kada se vršci našeg neba spoje

petak, 17.06.2016.

Kada se vršci našeg neba spoje
moja kuća će imati krov
P. Eluard



Samo sačuvaj to lagano disanje
udisanje
duboko kroz nosnice
izdisaje
udahe
sačuvaj taj svoj izraz
dok me misliš očima
gledaš mislima
puštajući da se umislim
ogledajući ti se na licu
otvoreno zamišljenom
Pusti me da ti se ugnijezdim negdje,
tu, tu ispod trepavica
u mirnim kutovima tvojih usana
pa da me ima s kraja na kraj
duž pune linije mekih oblika
Pusti, da ti se zadjenem iza uha
prođem kroza kosu
da me promatraš u umu
interpretiraš po sluhu
da ti se otvorim do kraja
nedokučiva
Pusti da se dogodimo ondje
gdje se vršci naših prstiju
spajaju u krov
kroz koji sipi vrijeme
Sačuvaj me, u dalekom obzoru
Dok ti nevidljiva sjedim uza bok
Glave naslonjene na lijevo rame

(momenekom)





17.06.2016. u 00:35 | 2 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se