VITO meNE zaJeB.....

Daklem, došao je i taj dan pa smo si ja i Šime malo popili prije kjod Kseta i došli do odredišta.A kad tamo ljudi koje nismo vidjeli 5 godina.Manje više svi su ostali isti.Bilo je ok, čak nam ni nazoćnost raske nije moglo pokvarit veselje.Šteta kaj nismo bili s C razredom ovak nas je bilo malo.
Poslje fajrunta nas 5,6,7,8 ostišlo je do Hemingveja i sve su pustili unutra osim mene!!!!I moram priznat da sam bio ponosan na tu činjenicu, mater im jebem šminkersku(redarima), kao nemrem u tenisicama, a pokraj mene prolaze šmonkići u gorim tenisicama od mojih i njih puštaju.NABIJEM IH!!!!!
Tako da smo na kraju završili nas 5 u nekom bircu na Kajzerici i ostali do jutra.

na kraju šta reć, bilo je fora vidjet ljude nakon toliko godina, ako ne prije vidimo se za 5, a tad ćemo organizirat feštu većih razmjera.Živjeli!!!!!!

GSK Jabuka

Kako sam došao do ovoga nemam pojma, ali samo mi je palo na pamet, Jabuka.
Ako je Sutjeska majka svih bitaka, onda je Jabuka klub svih klubova.
Siguran sam da je puno mladih pankera čulo za Jabuku, ali nisu svjedočili jednom jebenom vremenu, pa sam ja odlučio zapisat par svojih sjećanja(ako koga uopće zanima, i ako itko ovo čita uopće).
Još kao klinci u kvartu, kad smo se počeli nabrijavat na pank slušali smo priče pankića(uzora naše mladosti, pankeri iz kvarta, Mareki, Rupić, Slavonac, Gmaz i ekipa…) o Jabuci, i rekli ajmo i mi.Ja sam tad išao u prvi srednje, počelo je lagano bendovi, spitka, uske vojničke, marte, irokeza, i kako to već ide….
Pošto smo počeli izlazit na trg, prvo Noki, pa Šarić i ja tako smo počeli svraćat i u Jabuku petkom, negdje 96-e.Jebote koji je to bio kaos.Skupili bi se na trgu, cugali, pušili i krenuli pješke do gore.Nismo išli pokraj Saluna nego po onim stepkama, pa samo ravno.Sve je bilo ok do kraja te ulice, a onda bi došli do parka i onog natkrivenog kruga(ne znam kak se to zove trenutno, uglavnom isto vam se nalazi na Zrinjevcu u sredini samo je puno manje), a tamo su se u to vrijeme skupljale skinjare, a to je bilo vrijeme velikih sranja između skinsa i pankera u gradu.Totalna trta, čuješ glasove, primiš prvu ribu pokraj sebe pod ruku i lagano prema Jabuci ko da nije tvoja stvar.Skoro svaki put je bilo nekog dobacivanja, ali nikad na svu sreću nije bilo većih sranja.E onda kad misliš najgore je prošlo dolaziš do Jabuke, a kad ono ispred redovito skinjare žicaju, zajebavaju.Praviš se lud, udijeliš koju kunu, kupuješ kartu i ulaziš, spas.Odmah ti je lakše, polako se skupljaju pare pa na šank po pivo i nalaženje neke lokacije za čamu, nekad klupice na terasi, nekad na zvučnik i zajebancija.Kad su bile slušaone, redovito smo dizali živce DJ-ima sa svojim prohtjevima, razbacivali se u pogu da bi nas koja curica eventualno primjetila, iako je tad bilo najbitnije dobro, dobro se napit.Dočekali bi fajrunt i pješke doma, a to je bio posebni show.Dole bi išli pokraj Saluna, kao prvo onaj poštanski sandučić na početku spuštanja ako i dan danas stoji svaka mu čast.Svaki, ali baš svaki put bi ga skinuli i zviznuli u šumu ili negdje sa strane.Kao drugo, znali smo i kroz šumu, a to vam je izgledalo ko u onom filmu „bleir vič prođekt“, jedan jedini šum i svi trk dole, padaš po putu ništa ne vidiš, ali ne jebeš ni živu silu samo da ti nekako dođeš dole.U 90% slučajeva bi neka živina prošla i zašuškala, a mi bi se usrali ko grlice jer su navodno u to vrijeme skinjare vrebale pankere u šumi.
Onda dođeš do Saluna i počinje verbalni delikt sa šminkerima iako to nije bilo kao 5 do 10 godina prije kad su se stari panksi vračajući iz jabuke redovito obračunavali sa šminkerima.Lagano Frankopanskom do raskršća Savske i Klaićeve gdje je sa lijeve strane dućan koji ima svjetla na ulazu(na podu, lijevo i desno od vrata) gdje smo se mi redovito zaustavljali i pljuvali na svjetla jer se dimilo i to nam je bio nezaobilazni ritual, tu bi pol sata pljuvali i smijali se „kao ono, gle kak se dimi“.I lagano Savskom do kvarta.Jebote to je bilo jebeno vrijeme, mladi i nadobudni ja, Šoš, Filac, Šarić, urnebes totalni.
Najbolji provod u Jabuci meni je bio te iste godine kad je Motus svirao još uvijek imam plakat na zidu doma koji mi je Filac skinuo.Filac ima temperatru 38 i nešto, bilo je usred tjedna kolko se sjećam, sve puno skinjara koji su bar za glavu i pol bili viši od nas i mi s njima u pogo.Tad smo valjda prvi put vidli Fojsa na pol metra, neko od nas ga je skužio po tetovaži guštera na glavi.

Uglavnom bilo je to jebeno vrijeme, iako po pričanjima starijih mi nismo ništa vidli, ali nama je u tim godinama to bio plafon.
Zadnji put sam bio u Jabuci onaj vikend kad se ponovno otvorila, iako smo u vrijeme pauze znali par puta s autom otić tamo i popit koje pivo za stara vremena, bilo je fora vidjet svu tu staru ekipu pankse, HC-ekipu, metalce……..

I dan danas se lijepo sjetit tih dana….evo jedna pjesma koja me uvijek sjeti na te dane mladosti….

Blitz-New Age

When I hear.... the sound of concrete and steel
I sense a rythm, that science can't feel
I feel the beat.... of our hearts as one
I hold your colour, when my vision is gone
This power is something but the force is blind
Transmitted through a network, of your own kind
As minutes tick away.... and days become years
I know this old feeling, it's a substance in my tears

And the kids on the street
And the kids everywhere
And all I gotta say is the kids don't care

When i hear...................
I sense a rythm...............
I feel the beat...............
I hold your colour............
When you've got me running and you stop my machine
You try to tell me something, that has never been
When you stop me running, with my own pack
You know you've got me swearing that I'll get my own back

I na kraju kako je moj frend napisao:

PUNK NIJE TREND, PUNK JE ODGOVOR.
JEBITE SE ŠMINKERI!!

I tako nam je prošao još jedan vikend.U petak nas je bilo stvarno mali milijon ispred KSETA.Pošto me nije bilo u Zg-u sto godina, bilo je lijepio vidjet svu ekipu na okupu.Zabavište je bilo ok, ali na kraju smo samo ja Čeh i Šime ušli, ostali negdje isparili.Popili smo brdo piva, kao i inače, Šimetova riba je slavila rođendan pa smo se ogrebali, i na kraju kućama.

Sad u subotu, ja i Šime idemo na obljetnicu mature, ima da se ušikamo sa ekipom do bola.

E, to je bio praznik!Dva dana urnebesnog zajebavanja, roštiljanja, orgijanja, opijanja i ostalih riječi koje završavaju na nja.Kako to svake godine biva u Varaždinu, 1.maj se tradicionalno slavi na Dravi, a mi ne možemo protvi tradicije.
Dogovarali smo se cijeli tjedan i na kraju smo ja i Čanz našli mjesto, dogovorili kolko koga-čega i čekali petak.U petak smo sa Zokom skočili do ćana, kupili 4 gajbe Nikšićkog piva(3,89kn), kobasa, senfa, luka,....
Navečer smo nešto kratko bili vani, čuvali smo se za vikend, inače je Čk bio u điru neki koncert.I uglavnom subota, oko 13:30 Čanz je došao do mene, ja se spakirao i na Dravu, Usput kod Laze po gajbu.I veselje je počelo, lagano su počeli kapat ostali (Ida,Ilić,Tunjić,Lazo,Zoka,Ivana....+ostali kojih se previše i ne sjećam).Vatra je gorjela cijelo vrijeme pekle su se kobase, ispijalo se pivo, odsvirali smo sve ex-yu hitove na gitari, pjevali, zavijali, Tunjić hrkao i tak to.Ja sam posustao oko 3, a pošto nisam imao svoj šator, a i naučen na komfor svoga kreveta odlepršao sam doma spavat.Buđenj, već Čanz zove: "Pa di si ti ribek?", i j opet na putu.A kda tamo veliko razočaranje, na moju veliku žalost smazali su svo pivo, i kaj češ onda počeli smo lupat po gembačima, bilo je jedno 20 litara vina.Nestalo je i hrane pa se moralo do kišonje po kobase, pljuge....došlo je još hrpa ljudi, tak da nas je u jednom trenutku bilo previše što se mene tiče.Već mrtvi umorni Tunjić, Ivana, Mrki i ja otišli smo doma oko 18:00.Jelo, tuširanje i kljucanje uz tv do jedno 11,12 i spavanje.

Sve u svemu odličan provod, dan nam živi, živi rad!