jedna drugačija stvarnost

petak, 22.07.2016.

Vani je tmurno, kiša, grmi, boje prigušene, ne samo zbog predvečerja. Glazba koju slušam raskriljuje prozor, vani je drugačije svjetlo, nježnije boje, između pogleda i neba nema razlike, sve je vedro plavo, sljubljeno kao sjaj u kapljici vode. Prilika koja gleda kroz prozor oslikana je glazbom, zlatasto sjaji njena kosa, svijetlo ružičasta haljina, poput ružičastog poljskog cvijeća, njiše se i leprša zaplićući o visoke trave polja što postaje more svjetla. Uspijevam je uhvatiti krajičkom oka. Promatram je u suncu.

Sjedim u maloj crnoj haljini, vani je tmurno, prigušeno svjetlo i uredski printer što radi preglasno pa sam stavila slušalice na uši i slušam glazbu. Ona otvara prozor lako, kao da do njega stiže u plesnim baletankama i pokretom ruke razvija film. Sekvence svjetla, plavetnila, zelenog, vedrog, zrakastog, sunčanog... pjenušaju na valu glazbe. Promatram projekciju na platnu kao kada gledamo film nas samih iz nekih davnih sretnijih vremena. Na platnu, netko se smije, okreće oko svoje osi, mimikom lica izgovara tko zna što, prstima prebire po nevidljivim naborima dana, gleda u mene...
Na platnu, samo još njene oči zapremaju prostor.
Ja nju vidim.
Ona mene ne.




(iz starijih bilješki)

22.07.2016. u 16:57 | 0 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se