moneov ružičnjak

subota, 18.02.2017.

..................................The House among the Roses


Biti otvoren za impresije. Nepoznato. Unaprijed nemislivo. A opet kao da je u nama već sve spremno pri susretima s novim, saznavati, prepoznavanjem.

Jedne zime, između brojnih impresija, kao kroza vrt krečući se do tada neprohodanim stazama, prošla sam kraj ribnjaka s lopočima kratko se zadržavajući - neobično je kako te neka djela zaintrigiraju i probude u tebi nešto a druga ne, bar ne u tom trenutku - dok sam pred ružičnjakom ostala duže stajati.
Privukao me podtekst, sve ono što je slika otkrivala, čega je bila izraz dok je umjetnik, činilo mi se, s kistom u rukama stajao pred platnom, slikajući.
Obuzelo me uzbuđenje vrste kakvo sam poznavala, kao kad si na tragu nekog otkrića, novog razumijevanja, opažanja čudesnih povezanosti među pojavama, različitog manifestiranja istog, mogućnosti da dopreš do novih saznanja o svijetu, što zna zahvatiti nutarnjim plamenom, obuzeti, nagnati na istraživanje....
U bilježnicu sam taj tren zapisala najkraće i krajnje pojednostavljeno, samo da zabilježim prvi utisak: 'Ono što preživljuje u čovjeku - novi optimizam, srce čiji plam ne umire i ne zgara. Tu nježnu, kao novorođenu a opet nikad ni ugaslu - uvijek prisutnu - vatru, prikazuje Monet u svojoj The House among the Roses'.
Bila sam uvjerena da je naslikao malo prije smrti jer je odražavala upravo to što opstaje i preživljuje i ima moć pokazati se takvim samo u odnosu na blizinu smrti a opet neovisno o njoj, stoga sam to i vidjela kao novi optimizam, nepresušnost kao umjetnički potencijal, jer - kad bi samo bilo još mogućnosti vremena da i dalje slika i daje sve što može - ali iz dubine kruga moralo je već izranjati otvoreno lice smrti.
A opet, otkud bih ja mogla znati kako je to umjetnički pred kraj života ili mu nadomak?
Približila sam se pročitati s pločice na zidu pored slike, i njeno ime i kad je naslikana, pročitavši: 1925. Godinu dana prije smrti.
Odmaknula sam se i nastavila je gledati sa smiješkom, stajala još malo u duhu njene stvarnosti a onda pošla dalje...





J. Lacan

Oznake: Monet, Albertina, Vienna

18.02.2017. u 18:34 | 25 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se