Verklärte Nacht

petak, 20.05.2016.

Krv moja
put moja
moje godine
neka se nađu kao barica
što prijeći je lako
položi svoj kaput
sivi
preko nje
da je zakrivenu prijeđem
nošena tvojim rukama
Pokaži mi Mjesec
vodi u ambis
happyend sretnog slijepca
pridrži granu
što bi me ogrebla
razderala kožu
neka ti korak bude čvrst
neka izgleda sve sigurno
Mučnina me hvata
ali dišem
kažeš
udahni
diši duboko
idemo
izgleda stići ćemo nekud
makar se i beskrajan
začaran mrak prostirao
pred nama
Samo u košulji
rukom, prigrljuješ me
Ja neću preživjeti do
sljedećeg predaha
Uvjeravaš me da hoću
moram
da je tako blizu već
sve tu
Padam u svoje beskrajno postojanje
ti se smiješiš
Tako je lijepo
nadati se, vjerovati
Mrak je tek kušnja
u koju smo zapali
privid, provalija sna
Ti držiš u ruci svoj
sivi kaput
U daljini nazire se
treperavo svjetlo
Koliko mi je još preostalo
daha
Krećem se, idem
Tvoja ruka je mjesečasto
blijeda
Moje lice blijedo poput
Tvoje ruke
Tamo daleko, vidiš
nazire se slap sjaja
hodamo između mrklih
sjena granja
Još malo...
Preostaje doći

20.05.2016. u 02:22 | 1 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se