Kopno!' a da se nikad nisi iskrcao ni na jedno dalje od svoje zemlje što se protezala tlom nepremjerljivim, neprehodivim, nesagledivim. Ni ja nikad nisam stigla ovdje k tebi, iako se čini nemogućim: stavljaš dvije šalice s kavom na stol, moja ima uzorak krila galeba ili dvije lijepo stilizirane grančice izvijene iz sastavnice nevidljivog središta pa izgledaju kao krila reljefno naglašena na krhkoj porculanskoj bjelini, a tvoja obična duboka šolja za čaj glat bjeline.
Kao da je važno što naše dvije privremenosti razdvaja jedno cijelo minulo stoljeće: Čitam tvoje pjesme...





foto: Daria Garnik
05.06.2017., 14:00
Komentiraj (24) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>













Varijacije sna - sa starog bloga






niska


Pitaj me, ozbiljno
Balkoni
Trenuci
Neobičnosti
fotografija: Hope
Barikade bez granica
U susret
Ime duge
Prije prvog purpura
Sarajevo 6. travnja, memory
fotografija: mandala
Pluton
Cartolina
Šara
Raskoričeni stihovi
jednom (fotografija skulpture Rodina 'Poljubac')
Glazbena kutija
Majstor i margarita
Moneov ružičnjak
Minijatura
... san?
Nagovještaj
foto: dodiri
Odrješja
Sve dok...
Novogodišnji dar
(ne) pristajanje u nepoznatu luku
Očaravanje
Igračke
Ženska duša
lov i sanje
Haljine
Ne zaboravi
Nakrajogledala
Između
Izbliza gledati
Mala noćna muzika
Tako treba
Prvi snijeg
Kuća bitka
Kao plime i oseke
Pletenica
Gledajući vas u oči
Što pamtim
Duboko iznad
Crtica
Golo srce
Poslijeponoćna bilješka
List na vodi
Provalnica
Nola
Stablo i nišan
Popodnevna bilješka
Biće svjetla
Između zagrada
Ništa ozbiljno
Umjetnost je ne povesti se za iluzijama
Novčić uvijek ima dvije strane
The End
Boja sumraka
Sporedno
Iza stakla
Pisac - podstanar u meni
funny
Cigarettes after sex
Ne teče rijeka...
Ogledalo
Čulo postojanja
Tko tebe... ti njega kruhom
Mali esej...
La vita e bella - muzika za dobro jutro
srpanj (dodiri)
Jedna drugačija stvarnost
Ja - Kokoš
Ej!
Vrč
Nebojša
Beside You
Just have fun
Nadomak
Nema sretne ljubavi
Što samo ti znaš
Melanž
Dobra godina
Zemljovid duše
Kad se vršci našeg neba spoje
Inspiracija
Slušam svoje srce
Poetika prostora
Jedan nokturno
Hommage Fanny Mendelssohn
Jutarnja
Večernja
On nekog mora obožavati
Predvečerje
Dora Maar u šeširu
Prolaznica
Pismo iz budućnosti
U zagrljaju života
Istima nalik
Iskašljavanje poezije
Verklärte Nacht
Crveni kofer
Preda ti se nebo
Jedan ručak
Idem tamo gdje je sve po mom
Gdje sam
S praga noći
Kad se to desilo sa mnom
Zrcalo
Sastojanje
To malo pijeska...
Čudo najkraće traje


Kuća iza ove

florija@gmail.com






















info

design by snd

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se