...i pad je let...

subota, 19.12.2009.

Moja pjesma... :o)) <3


Trebam te


Otkada nisi sa mnom ti
sve mi je loše krenulo.
S drugim sam, još po navici,
greške ponavljam, a briga me za to.

Tužni su ljudi k'o ja,
zavole kad izgube,
Da si bar shvatio -
s njim je bilo nevažno.

Trebam te, tako me strah priznati,
bez tebe ne mogu više živjeti.
Nikad te nisam, vjeruj mi,
namjerno ja povrijedila,
da smo bili hrabri mi,
ja bih s tobom trajala, zauvijek.

Daleko od tvog pogleda
pravim se da ide nabolje,
a zaplačem kad niko ne gleda,
jer ne bih htjela da ovakvu vide me.

Postoji tren istine
kad čovjek priznaje sve.
Još uvijek želim te,
a znam da ne smijem...


Nina Badrić

19.12.2009. u 22:25 • 18 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

I predstava može početi
svi na svoja mjesta...
Život je
i kuća
i škola
i cesta...






Humanitarni blog - "Osmjeh Srca"






Flash Clocks Gallery


Kontaktirajte me:

ipadjelet@hotmail.com


Od 06.10.'08., bilo vas je:

Free Hit Counters
Free Hit Counters




Život je more - Balašević

Život je more, pučina crna
po kojoj tonu mnogi što brode.
Nije mi srce plašljiva srna,
ja se ne bojim velike vode.
Lome me vali, nose me struje,
oseka sreće, a tuge plima,
šiba me nebo bičem oluje, al' još se ne dam i još me ima.
U jutra rana plaše me senke minulih dana, sećanja mutna
kao u laži, kao u snu.
Ipak se borim, ipak se nadam,
sve manje letim, sve više padam,
i sve su jače ruke što me vuku dnu...





Odlazi cirkus - Balašević


Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada
Tko je domaćin, a tko je bio gost?

Nestaje cirkus u širokoj ravnici
U kišnoj noći za njim se srebri trag.
Odlazi fakir i artisti na žici
i tužni pajac što bio mi je drag.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Pričat će deca o svetlima arene,
vežbat će krišom kod kuće neki štos.
Ali već sutra, čim prođe neko vreme
samo će retko pomišljati na to.

Ostat će okrugli trag na mestu šatre,
tu gde se hrvao sa tigrom hrabri grk.
I par plakata, na njima gutač vatre
kome će klinci već nacrtati brk.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Laku noć dame i gospodo.
Eto, i ova predstava je završena.
Nadam se da ste uživali u njoj.
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine.
Nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu,
na nekoj drugoj predstavi,
u nekom drugom cirkusu.

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
ko je domaćin a ko je bio gost?

Odlazi cirkus, za sve je bolje tako.
Mnogi su predstavu shvatili do sad.
Nove pajace će masa naći lako
jer drugi cirkus ce doći u naš grad.

Ma sve je bilo samo fol.
Sve je to samo jeftin trik.
I sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik.