gledajući vas u oči

ponedjeljak, 24.10.2016.

Eva se stropoštala mrtva na pješačkom prijelazu, ruku prepunih vrećica s placa. I dok je tako u rasulu ležala na asfaltu, netko je pritrčao, opipao joj puls i rekao: "Kako glupa smrt!" Razljućena, otvorila je oči i promrsila kroz zube: "Nisam mrtva, glupane! Ne pada mi na pamet umrijeti s ovakvom frizurom." Ali već su je unosili u taksi, taksista je mahao rukama i začas se iza njega stvorila duga kolona automobila iz kojih su provirivala zaprepaštena lica. Šaroliko društvo radoznalaca priteklih iz obližnjih kafića kao i slučajnih prolaznika, od kojih su samo neke prisebnije žene pritrčale i počele skupljati stvari rasute iz vrećica, tupo je zurilo u prizor na cesti. Na snimku nadzorne kamere vidi se da je Evu pogodilo drvo. Vidi se i to da su radnici gradskih parkova već izdaleka mahali rukama upozoravajući je da se skloni jer su upravo podrezivali nekoliko divovskih grana jednog stabla koje su odavno prijetile da se slome pod vlastitom težinom i pogode nekog od prolaznika. Ali ona nije vidjela radnike da je upozoravaju a i da je vidjela ne bi shvatila da mašu baš njoj, jer zašto bi netko baš njoj mahao? Tek kad se približila zamijetila je neku gužvu a upitnik u njenim očima brzo je smijenila tama kakva se obično neizbježno nadvije nad svim neodgonetivim i važnim pitanjima ljudske egzistencije.

"Možda je krajnje vrijeme da napravim malo reda u svom životu", pomislila je Eva kad je prešla cestu noseći u rukama prepune vrećice s placa. Vidjela je radnike parkova kako joj mašu upozoravajući je da se skloni i prijeđe na drugu stranu ulice, jer su upravo podrezivali visoke grane jednog stabla koje su prijetile slomiti se pod vlastitom težinom i pogoditi nekog od prolaznika. Pri tome je kao i uvijek kad bi se pred njenim očima razvila slika svih uzornih žena iz njene obitelji, osjećajući istu neprispojivost uz nju, znala da se taj red ne odnosi na onaj gdje je - obzirom na mnoštvenost raznih načina napuštanja ovog svijeta - bilo važno ne izaći iz kuće - ma i do obližnjeg dućana - a da i posljednja krpica u kući nije ispeglana, posuđe oprano, ormari uredno složeni a pod do sjaja ulašten. Eva nije imala tu sreću da njen unutrašnji svijet zrcali sliku u kojoj bi živjele jednim istim dahom, njena slika i ona. Njena dimenzija sklada – unutrašnjeg s vanjskim.

"Iz koje to dimenzije gledaš, Eva?", upita se kad je napokon stigla kući, odložila vrećice i stala uz prozor.
"I kako uopće zgrnuti sve rasuto kada je pola tvojih stvari ostalo na cesti a pola ih ispod oka mjerka taksist dok te vozi i pjevuši ... All You Need Is Love.





24.10.2016. u 12:12 | 11 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se