list na vodi

... a crvenilo je ipak potrebno opisivati sivilom
sunce kišom
bulke u novembru...
T. Różewicz



Uspjela sam se suzdržati i ne reći da me prestrašila, kad me iznenadno dotakla po ramenu i pitala da li je slobodno pokazujući na mjesto nasuprot meni, dok sam u kavani ispijala svoj prvi dupli espresso tog dana. Pomislila sam, u trenutku kad sam se osmijehnula i kimnula glavom u znak da je slobodno, kako je sreća da joj nisam rekla - prestrašili ste me! - jer je žena uistinu bila neobična i neobičnog držanja, pa je to mogla krivo povezati sa sobom a ne činjenicom da me samo iznenadio nečiji dodir.

Kad je sjela preko puta mene, već s letimičnog pogleda, podsjetila me na moju teta Renatu i njene krupne perle što su joj uvijek u brojnim šarenim niskama ukrašavale isto tako šarene džempere, a tušem izvučene linije uz sami rub gornjih kapaka izvijene u iluziju o savršeno oblikovanom oku, još više isticale gusto zamršene končiće bora koje više ni jedna ruka nije mogla razmrsiti. Ona – Renata, izgledala je uvijek poput poplave boja u vrijeme kad su dućani već bili ispunjeni kolekcijom jesen- zima, a preostala ljetna roba bila sklonjena negdje u stranu, ali opet dostupna, za slučaj da netko s morskom školjkom u lanenoj torbici ipak odluči kupiti i točkastu ili prugastu suknju od laganog pamučnog materijala. Za Renatu, godišnja doba bila su uvijek pitanje osobnog ukusa. Ona jednostavno nije voljela monotoniju u koju su se zaogrtali ljudi već s prvim nagovještajem jeseni.

Žena preko puta mene drhteći je prinosila šalicu usnama s pažnjom je gledajući kako ne bi prosula njen sadržaj, iako sam ja gledala kroz prozor i niti jednom nisam pogledala u njenom smjeru nastojeći ne ostaviti dojam da je primjećujem. Možda je i ona tad drhtala isto ovako ali to nisam primjećivala, pomislila sam sjećajući se Renatinih ruku dok je vadila iz torbice zgužvane svitke papira a potom ih razgrtala, ustajala, i pred svima počinjala recitirati svoje stihove, svečanim glasom: ... Pokošene margarete, bez sudije i porote...; kao da je te svoje fuge ili tuge - jedino što je imala donijeti, polako ih oslobađajući šarenih vrpci, s radošću za taj dar kojem se više veselila ona nego oni kojima ga je poklanjala - željela svojim glasom učiniti još vjerodostojnijim i vrijednim opažanja koja je i sama utkala u svoje stihove. No, ipak je svatko kada bi otišla, nalazio kako onaj šešir s umjetnim cvijećem nikako ne pristaje uz njene godine i diskusija bi se obično razvila u smjeru osude ili sućuti (znaš, s onakvim mužem i dvoje sitne djece - nije ni čudo što je obolila, jadnica...) ili bi se rasplinula u trenutnom olakšanju što više ne moraju hiniti pažnju i tankoćutnost s kojom tobože slušaju i uživljuju se u njene pjesme.

Ništa tako ne ujedinjuje ljude okrepljujući kao pojedinačnost nečije upadljive drugačijosti i osamljenosti što se pred drugima otkriva kao sve ono što oni nisu, postajući tako općim mjestom oko kojeg se svi slažu - da makovi u jesen jednostavno ne mogu cvasti, niti grimiz večeri biti tako poseban da bi noć za njim obukla duboku crninu...

Ne prestajući gledati kroz prozor, no samo jednom okrenuvši se i pogledom iznad njene glave prelazeći nizom fotografija na zidu što su prikazivale grad - nekada i sad, samo na trenutak dotakla sam se njenih očiju što su izgledale kao blijedo smeđi list na stablima u jesen – kakvi su bili listovi nekih stabala u parku kroz koji sam često prolazila... – ali možda i ne tek sasvim običan list... ili ipak, običan list, na zrcalno čistoj površini vode.






Oznake: zbirka: Viviana

02.10.2016., 13:42
Komentiraj (42) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>













Varijacije sna - sa starog bloga






niska


Pitaj me, ozbiljno
Balkoni
Trenuci
Neobičnosti
fotografija: Hope
Barikade bez granica
U susret
Ime duge
Prije prvog purpura
Sarajevo 6. travnja, memory
fotografija: mandala
Pluton
Cartolina
Šara
Raskoričeni stihovi
jednom (fotografija skulpture Rodina 'Poljubac')
Glazbena kutija
Majstor i margarita
Moneov ružičnjak
Minijatura
... san?
Nagovještaj
foto: dodiri
Odrješja
Sve dok...
Novogodišnji dar
(ne) pristajanje u nepoznatu luku
Očaravanje
Igračke
Ženska duša
lov i sanje
Haljine
Ne zaboravi
Nakrajogledala
Između
Izbliza gledati
Mala noćna muzika
Tako treba
Prvi snijeg
Kuća bitka
Kao plime i oseke
Pletenica
Gledajući vas u oči
Što pamtim
Duboko iznad
Crtica
Golo srce
Poslijeponoćna bilješka
List na vodi
Provalnica
Nola
Stablo i nišan
Popodnevna bilješka
Biće svjetla
Između zagrada
Ništa ozbiljno
Umjetnost je ne povesti se za iluzijama
Novčić uvijek ima dvije strane
The End
Boja sumraka
Sporedno
Iza stakla
Pisac - podstanar u meni
funny
Cigarettes after sex
Ne teče rijeka...
Ogledalo
Čulo postojanja
Tko tebe... ti njega kruhom
Mali esej...
La vita e bella - muzika za dobro jutro
srpanj (dodiri)
Jedna drugačija stvarnost
Ja - Kokoš
Ej!
Vrč
Nebojša
Beside You
Just have fun
Nadomak
Nema sretne ljubavi
Što samo ti znaš
Melanž
Dobra godina
Zemljovid duše
Kad se vršci našeg neba spoje
Inspiracija
Slušam svoje srce
Poetika prostora
Jedan nokturno
Hommage Fanny Mendelssohn
Jutarnja
Večernja
On nekog mora obožavati
Predvečerje
Dora Maar u šeširu
Prolaznica
Pismo iz budućnosti
U zagrljaju života
Istima nalik
Iskašljavanje poezije
Verklärte Nacht
Crveni kofer
Preda ti se nebo
Jedan ručak
Idem tamo gdje je sve po mom
Gdje sam
S praga noći
Kad se to desilo sa mnom
Zrcalo
Sastojanje
To malo pijeska...
Čudo najkraće traje


Kuća iza ove

florija@gmail.com






















info

design by snd

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se