melanž

subota, 02.07.2016.

Razgledam tu knjigu već čitanu
razlistavanu, listam je
Kako su se u njoj mogle zateći stranice
što kao da joj ne pripadaju
kao da su greškom pripojene
iz nekih drugih knjiga
Tko je autor?
Te stranice mi odudaraju od cjeline
koju krasi jednostavna i čista forma
kao prizor troje ljudi što izlaze iz stana
i ulaze u lift
odlazeći na ručak u obližnji restoran
gdje ih već dobro poznaju
Ta slika pokazuje ljude čiji su životi
već na prvi pogled
jasni i čitljivi
ali Nje
Nje nema na toj slici
a ipak se njen lik provlači kroz cijelu knjigu
Kako to?
Kako joj je uspjelo ostati u sadržaju
tvrdo uvezanih stranica
životom povezana sa životima drugih
kojih bez nje i ne bi bilo
a toliko su nesparivi
Kako se uopće mogu naći u istoj knjizi
tako supstancijalno
pripovijedno
različiti dijelovi
Stranice pred kojima zastajem
držeći ih među prstima
s mišlju da bi se mogle istrgnuti
i ničim fabula u knjizi ne bi bila narušena
navode me na ideju da bi se od njih mogao
uvezati novi svezak
posve drugačiji
bitno drugačiji
samosvojan
neovisan o okviru
u kojem se sada nalaze
Bio bi to roman duše
pisama srca
tragedija
erupcija sreće
boli
do duboko u korijenje života
do u korijenje egzistencije
do krvi što izbija iz punktiranih mjesta
stanica srži
put vatri od kojih rudi obzor
pepela vatri
krša o koji se razbija goli vjetar
gologa krša o koji se razdiru vjetrovi
do sušte nemogućnosti
mogućnosti što prizivaju
- najnemogućnije, da je ova knjiga
izvedena linearno
da nije spirala koju režu
stranice što kao da joj ne pripadaju
Što bi bila Ona
ma tko je Ona?
Čitatelj ostaje podvojen
intrigira ideja istrgnuti svaku
od tih stranica
i složiti ih zasebno
Što bi se dobilo?
Pitoreskni roman karaktera
samoće osluškivane još
u sigurnosti gnijezda
roman satkan od buntovništva
i ranjivosti
od nepristajanja, pristajanja
protivno svojoj volji
Voljom
Od čistih energija
čulnih
besvjesnosti im izvora
od finih energija
senzualnih
nježnosti
nevinosti
živosti srca
srčanosti
od groze
nijemosti
očaja
upletenosti u tuđe besvjesnosti
nedopustivosti
zadiranja
prodiranja
razdiranja
Od iskanja ljubavi iskonskim jezikom
od tihosti
skrovitosti
smijeha, plača
ispreplelih jezika
mokrih kao pramenje kose mokro od kiše
slijepljeno uza vrela lica
od vinograda čežnji
pehara povjerljivosti
mučnine iznevjeravanja
od malaksalosti
odvažnosti
netrpljenja
trpljenja
Bio bi to roman gdje svaka stranica
vuče za sobom mnoštvo likova
neke stranice bile bi prazne
od neizrecivosti
miline
mira
pogođenosti
neke progorene
s mrljama
od suza, voska, mastila i kave
U svakoj bi se našlo sjeme
što u sebi spreže početak i kraj
princip entropije
mogućnost potiranja jednog
i uspostavljanja novog reda
Bilo bi to jedno veliko šarenilo
a opet skladno
koherentne strukture
I tek negdje na poodmaklim stranicama
mogla bi se opaziti povezanost
u međudjelovanju
i jedinstvo u jednom obliku
što spreže mnoge
I tek tada
mogla bi se s osjećajem neke dirljive propuštenosti
opaziti veza
između troje ljudi što ulaze u lift
i Nje
dok ih s praga gleda začuđeno
toliko je ta slika čista,
s komadom papira na stolu
na kojem je napisan recept
za kolač s malinama
i ženskim ručnim satom
što raskopčan leži na njemu...


02.07.2016. u 19:00 | 2 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se