web
analytics

glas

petak, 16.12.2016.

Tvoj glas je bio tako uzak
kao prstenčić što ne može na tuđi prst
stiješnjen
jedva sam se probijao kroz njeg.
Nisam vjerovao
da može biti toliko opiranja
jednog glasa.
Nikada nisam čuo takav registar
toliko zaglušujućih
prodornih vokala
ali me nije smelo
toliko jeke što je probijala stijenke
raznoseći ih u komadiće
čiji se jek utapao u pahulje snijega
što su bjelinom bešumno
obasipale grad.
Htio sam te imati.
Htio sam te zaposjesti.
Imala si nešto što nisam trebao.
Nešto što oduvijek biva metom nas
suparnika svakoj skupocjenosti.
Civilizacija nije hram povjeren pošteđenosti.
Tvoje linije su bile profinjene
meke i svježe, netaknute, čiste
kao bijeli ljiljani.
Imala si i srebrnu kutijicu s likom
anđelka iznutra podstavljenu
crvenim baršunom u kojoj si čuvala
svoje prve ispale mliječne zube.
Trebao sam te.
Predumišljaj mi je bio lak.
Nisam ti bio nepoznat.
Ali nije mi dobro
nije mi dobro
godinama već kad god se probudim
u tvom glasu
a on je tako stiješnjen
i grlo ti se stegne
gušim se
gušim se






Oznake: lov i sanje

16.12.2016. u 17:25 | 13 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se