pletenica

utorak, 25.10.2016.

Sjetim se ponekad bake, ali njene duge kose koju je uvijek upletala u pletenice, sjetila sam se tek kad sam od svoje prvi put splela pletenicu.
Nimalo nalik njenoj, pomislih, gledajući raštrkane krajeve što su izvirivali na sve strane pa je pletenica izgledala poput rabljene četke a i nije se baš moglo razaznati što je.
Baka je svaku večer prije spavanja pred ogledalom raspletala pletenice i dugo raščešljavala kosu što joj je u sitnim talasićima padala niz leđa, kao u sceni iz nekih starih crno-bijelih filmova, kad glavna glumica pred ogledalom prije spavanja češlja kosu, prije nego što će se dogoditi neki zaplet, neko lice što će se iznenadno iza nje ukazati u ogledalu iskačući iza zavjese (kako lukava zamisao!) ili iz ormara (krik!!!). Ali, ne (osmijeh razliven licem, iznenadni okret, sretni uzvik upućen tajanstvenom pridošlici zajedno s usnama što se strastveno i čvrsto priljubljuju uz njegove?). Ne. Baka se samo umorno strovaljivala u krevet, kao i ja, ali je samo mojim dječjim očima to tad izgledalo nekako nedopustivo senzualno. Kao ritual ponovnog vraćanja sebi, svojoj kosi - metafori ženstvenosti, svojoj čvrsto upletenoj i stegnutoj putenosti što se tad raskošno raspuštala ali je s tako puštenom kosom nekako neobično odudarala od njenog lica i nikako se s njim nije slagala, pa sam i baku radije vidjela sa skupljenom kosom.
Nije ipak isto, podsjetih se, jer ja sam svoju pletenicu spletala tek uvečer, prije spavanja. Onako usput kao što se usput gledamo u ogledalu dok peremo ruke ili zagledamo sebi duboko u oči. Kao da sam bakinim prstima provukla kroz kosu i razdijelila je, splela u nešto nalik pletenici, mirnoćom s kakvom su možda nekoć davno i brojne druge žene uvečer uplitale svoj život u san prije nego što će sutradan, sagoren, postati pepeo i prah. Nešto nalik pristajanju na ono vječno žensko ni izgubljeno ni pronađeno ali skriveno brižno u nedostupnom, samo vlastitom, ondje gdje se krije moja neoslovljiva pobuna i nedodirljivost, privid da sam ja samo jedna a ne mnoštvo drugih koje produbljuju moj život do iščeznuća. Privid da bilo tko raspolaže nečim što žena otkriva tek kada sama odluči "učiniti nešto sa svojom kosom".

25.10.2016. u 21:57 | 14 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se