novčić uvijek ima dvije strane

nedjelja, 28.08.2016.

Bila je dovoljna samo riječ. Samo jedna oprečna njenoj, obvezujuća je ispraviti, riječ, pa da sva njena radost skopni bez traga. Da je iznutra potope bujice što tek što su se bile povukle. Nisam znala. Tek kad mi je nestala iz vidokruga i kad sam je našla sklupčanu u sobi, s rukama što su grlile skupljena joj koljena do pod bradu, u mraku, pa nisam mogla vidjeti suze, samo sam ih čula, shvatila sam da mi je žao.
Kako sam mogla biti tako izrevoltirana. Ili mi se sujeti zamjerilo krivo interpretiranje. Ili je u meni, u nemiloj situaciji što me izlaže neugodnosti proradio onaj majčin sebični gen što je znao bespoštedno žigosati nedopustivost nekih riječi. Što se smije a što ne - pred njom, pred drugima, da se ne bi dovodila u pitanje vjerodostojnost... - čega? Izgleda stvari. Zar je to važno? Zar je to toliko prokleto bilo važno? Kako će što izgledati? Zašto joj nisam mogla dopustiti da ona predstavi stvari onako kako je željela, kako je to njoj izgledalo i željela da i drugi znaju, što joj je značilo, i sama vjerujući da tako jeste, jer, po čemu mi možemo znati kako netko drugi unutar sebe doživljava i shvaća jedan slijed koji vodi nekim ishodima, a ako je ishod isti, zar je važno zaslugom čije ideje? Pa i ako pri tom, nesvjesno, drugog dovodi u nepriliku. Zašto joj nisam mogla pustiti taj trenutak, ma i ako je krivotvorio ono što sam ja znala da je istinito.
Zašto sam njeno vjerovanje u to što je istinito morala prepraviti pred svima. Podviknula sam na nju. Ili sam samo bila dovoljno glasna da ne bude prečuto; dovoljno glasna da svi mogu čuti.
Nestala je. Pobjegla u drugu sobu a da ja to nisam odmah ni opazila.
Je li to iz mene progovorio majčin neumoljivi smisao za neoprostivost? Neugrozivost fino uštimane atmosfere. Kao fina uštimanost nekog žičanog instrumenta koju najednom naruši nečija upadica kretnjom ruke, usput, u prolazu, bezbrižna, kao od šale.
Je li toliko važno da sve bude besprijekorno. Što se time štiti; što može biti ugroženo?
Ili je iz mene progovorila djevojčica kojoj se nikad nije sviđalo, ono "ne ispravljaj me pred drugima" niti neke predstave - teatar je uvijek širom otvoren incidentu* - u kojima sam imala igrati samo ulogu statista.
Nisu li me upravo kroz život, izloženu, kao metu, znali pogađati pogledi oštri kao zubi da bi me ujeli za usnu svaki put kad to nisam znala sama. I moje radosti znale su se naći na stubu srama. Patch Adams imao je osobinu katkada biti "pretjerano veseo".
Ušla sam joj u sobu i zazvala jer je nisam vidjela u mraku. Sjedila je sklupčana na podu, tik uz ormar.
Plakala je.
Došla sam ovamo da bih promijenila kontinent. Da bih preboljela Michaela, rekla mi je moja mlada rođaka.
Shvatila sam da je bilo potrebno sasvim malo, jedna u biti sasvim beznačajna istinoljubiva ili sebeljubiva intervencija, nepromišljenost, jedna "ispravka krivog navoda" - kada to nije trebalo, pa da svi njeni trenuci zgrnute sabranosti i radosti nestanu kao suze na kiši...
Sjela sam kraj nje na pod i zagrlila tješeći, ne pamtim što sam joj govorila, vjerujem da sam joj rekla - oprosti, nasmijavala je, smijale smo se naposlijetku....

A sjetila sam se ovog davnog događaja, svjesna - na što nas ne zaboravljaju podsjetiti život i ljudi - koliko smo krhki. I kako je tanka granica između onog što smo uspjeli zgrnuti, vjerujući u stabilnost, postojanost jednog stanja, osjećanja.... da bi se u nekom trenutku opet zatekli s licem s kojeg je skopnila radost. S licem koje od tuge kao da se nikada nije ni maknulo ni korak.


.............................................................................***

Plamičak
samo sam plamičak
Kad grunu kiše
na za njih ugođen drhtaj struna
uz topot kiše što ljeva
nastupi potop.
Kroz okna
tad kroza se gleda
lelujava sjen na mjestu
izdahla plama
gdje ispod luka obrva se skriše
dva mokra oka kao ptice od kiše

Krhkost




Oznake: sjećanje, jedna večera

28.08.2016. u 18:48 | 21 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se