bez prtljage

četvrtak, 12.05.2016.

Autobus je krenuo bez mene i u njem moj crveni kofer.
Uronjena u misli, sjedeći na klupi
kraj autobusa, čekajući na polazak
kad sam podigla glavu
njega više nije bilo.
Gledala sam kako odlazi i s njime i moj crveni kofer
pogužvane, na brzinu nagurane stvari
pokupljene knjige bez da sam vidjela i koje sve
Autobus je odmicao a ja ostala sama
na praznom peronu.
Ima u tome neke simbolike.
Nema sigurnosti, ako ne gledaš
ne paziš.
Ima u tome i nekog ponavljanja
sudbinskog.
Sudbina mog crvenog kofera složena je
Kao i stvari u njem nakrcane, pometene, ispomiješane.


12.05.2016. u 12:45 | 0 Komentara | Ispiši | #

<< Arhiva >>