the end

Moje ime je Fiona.

Imam sedamnaest godina.
Imam dugu ravnu kosu koju uvijam na krpice.
Kada ih razmrsim, sagnem se i preko glave je rastresem prstima.
Kad se uspravim i pogledam u ogledalo, vidim da više ne ličim na sebe.
To je moja frendica Rachel!! A ona mrzi i pegla svoju kosu.

Imam razmaknute „jedinice“ (mrzim razmaknute jedinice).
Imam i fotografije na kojima se vide razmaknute jedinice. Mrzim i njih.
Mrzila sam „jedinicu“ jer sam mislila da imam rak kad sam prvi put
trebala jedinicu (sad hvala bogu nosim „trojku“).
Moja mama je mislila da još nije vrijeme da odrastem.
Ostala je u nedoumici da li lažem kad sam joj rekla da sam sanjala vješticu,
a oni ispod pokrivača... kao da nisam znala...

Imam bed da se probudim kad ne treba.

Imam mali diktafon.
Ispod klupe slušam Doorse; ispod klupe dodajem šminku Leoni.
Leona se jednom potpisala kao Ana i pisala Tini kako da ostavi momka
a da ga ne povrijedi.
Kad ga je ostavila, ona je plakala.

Imam slabu iz Fizike.
Imam maturski iz Dostojevskog.
Ima ljudi, odraslih, koji ne razumiju zašto volim Dostojevskog i ne popravim Fiziku.
Imam Bijele noći kojih više nemam jer sam ih poklonila knjižnici,
a knjižničarka se nasmijala i pokazala pokvarene „jedinice“.
Imam plik na dlanu kad sam ugasila cigaretu krijući je u ruci.
Imam rođaka doušnika kojeg mrzim.
Mrzim licemjerje.
Mrzim što mi mjerka grudi ispod majice.

Mrzim pljuvanje ali sam tad pljunula Ivu.
Mrzim kad su mi rekli da tate više nema.
Mrzim mamu kad plače.
Moju rupicu na lijevom obrazu.
Zebu koja je uginula,
Prazan kavez.
Moje stvari koje moram iseliti.
Mrzim moju slabost da zaplačem za takve sitnice.

Imam malu putnu torbicu.
Sve ostalo stići će kamionom nekog tipa koji nam duguje.
Imam kartu, bespovratno, u jednom smjeru, za putovanje vlakom.
Pogled na nešto što stoji i promiče i nestaje velikom brzinom.
Suputnika s očima koje mrze u mišjem sakou koji me mrzi što pušim.
Tamne naočale.

Imam gazdaricu, a ona ima kćer koja me uhodi.
Njena kćer stalno njuška i traži otiske mojih prstiju na njenim pločama Mikea Oldfilda.
Imam susjeda preko puta koji se noću šulja iza zavjese i vreba kad se presvlačim.
Njegova žena pegla tone rublja i slaže uredno u plakare.
Imaju malog sina.
Imaju baku koja ima rijetku bolest i hoda natraške.
Znam da ću mrziti brak.

Imam i jednu sliku, zakopčanu u malom virtualnom džepiću.
I ona nikada više neće biti stvarnost.
Na njoj su jablanovi. Oni nadvisuju krovove kuća koje još gledam preko puta, sklupčana u pletenoj stolici na balkonu, u jedno ljeto na izdisaju.
Oni skoro dotiču zvijezde.
Kada požele nadoknaditi tu prednost, ljudi ih jednostavno posijeku.

Za moj osamnaesti rođendan, želim da me više nema.

Moja mama misli da sam upravo sa osamnaest konačno odrasla.
Imam pravo na cigaretu pred njom.






Oznake: prošlost, prva pjesma, The Doors

22.08.2016., 11:51
Komentiraj (26) ~ Ispiši ~ #

<< Arhiva >>













Varijacije sna - sa starog bloga






niska


Pitaj me, ozbiljno
Balkoni
Trenuci
Neobičnosti
fotografija: Hope
Barikade bez granica
U susret
Ime duge
Prije prvog purpura
Sarajevo 6. travnja, memory
fotografija: mandala
Pluton
Cartolina
Šara
Raskoričeni stihovi
jednom (fotografija skulpture Rodina 'Poljubac')
Glazbena kutija
Majstor i margarita
Moneov ružičnjak
Minijatura
... san?
Nagovještaj
foto: dodiri
Odrješja
Sve dok...
Novogodišnji dar
(ne) pristajanje u nepoznatu luku
Očaravanje
Igračke
Ženska duša
lov i sanje
Haljine
Ne zaboravi
Nakrajogledala
Između
Izbliza gledati
Mala noćna muzika
Tako treba
Prvi snijeg
Kuća bitka
Kao plime i oseke
Pletenica
Gledajući vas u oči
Što pamtim
Duboko iznad
Crtica
Golo srce
Poslijeponoćna bilješka
List na vodi
Provalnica
Nola
Stablo i nišan
Popodnevna bilješka
Biće svjetla
Između zagrada
Ništa ozbiljno
Umjetnost je ne povesti se za iluzijama
Novčić uvijek ima dvije strane
The End
Boja sumraka
Sporedno
Iza stakla
Pisac - podstanar u meni
funny
Cigarettes after sex
Ne teče rijeka...
Ogledalo
Čulo postojanja
Tko tebe... ti njega kruhom
Mali esej...
La vita e bella - muzika za dobro jutro
srpanj (dodiri)
Jedna drugačija stvarnost
Ja - Kokoš
Ej!
Vrč
Nebojša
Beside You
Just have fun
Nadomak
Nema sretne ljubavi
Što samo ti znaš
Melanž
Dobra godina
Zemljovid duše
Kad se vršci našeg neba spoje
Inspiracija
Slušam svoje srce
Poetika prostora
Jedan nokturno
Hommage Fanny Mendelssohn
Jutarnja
Večernja
On nekog mora obožavati
Predvečerje
Dora Maar u šeširu
Prolaznica
Pismo iz budućnosti
U zagrljaju života
Istima nalik
Iskašljavanje poezije
Verklärte Nacht
Crveni kofer
Preda ti se nebo
Jedan ručak
Idem tamo gdje je sve po mom
Gdje sam
S praga noći
Kad se to desilo sa mnom
Zrcalo
Sastojanje
To malo pijeska...
Čudo najkraće traje


Kuća iza ove

florija@gmail.com






















info

design by snd

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se