07.07.2009., utorak
Počinak u bezdanu
Oluja na pomolu, već spušta se noć.
Nigdje života.
Tek besano tijelo što traži put.
I valovi gladni, bijesni.
Plove noćas ka pučini smrti.
U bezdan.
Opet će smiraj dana.
Umirit će se to more gladno
Što suzama svojim noge Zemlje mije.
A smrti neće biti.
Samo besano tijelo što čeka u samoći,
Samo oluja koja pravi društvo noći.
I vjetrovi vječni.
Dio onog tko nikad neće doći.
A kad vjetrovi utihnu
Odnijet će sa sobom prošlosti miris.
Sve što je ostalo od tebe
U bezdan će odnijeti.
04.07.2009., subota
Zauvijek ćemo slijediti svjetlost
Sanjamo život. U grijehu, u zabludi.
S nevjerom ljubimo.
Uzdišemo dolinom smrti
Koračajući tamom,
iščekujući odgovor od tišine.
Negdje će netko pronaći način
Da naslika zvukove i stvori tihe slike.
I tada će slijepac čuti boje.
I svijeće će gorijeti pod vodama.
I gluhi će vidjeti sjene zvuka.
Noć će postati danom,
a tama će lutati zaboravom.
Prosjaci pravde zamijenit će baštinike laži.
A mi ćemo, iako gorimo u tami, zauvijek težiti svjetlu.