između

subota, 19.11.2016.

Između mene
i mene
ničija zemlja
Gdje god stanem
tu izraste stablo
puno leptira i lišća
mislih
i leptira
Ali kad razgoli ga vjetar
fijukom, pucnjem
usred krunidbe
jesenjim suhim zlatom
uvijek začudan, nov
savršen privid
zavrati se samo
i kad stane pometnja
sveopćim letom
i leptira i lišća
- koliko samo leptira
otkud ih toliko
u suhome lišću?
na dlan mi sleti prekrasan
začuđujuć, somotan
kao sa sprženog prsta
odguljen
komadić mrtve kože
suhi list
- leptir beživotan.





19.11.2016. u 16:17 | 27 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>