novogodišnji dar

subota, 31.12.2016.

Na današnji dan prošle godine, negdje oko sedam sati uvečer, na autoputu, nadomak Zagrebu, gdje sam krenula dočekati Novu godinu, nadomak naplatnim kućicama, prekinulo se moje putovanje onako kako je bilo zamišljeno i planirano.

Jedan sekund nepažnje što je tome prethodio, tren kojeg se ne sjećam, pretpostavljam samo da sam možda skrenula pogled provjeriti je li mi pri ruci tiket za naplatnu kućicu ili pogledati u zaslon mobitela na mapu puta poslije tih kućica a netko će poslije pretpostaviti i da je cesta na tom mjestu moguće bila skliska, i već u sljedećem trenu pri pogledu na cestu, auto je bio zahvaćen snažnom spiralom, pri brzini kakvom se i vozi na autoputu, i nemoguće ovladati njime. Zapanjena, jedino sam mogla pritisnuti na kočnicu. A dalje... bili su samo udari, udari... Neopisiv je osjećaj bespomoćnosti u tim trenucima svjesnosti da ti se događa nezamislivo. Iščekujući i onaj posljednji udar koji će značiti kraj, kad će se sve zacrniti.

Ipak, preživjela sam, začudilo me kada je auto stao. A pogled na razmrskani prednji dio iz kojeg je kuljao dim i pomisao na eksploziju nagnali su me brzo dohvatiti kvaku na vratima sa zadnjeg sjedišta, koja su se otvorila a ja izašla van teturajući u potpunom šoku.

Neću zaboraviti požrtvovnost ljudi koji su stali... Muškarca kojeg sam vidjela da preskače ogradu iz suprotnog voznog traka kao da leti preko nje pitajući me 'Ima li još netko u autu?!', spreman spašavati
Ni ljude što su se već bili zaustavili ispred mjesta nesreće, ženu i muškarca, koji su se pobrinuli za mene koliko su mogli, pozvali Hitnu pomoć što se stvorila u najkraćem vremenu, policiju.
Hitna nije čekala policiju već su me odvezli odmah.
Završila sam u bolnici u Dubravama.
Doktori, dežurni tu novogodišnju večer, dali su se na posao. Sve pretrage su pokazale da nema ni jednog loma, ni napuknuća, sve cijelo, osim samo ugruvanosti i lakših vanjskih ozljeda. Policija, kada je nakon uviđaja stigla u bolnicu, nisu mogli vjerovati, misleći da će me zateći cijelu u zavojima, pa su mi rekli neka ovaj dan ubilježim kao svoj drugi rođendan.
Otpustili su me još istu večer jer nije bilo razloga zadržavati me u bolnici.

Rekonstrukcija događaja:
Kočenje je katapultiralo auto preko zaštitne ograde na livadu. Nije bilo tragova guma jer je auto letjelo kroz zrak, kako su rekli i očevici. Potom je pravilo vertikalna salta a zadnji udar odbacio ga ponovno na autoput gdje je i stao i gdje sam ja izašla sa stražnjeg sjedala jer je prednje puklo, pa sam se otud našla otraga.
Srećom, u taj tren kada je auto ponovno doletjelo na autoput, cestom nije naišao nitko.

Sreća je i da u njem osim mene nije bilo nikog. Automobil je uništen u cjelosti.

Jedan tren, samo jedan tren nepažnje može biti koban. A ni u što nikada nisam bila tako sigurna kao u sebe kao vozača. Mogla sam se i zakleti u takvu sigurnost s dlanom položenim na knjigu svih naših privida sigurnosti.
Iskusni vozači, vjerujem, rekli bi, i da nema ništa opasnije od prevelike sigurnosti.

Ovaj dan nisam bila sigurna :) hoću li išta napisati o tom događaju.
Ipak, on je kao točka u koju je poboden igličasti vrh jednog kraka šestara dok je drugim opisivan krug što se uskoro zatvara unutar kojeg je jedna turbulentna godina.


................................................................. ***


...................................................Mnogo godina prije


- Zašto nisi stao?! - okrenula sam se prema njemu gledajući ga zapanjeno. Projurili smo kraj auta što je neposredno prije nego što ćemo tuda naići sletjelo s ceste!
- ???

Ne sjećam se što je odgovorio. Nešto u smislu 'već će netko stati'.


Gornji tekst, osim kao sjećanje na današnji dan prošle godine koji će utjecati na buduće, posvećen je i svim nepoznatim ljudima uvijek spremnim pomoći drugim, nepoznatima....




31.12.2016. u 18:21 | 9 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se