web
analytics

Nola

subota, 17.09.2016.

Niste poznavali Nolu. Nisam ni ja, osim samo virtualno. Sjetila sam se danas romana "Snijeg", potom sam se sjetila Nole, i ubrzo, već sam se našla čitajući jedan stari topic na malom literarnom kutiću foruma hr, odakle donosim ovdje pojedine dijelove iz naše razmjene - razgovora - ali samo ono što je Nola pisala, zbog njene vedrine i lijepih, mudrih misli, životnosti.
Bilo je to prije nepunih šest godina, ali protok vremena ne umanji ničim značaj koji neki ljudi zadobiju i zadrže za nas ostajući nam u uspomeni i u osjećajima.
Znam da bi se ona smijala, ali želim da joj pripadne ovdje jedno mjesto, jedan post, gdje će ostati zabilježen njen glas....







.... Kako se približavala nedjeljna večer ja sam se onako izmorena od cjelodnevnog ugađanja i skakanja oko svih bitnih muškaraca mog života, koji su se ovih dana spustili prema svom domu, pitala da li je uopče pametno ići na koncert, predviđajući grčeve u listovima od stajanja, sutrašnju neispavanost. Malo toga je išlo u prilog odlasku.
Onda mi je pao na pamet nedavni odlazak na obalu rijeke mog djetinjstva. Sjedila sam tamo dugo, sama, mislima vraćena u bezbrižna vremena u kojima sam na njoj provela predivno djetinjstvo.
Shvatih u taj tren da trebam taj koncert ne samo da se napijem glazbe nego i da me preplavi radost sjećanja na jednu mladost u kojoj je rođena ljubav prema glazbi. Trebam takve blažene trenutke .
Tamo je tako lako biti opušten i slijep za sve unutar sebe i oko sebe.
Samo slatka bezbrižnost koju nose note.


.........................................................***

... Dotaknuvši se opet predviđanja želim dodati da sam se i ovaj put uvjerila da se njime češće lišavamo ugodnih doživljaja nego što se pošteđujemo razočaranja, napora ili čega god čemu bi predviđanje trebalo služiti.
Mjesta iz djetinjstva, događaji, ljudi, stvarčice, sve to jeste dio nas i vjerujem da nas je u mnogome odredilo. U zadnje vrijeme osjećam da je to vrlo bitna nit koja uravnotežuje unutarnje košmare kojih nikad ne nedostaje.
Što se tiče uspomena djetinjstva... ja sam nedavno nabacila staru ogrlicu na sebe. ispunjena milinom sjećanja na dane kad sam je kupovala prozborih da ću češće prakticirati izvlačenje perlica iz stare čudesne kutije s nakitom.
Moje trinaestogodišnje zlato me odmah obeshrabrilo komentirajući da izgledam grozno s tim....morat ću ipak još malo o tome promisliti


.........................................................***

Nasmijah se od srca na ovo "malo malo" (pa na koncert) .....nakon, godina i godina i godina poklanjanja svega svoga vremena onima čija sreća je usrećivala mene više od ičega što bih činila za sebe osobno, s vremenom sam opet počela čuti tihi vapaj iznutra koji traži da se neko vrijeme posveti samo Noli.... ne majci, ženi, radnici, domaćici, već onome što ostaje kad je se ogoli od svih njenih dužnosti, ono što je ona oduvijek bila.....
Tako padne poneki koncert, vrijeme za utaživanje gladi za novim informacijama u koje spada i net ili vrijeme za samoću....
Bar malčice pomaknuti "zavjese od teškog somota"... kradem izraz iz tvog teksta.
"jer ono što moje tijelo sada treba ne podnosi prostor, osobito ne zatvoren"...


..........................................................***

Drago mi je ako ti izvučem kakav osmijeh ili osjećaj zadovoljstva.
... i ja sam opet dobro nakon jednog čudnog razdoblja neizvjesnosti koja me pritiskala...(Nola se smije i osjeća lagano poput perca....no, brzo je štreckanje u zglobovima podsjeti da je samo njena duša ta koja može za tren postati spremna za let)

..........................................................***

LOL... mda, kaj da se mučiš. Ionak nikakva korist od te muke.
Da, istina je da su vočni sokovi, uz prirodan šečer koji je zdrav, obično radi boljeg okusa dodatno zaslađeni pa postaju šečerne bombe i veliki izvor kalorija.
Moja prijateljica, koja se kao liječnica vrlo aktivno angažira u propagiranju zdravog života kojeg i sama prakticira, savjetuje. Pet obroka na dan, manjih. Ona tak živi. Vitka je kao i nekad davno. E, sad znala sam ja da tu neš ne štima i brzo otkrila što. Pojedena jabuka se smatra jednim obrokom, jogurt, također obrokom.
Majko mila, ja to mogu slistiti nakon kaj ručam.
... priznajem da su to vrlo ugodne misli ("zamišljaj kako ti je haljina na tebi već komotna"), no djelovanje koje bi to ostvarilo je naprosto nemoguće dok na svijetu postoje svi oni fini kolači.
Moja sestra je malo starija i popunjena, ali odiše samodopadnošću i tvrdi da rasna žena nemre ličiti na vješalicu već je nužno da ima vidljive izbočine koje zaustavljaju haljinu u slobodnom padu
Možeš se uvijek tješiti s mojih 46......ali ja ih ipak ne bih dala nikom niti se trampila za manji broj.


..........................................................***

Mislim da smo mi propustile neke bitne životne lekcije kad smo tolko nesvjesne svoje zrele, rasne ženstvenosti.
Ova moja (sestra) kad dodjem k njoj na kavu obavezno me šopa nekom hranom jer ja "sigurno nisam niš jela"
O talijanskoj kuhinji pričala mi je nešto prijateljica koja dugo živi u Švicarskoj u talijanskom kantonu, radi s Talijanima a i slobodne dane provodi na talijanskoj obali koja joj je blizu.
Kao, ako jedeš špagete s mesom, to je obrok. Kod nas, nešto prije špageta a poslije se malo i zasladiti.
Što se tiče Julijane, Azar i svih ostalih žena koje s njima ovdje uspoređujemo; Svježina njihovih duša nije narušena brojem godina.
Danas sam te se sjetila u knjižnici. Kako još nije vračena knjiga koju sam pribilježila sjetih se da si negdje preporučila Priču o ljubavi i tmini pa sam je uzela jer je imaju.
Za kraj iskoristiću riječi carice Orhideje:
"Bila sam osuđena na propast kada sam shvatila da nisam nadarena za vladanje nego za osjećanje.
Taj je dar obogatio moj život, ali je istodobno uništio svaki trenutak mira koji sam stekla. "


..........................................................***

Nije vezano uz zrelost, ali je uz život mnogih žena.
Veli Uma Thruman, koja se bavi pisanjem za kojeg baš nema vremena u trenutku
života koji obrađuje film, u Motherhood
"Moj se život trenutno uvelike temelji na stvarnosti"
Zbog te stvarnosti koja zarobljava na tako spretan i neodoljiv način s Amosovom knjigom sam tek na 65 strani.
Kliknula mi je već nakon par strana, našla sam se u nekim prašnjavim putevima, ljepoti jednostavnosti i ustaljenosti života jedne obitelji koja očito neće zadugo takva ostati. Čitam svakako dalje.
Moj je sinčić vrlo skeptičan zbog debljine knjige i svako malo pita na kojoj sam strani uz komentar kak ću sad to morati sigurno triput produživati kad ima 770 strana a ja sam tak spora.


..........................................................***

Broj strana je i mene iznenadio. .... pošteno bi bilo da se pohvalim da u ovih par dana nisam pročitala ni stranicu zbog uvijek prečeg nečeg. Ne znam ni sama da li će biti dosta ona tri produljenja, koja je moj mudri sin navjestio, da ja to priveden kraju.
Kak sam ja nepopravljivi optimista može se to gledati i kao da je preda mnom svo vrijeme ovoga svijeta i da ću ja u lakoći svoga postojanja bez problema to upiti u sebe ako knjiga uspije zadržati probuđen interes.
Odustati od knjige ako mi padne interes ili naprosto postane zamorna ili suhoparna ja isto prakticiram. Čitati nešto jer trebaš zbog nečega što radiš ili ti je obavezno iz nekog drugog razloga prihvačam. Ono što uzimam za svoju dušu čitam samo ako mogu razumijeti pisca, doživjeti neku vrstu stapanja misli, prosvjetljenja, prepoznavanja...ako ushit izostane, odustajem.
Primječujem da s godinama češće i s lakoćom odustajem od knjiga koje nedovoljno intrigiraju, od ljudi koji zamaraju, od razgovora često vođenih koji nikud nisu odveli...
Nisam se dovoljno jasno izrazila. To je Umina rečenica iz filma. U ulozi je majke koja zbog obitelji nema vremena za pisanje. Krasna rečenica i meni.


..........................................................***

To je to, lakše se diše, (i to ne samo zbog bronhija ili septoleta) govori, djeluje, zbačenih okova koje smo si nametnuli sami ili dopustili da nam se nametnu odgojem i odrastanjem.
Reči nekome jednostavno, blago, bez ljutnje da te naprosto ne zanima to što bi on satima pretresao. Uh, ja sam tak sretna da sam i to konačno svladala.
Svesti te neke razgovore koje vodiš iz obzira ili obaveza na najmanju moguću mjeru zaista oslobađa toliko vremena za ono što čovjeka raduje, pokreče...

S knjigom sam ostala na 65 strani i vratila je odgodivši čitanje, nadam se nakratko, jer mi je stigla knjiga koju sam dugo čekala u knjižnici (sad vidim da se prodavala i prek kioska što je meni nažalost promaklo) doslovce je progutala što i je jedan od razloga što dugo nisam bila ovdje.
"Željela sam biti poput Poppera slobodna od svake sputanosti, kadra prepoznati veličinu, ali i dovoljno hrabra da ukažem na njezine nedostatke"
Iz Nevjernica-Ayaan Hirsi Ali


..........................................................***

Zgodno je to kak se čovjek uvijek iznova iznenadi koliko ushita doživi na nekom predavanju o temi o kojoj mi se činilo da ja nemam više što novo čuti. Pa prošla sam to već dva puta.
Vrlo korisno predavanje. Od prisjećanja na naša djetinjstva, kako bi lakše razumijeli njihovo stanje, do savjeta o čim boljem balansiranju između kontrole, naših očekivanja i slobode jednog pubertetlije i njegova prava da sudjeluje i dogovara o svemu što se tiče njega i njegova vremena.
Ruke. Dodiruju, maze, spremaju hranu.
Osim pozdrava službenih ili s pripadnicima muškog roda gdje ruke služe samo za rukovanje, ostali susreti s bliskima meni je najnormalnije raširiti ruke i zagrliti osobu koja mi je i inače bliska srcu što zagrljaj i fizički ovjekovječuje.

... da, razumijem, često sam osjećala potrebu naglasiti im da nikakva pogreška, ocijena ili neki postupak koji sam kritizirala ne mijenja ništa u ljubavi za njih. Sve su to samo detalji na koje smo kao roditelji spremni upozoriti misleći pritom da pomažu prvenstveno njima.

Imam još malo da završim "Snijeg" od Pamuka (kak sam gnjavila ženu u knjižnici da mi je sačuva morala sam je uzeti kad je konačno vračena) pa ću onda nastaviti putevima ljubavi i tmine u knjizi a ne samo u životu.
Zadnje uređivanje Nola5 : 24.11.2010. at 17:43.

Pročitala sam je ja i za nju i za sebe, jer se Nola više nikad nije javila. Javljeno nam je da je umrla dok sam ja čekala da se opet oglasi odgovorom na moj sljedeći post:

Nisam još krenula put knjige ljubavi i tmine, još imamo vremena naći se skupa u tom čitanju...

17.09.2016. u 22:58 | 17 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se