šara

nedjelja, 12.03.2017.

Kad bi predio srca bio kao plodna zemlja, a ovaj mjesec kao kišna godina, u meni bi se iz tog tla razvilo sve što bi se u njeg posadilo i svaka sjemenka bi se primila zaprimajući emotivni naboj neizraženog, neizrazivog, onog što se samo osjeća duboko unutar sebe a iznutra plavi i naplavljuje, diše - kao i zemlja, katkad preplavljujući pa prokaplje kroz oči kapljicama lakim kao poljupci kiše što se nedugo zadržavaju na licu hlapeći na toplini kože.
Katkad je sve tako.... tako nepojmljivo; samo osjećano.
Padaju kiše. Neobranjivosti rastu. Sve u me uliveno zavraća se oživljujući kao da se nanovo ulijeva natapajući. A ja - samo iščezljiva maglica od daha na staklu - želim.... smisao?





foto: Chris Kang - waiting

12.03.2017. u 07:16 | 26 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se