srijeda, 28.10.2009.

Priče iz Aachenske šume

Još sam par dana u Aachenu, a onda se vraćam u Zagreb. Moram priznati da mi se svidio Aachen. Grad nije prevelik i ako ga se pogleda iz svemira (preko google maps) vidi se da ga se gradilo planski. Vjerojatno zbog toga nema gužvi u prometu iako je promet dosta gust. Kad sam ljetos bio tu sa biciklom, mirnije ceste, bez puno prometa nisam mogao naći prije Belgije. Ali granica je na par kilometara od grada pa to i nije toliko loše koliko na prvi pogled zvuči.
Uz grad se nalazi gradska šuma na prostoru veličine 8,2 x 2,5 km, a na 15km od grada je nacionalni park Eifel, pa ljubitelji prirode mogu doći na svoje. Oni koji više vole šetnju po gradovima od one po šumi također nisu uskraćeni jer su neke veće europske metropole u neposrednoj blizini (Amsterdam, Bruxelles, Paris, Koln...) i lako su dostupne vlakom. Vlakovi su točni i brzi (ICE ide i preko 300 km/h) ali su malo skupi i ponekad pretrpani. Gradski busevi su također točni, što se s obzirom na manjak gužvi u prometu i na činjenicu da na dosta mjesta postoji odvojena traka za buseve od njih i očekuje. Biciklista ima dosta, premda ni blizu kao npr. u Nizozemskoj. Infrastruktura (biciklističke staze) je bolja nego u Zagrebu, ali daleko je od savršene (ili čak od optimalne). Čini mi se da su se i tu neke staze označavale samo zbog statistike. Najveća razlika u odnosu na Zagreb je veća razina tolerancije, pa svi sudionici prometa koegzistiraju bez problema.

Statistički gledano klima i nije toliko loša. U odnosu na Zagreb, ljeta su malo hladnija, zime malo toplije, a količina oborina nešto niža. U odnosu na Zagreb čini se da je jedini minus insolacija. U Aachenu ona iznosi 2,6 kWh/m2/dan, dok je u Zagrebu 3,2 kWh/m2/dan, a u Ljubuškom 4,2 kWh/m2/dan. Zbog sjevernije pozicije dani su preko zime kraći za oko 40 minuta u odnosu na Zagreb, ali ljeti su iz istog razloga nešto duži. Pošto su mi i u Zagrebu zimi dani prekratki, a ljeti predugi (malo mi se poremeti san jer je predug dan), ovo je definitivno nedostatak.

Ljudi su ljubazni i otvoreni. Nisam primjetio da se na doseljenike (a ima ih dosta) gleda s visoka. Van grada, a pogotovo u šumi se (skoro) svi međusobno pozdravljaju, pa sam se znao osjećati kao lokalac. Malo me iznenadilo kad sam vidio da se u neposrednoj blizini centra grada, na jednom dosta prometnom mjestu se okupljaju drogeraši. U stvari, ne okupljaju se nego oni tu žive.

Bio sam prekratko tu, da bi dao neki konkretan sud. Lako je moguće da bi mi se dojmovi znatno promjenili kad bi se zadržao koju godinu, ali eto, ovako mi neke stvari izgledaju nakon 2 mjeseca.
Inače, počinjem pisati novi blog - link. (postajem gori od Saše A. sretan)

28.10.2009. u 13:11 • Komentiraj (4) Print#

utorak, 20.10.2009.

Balkanski vodič kroz EUniju

Već sam dosta vremena proveo na prostoru zapadne Njemačke sa povremenim prelascima granice prema Belgiji i Nizozemskoj pa sam pripremio kratki vodič za one koji se spremaju na put u ovaj dio EUnije.
1. Ako se zateknete u Njemačkoj i pomislite da vam vlak kasni, provjerite da li vam je sat točan.
2. Ako mislite da vrijeme i nije toliko loše koliko se priča strpite se još koji dan.
3. Ako mislite da imate sreće s vremenom, nemojte to javno priznati. Pobrinite se da pri ruci imate kišobran, kabanicu i gumene čizme u slučaju da odlučite prekršiti ovo pravilo.
4. Ni u kom slučaju nemojte gledati kakvo je trenutno vrijeme u Hrvatskoj, na taj način možete spriječiti eventualne napade depresije.
5. Ako je jutro oblačno sa sobom obavezno ponesite kišobran. Ako je polu-oblačno sa sobom obavezno ponesite kišobran. Međutim, ako je sunčano sa sobom obavezno ponesite kišobran.
6. Ako idete turistički u Njemačku imajte na umu da je hrana jeftinija nego u Hrvatskoj, tako da ne morate sa sobom nositi sarme, paštete i ostalo.
7. Ako vidite da se netko vozi na biciklu to ne znači da je sirotinja pa nema novca za auto ili za gorivo.
8. Ako vidite da se netko ljubi 3 puta, to ne mora značiti da je dotična osoba srpske nacionalnosti, možda se radi o npr. Belgijancima. (Bilo bi dobro da netko proslijedi ovo pravilo BBB-ovcima prije Dinamovog gostovanja u Bruxellesu)
9. Ako idete u Njemačku poslovno imajte u vidu da ona lekcija iz njemačkog u 5. razredu osnovne pod naslovom: "Arbeit macht spaß" nije bio samo neki obični tekst. Za Nijemce je to životni moto.
10. Crveni i crni dio pločnika ne služe razdvajanju partizana i ustaša, nego za razdvajanje pješaka i biciklista.

20.10.2009. u 12:18 • Komentiraj (23) Print#

četvrtak, 15.10.2009.

Ich bin ein Berliner

Nakon što su me u rezultatima utrke u Duisburgu svrstali među Nijemce skovao sam plan kako doći do njemačkog državljanstva u 3 jednostavna koraka.
1) Otići u njemačku verziju MUP-a, reći da sam izgubio sve dokumente i da bi htio izvaditi nove.
2) Ako me upitaju da li sam njemački državljanin reći ću da jesam i priložiti rezultate utrke kao dokaz.
3) Ako kažu da me ne mogu pronaći u bazi napasti ću ih da su me izbrisali sa popisa jer se nisam rodio u Njemačkoj, te da ću ih tužiti za kršenje ljudskih prava. Pošto su Nijemci osjetljivi po pitanju ljudskih prava vjerojatno neće stvarati daljnje probleme.
Auf wiedersehen

15.10.2009. u 13:52 • Komentiraj (2) Print#

ponedjeljak, 12.10.2009.

Eindhoven (polu)maraton

Za vikend sam nastupio na najmasovnijoj utrci do sad, polumaratonu u Eindhovenu. Već prije sam rekao da sam za cilj zacrtao vrijeme ispod 1.14h. Da bi to istrčao trebali su mi i povoljni vremenski uvjeti. Početkom tjedna su prognozirali kišu i jak vjetar, ali kako su dani odmicali tako je i prognoza izgledala ljepše. Dan prije natjecanja najavljivali su temperaturu oko 14C, vjerojatnost kiše je bila 20%, a vjetar nije trebao biti prejak. Skoro idealno.
U Eindhoven sam došao par sati prije starta. Dvorana za prijave je bila u samom centru, odmah uz glavni željeznički kolodvor. Prijavio sam se i otišao razgledati startno ciljni prostor. Malo sam zakasnio na start maratona, ali sam uspio vidjeti prvu grupu afričkih gazela na kraju prvog od dva kruga maratona (pogledaj film, bubnjari su zakon).

From eindhoven '09

Nakon toga sam se počeo pripremati za svoju utrku. Primjetio sam da mi na startnom broju piše C3. Pretpostavio sam da je to startni segment, a "C3" mi nije izgledala kao oznaka segmenta bliže startu, pa sam se vratio u dvoranu gdje su bile registracije da ih upitam mogu li me pomaknuti malo naprijed. Kad sam im rekao planirani rezltat dali su mi drugi broj i pomaknuli me u C1. Za A segment se moralo prijaviti preko interneta do dva tjedna prije utrke, a B i C segmenti su bili paralelni. C1 je bio odmah iza A segmenta, ali rekli su mi da na start dođem ranije i zauzmem mjesto na vrhu C1.
Kad sam došao u startni prostor shvatio sam da sam napravio dobru stvar što sam se žalio. Startni segmenti su bili ogromni, a C3 je barem 1 km od startne linije. I u C1 segmentu sam vidio dosta ekipe koja nije izgledala prebrzo. Dosta ih je npr. nosilo "fuel belt" da spriječe eventualnu dehidraciju na tropskih 14C, a okrepne stanice su bile rijetke, tek po jedna svakih 2-3 km. Zagrijavanje sam morao prekinuti 20 minuta prije starta jer je već zagužvalo i trebalo je hvatati poziciju. Tada je zapuhao vjetar i počela je kiša, pa je to bilo najdužih 20 minuta u mom životu. Smrznuo sam se. Zbog vjetra sam pomislio da neće biti ništa od lova na rezultat, ali šta je tu je. U A segmentu je bilo svega 50-ak ljudi, a oni su bili u prednosti što su se mogli zagrijavati do pred start. Minutu prije starta maknuli su barijere, pa smo se poredali odmah do ovih iz A grupe.
prva 3 km Startao sam jako, kao prvo da bi se ugrijao, a kao drugo da uhvatim neku malo bolju grupu za ostatak utrke. Prvih par stotina metara sam se gurao i tražio slobodan prostor, a onda sam uspio uhvatiti nešto prostora sa strane i prestići gomilu ljudi. Nakon uvodnog probijanja kroz gužvu, našao sam se u dosta velikoj grupi ne previše daleko od prve, "crne" grupe. Da sam bio u prvim redovima na startu vjerojatno bi iz zezancije krenuo prvih 500m ispred Kenijaca u nadi da će me netko uslikati (tu sliku bi bio spreman skupo platiti :-)). U grupi je bila i Kenijka, sa slike. Došlo je do nekoliko ubrzanja pa se grupa počela osipati, tako da nas je malo prije 3. km ostalo samo 5-6. Tada je usljedilo još jedno ubrzanje, a ja sam odlučio da to neću pratiti, nego sam nastavio u svom tempu, a slično je razmišljao još jedan natjecatelj s kojim sam trčao idućih par km. Prve dvije kilometarske oznake nisam vidio, a na trećoj sam imao prolaz 10:07 (tempo 3:22). Prebrzo, ali barem imam nešto vremena u rezervi.
4. km Trčim sa novim prijateljem. Malo smo spustili tempo, osjećam se ugodno, a ni prolaz nije loš 3:28.
5. km I dalje smo nas dva u mini grupi. Međutim, tempo je pao i sad se već javlja sumnja u ostvarivost cilja. 3:33 (prolaz na 5km: 17:08)
6. km Stiže nas još par natjecatelja i grupa malo raste. Nakon što sam vidio prolazno vrijeme, pozdravio sam se sa 1.14. 3:37
7. km Grupa i dalje raste. Na trenutak nas je dostigao i neki dvometraš. Već sam pomislio da bi mi ovaj mogao raditi dobru zavjetrinu, ali brzo je otpao. Prolazno vrijeme je nešto bolje, ali ne mislim da smo ubrzali, nego je vjerojatno zadnji kilometar bio malo uzbrdo, a ovaj malo nizbrdo. 3:29
8. km Sad sam se definitivno pomirio sa činjenicom da od 1.14 nema ništa, ali možda bi mogao popraviti osobni za par sekundi. 3:38
9.km Stiže nas stariji tip i vuče ko lokomotiva. Pomislio sam da je ovaj ili zakasnio na start ili je startao iz C3. Ovo će se pokazati kao ključni trenutak utrke. Formirala se grupa od nas 5. Počinjemo stizati neke koji su otpali iz grupe ispred, ali nitko od njih nas ne može pratiti. 3:24
10. km Ako sam i pomislio da je zadnji kilometar bio malo nizbrdo, ovaj prolaz je to demantirao. 3:27 (uz okret za 180 stupnjeva); 10km: 34:46 (Imam 14s rezerve, nada se budi)
11. km Malo sporije, možda je oznaka malo pomaknuta jer mi nije izgledalo da smo značajnije usporili. 3:31
12. km To je to. Jedan je otpao, ostalo nas je četvorica u grupi. 3:26
13. km Možda i 1.12.xx nije nerealno? 3:25
14. km Jako malo stvari mi se mota po glavi. Koncentriram se samo da ostanem u grupi što je moguće duže. 3:28
15. km Nije lako, ali se držim. 3:25 (prolaz na 15km: 52:04)
16. km Na dobrom sam putu. Postaje sve teže. Samo jedna misao: "drži grupu". 3:27
17. km Raspade se grupa. Trčao sam na začelju, ovaj ispred mene je počeo gubiti priključak za prvom dvojicom. Prvo sam pomislio da ću ga zaobići i nastaviti za njima, ali nisam mogao, čak mi i on malo bježi. 3:32
18. km Priroda se umješala. Jak pljusak i vjetar u prsa. Hoću li sad u zadnja 4 km prosuti sve dobro što sam napravio do sad. Borim se s vjetrom, gubim ritam koraka i ritam disanja. Gledano u odnosu na ove ispred nisam puno usporio, ali vjetar nas je sve malo zakočio. 3:39
19. km Borba se nastavlja. Ispred sebe vidim nekog crnca (ili da budem politički korektan afričkog nizozemca) i pokušavam ga sustići. Kao što sam rekao izgubio sam ritam disanja pa sam počeo hiperventilirati, što je vjerojatno uzrokovalo bol u stomaku (slezena?). Srećom uočavam grešku, pa ponovno hvatam ritam. 3:42
zadnja 2.1km Ukupno vrijeme je 1:06:25. Treba mi nekoliko minuta da zbrojim 6,5 i 7,5. Shvaćam da sam na pragu ostvarenja cilja. Prestižem afričkog nizozemca. Međutim, 2km prije cilja novi problem. Sa asfalta skrećemo na kocku koja je klizava kao led. Uz to u tom dijelu ima dosta zavoja, pa trčim jako oprezno. Svjestan sam da sam znatno spustio intenzitet, ali zbog proklizavanja se ne usudim ubrzati. Dolazim jako blizu još jednog natjecatelja, ali ga ni ne pokušavam uloviti. Plasman mi nije bitan, bitno je vrijeme. Gomila publike, ali jedva da ih primjećujem. Na sat sam pogledao kod maratonske oznake za 42. km. Štoperica kaže 1:13:10, a imam još 195m. Iako mi matematika pod naporom ne ide shvaćam da je cilj ostvaren i uživam u zadnjih 195m, te ciljem prolazim u vremenu 1:13:50.

Još jedan dokaz koliko je psiha važna komponenta u sportovima izdržljivosti. Do trenutka kad me prestigao onaj tip na 9.km, sam mislio da trčim blizu granice, a nakon toga sam trčao 5-10 s/km brže skoro do kraja. Na račun psihe sam sigurno iz sebe mogao izvući još malo, ostati u grupi još koji kilometar ili čak do cilja, ali godišnje mogu napraviti samo nekoliko utrka gdje mozak koristim više nego noge i za takve utrke se treba unaprijed pripremiti što ja ovaj put nisam učinio. U zadnjih 4km sam izgubio 30s, uglavnom na račun vremenskih prilika i klizave podloge. Mislim da bi u idealnim uvjetima mogao ići još minutu brže sa ovom razinom forme, ali idealni uvjeti se rijetko kad poklope. Zadovoljan sam i s ovim.
Nakon utrke su me više boljela ramena nego noge. Kao da sam trčao na rukama.
From eindhoven '09

Eindhoven mi se jako svidio, ali ne znam koliko je na taj dojam utjecalo festivalsko okruženje u kojem se grad jučer našao. Dok nisam došao u Nizozemsku mislio sam da se npr. Belgijanci ili Njemci u velikom broju koriste biciklom kao prijevoznim sredstvom... (pogledajte slike)

rezultati

slike

12.10.2009. u 12:02 • Komentiraj (12) Print#

subota, 10.10.2009.

Pokraden, umalo u zatvoru...

Odlučim da ću se vratiti iz Eindhovena vlakom u 6 ujutro. U iščekivanju vlaka uhvati me san i probudim se nakon sat vremena bez novčanika i dokumenata. Pokrali me! Odlučim otići na kavu u jedan od nizozemskih kofi šopova smokin, da se malo smirim. U svoj toj zbrci sam smetnuo s uma da nemam čime platiti, pa gazda zove policiju. Policajci uz to skuže da nemam dokumenata pa me uhapse. Međutim, dok su me vozili u postaju zaborave zaključati vrata pa na semaforu uspijem pobjeći iz auta. Trče za mnom, a mene noge ne slušaju jer sam na polumaratonu otrčao iznad svih očekivanja za 1.09h. Jedva im uspjevam pobjeći, ali gdje sad po kiši i sa lisicama na rukama...
E to bi bila priča. Bilo bi dobro da sad objasnim o čemu se radi. Maloprije sam na internetu gledao raspored vožnje vlakova između Eindhovena i Aachena. Vidio sam da se preko Interneta ne može rezervirati povratak u neko normalno vrijeme (valjda su svi vlakovi puni), pa je prvi vlak za povratak u 6 u jutro. Pomislio sam da ću u svakom slučaju kupiti kartu do Eindhovena, a za povratak ću se nekako snaći. U međuvremenu mi se probudio avanturistički duh pa su mi se u glavi počeli vrtiti razni scenariji povratka (ovaj gore je jedan od tih). Međutim, na kolodvoru sam uspio kupiti kartu bez problema (povratak u normalno vrijeme), tako da će sad umjesto ovoga gore priča ići ovako nekako:
Došao na kolodvor 10 minuta prije polaska. Vlak je bio točan. Otrčao sam utrku za 1.15h. U povratku je vlak ponovno bio točan. Preko puta mene je sjedio čovjek srednjih godina i spavao. Nije hrkao. U Aachen sam došao oko 22h i otišao spavati.
A sad bi bilo dobro da objasnim zašto uopće idem u Eindhoven. Sutra imam zadnju utrku ove sezone, polumaraton u već više puta spomenutom Eindhovenu. Na utrci se očekuje 17 000 natjecatelja i 160 000 gledatelja uz stazu. Za cilj sam postavio 1.14h (tempo 3.30 min/km). Cilj možda izgleda malo ambiciozno, ali ako ne postavim ambiciozan cilj ne mogu se dovoljno motivirati. Osim toga, svi znamo da Nada umire zadnja.
Lani sam krenuo sa postupnim prelaskom iz štikli za trčanje prema minimalističkim tenisicama. Ove sezone sam trčao u Brooks Racer ST i Brooks T5 Racer, a sad sam napravio još jedan korak u tom pravcu kupovinom Brooks Mach 11 tenisica. Tek sam nedavno skužio da postoje tenisice iz skupine "cross country spikes", a postoje i modeli bez šiljaka (spikeless). Takav tip tenisica mi se odmah svidio jer je peta još manje naglašena nego u "racericama" za cestu. Našao sam neku trgovinu sa trkačkom opremom u Aachenu i mailom im poslao upit imaju li taj model. Odgovorili su da nemaju, ali da će naručiti, te da im javim veličinu. Nakon što sam im poslao veličinu, dobio sam odgovor da su ih već naručili i da će biti u trgovini u roku 3 radna dana (znači ponedjeljak ili najkasnije u utorak), te da dođem i ostavim 20 eura pologa. Ponovno su mi se javili već u petak i rekli da su tenisice uranile i da mogu doći po njih. Još su mi rekli da ih mogu vratiti ako mi ne budu odgovarale za vrijeme trčanja.
Danas sam ih isprobao na treningu i zadovoljan sam. Udobne su i lagane. Možda ću ih nositi i sutra na utrci. Nije baš najpametnije koristiti nove tenisice na utrci, ali iz nekog razloga T5 i moje lijevo stopalo nisu kompatibilni, pa me uvijek nažuljaju na istom mjestu, a za ove sam skoro siguran da me neće nažuljati. Jedini problem bi mogla biti mokra podloga. Malo proklizavaju na mokroj kocki.
Inače, ove sezone nisam imao nikakvih problema sa ozljedama. Jedini period prije ovoga kad nisam imao problema sa ozljedama je bio kad sam tek počinjao s trčanjem. Tada nisam ništa znao o treningu ni o obući za trčanje, tako da sam naglo povećao kilometražu i trčao sam u nekom Reebokovom ultra laganom modelu za utrke. Zbog naglog povećanja volumena dugo vremena sam vukao jaku upalu mišića. Treninge bi jedva odradio, a van treninga nisam mogao potrčati za tramvajem. Kao da sam prizivao ozljedu, ali prva ozljeda je došla tek nakon što sam se malo "educirao" i kupio tenisice u skladu sa savjetima "stručnjaka". Nakon toga su se ozljede zaredale, a njihova učestalost se smanjila tek kad sam počeo prelaziti na laganije modele tenisica. Možda je sve to slučajno, možda ne, ali u svakom slučaju, ja ću postupno preći u minimalističke tenisice, a ako se ja zeznem možete učiti na mom primjeru sretan.

Evo i malo linkova na neke blogove koji su mi zanimljivi.
Anton Krupicka ultramaratonac, dvostruki pobjednik 100 milja Leadvillea. Uglavnom piše ultra duge tekstove o ultra dugim trčanjima. Zvuči dosadno, ali iz nekog razloga to mi je zanimljivo čitati. Između ostalog napisao i ovaj članak o tenisicama.
Joe Parkins, američki biciklist koji je prije x godina došao u Belgiju da bi se utrkivao. Na blogu uglavnom odgovara na pitanja čitatelja o tom razdoblju svog života. Napisao je i knjigu koju sam naručio, ali je još nisam dobio.
Krešimir Mišak, voditelj emisije "Na rubu znanosti". Na blogu, kao i u emisiji, iznosi neke ideje koje izgledaju nevjerojatno, ali ako mozak oslobodimo ograničenja koja nam je društvo nametnulo njegovi tekstovi postaju zanimljivi.

10.10.2009. u 16:07 • Komentiraj (43) Print#

četvrtak, 08.10.2009.

Ironman Hawaii 2. dio

A sad malo o muškoj utrci. Pošto je kod muškaraca konkurencija znatno jača (jača u smislu da ima više potencijalnih kandidata za pobjedu) nije baš lako izabrati glavne kandidate za pobjedu. Potencijalni kladioničari mogu slobodno preskočiti ovaj tekst jer mi prognoze nisu jača strana (tj. ne odgovaram za izgubljene pare na kladionici :-)).

1. Rasmus Henning
Da nije slomio ruku prije dva tjedna bio bi najizgledniji kandidat za pobjedu. Nastupit će unatoč lomu, ali pitanje je koliko će mu taj lom smetati. Početkom godine je na Ironmanu u Kini u paklenim uvjetima (preko 40 C) bio na pragu rezultata od 8.15. Pri kraju maratona je imao problema sa grčevima, pa mu je tempo dosta pao, ali to mu nije ugrozilo pobjedu jer je do tad stvorio ogromnu prednost pred konkurencijom. Koliko se sjećam rekao je da bi i te probleme vjerojatno izbjegao da nije promašio "special needs" torbu na biciklu (ne sjećam se je li to točan razlog). Isti dan je u Kini nastupio i McCormack, ali na upola kraćoj distanci. Zanimljivo je da je do pojave grčeva Henning držao isti ili čak malo brži tempo na dvostruko dužoj distanci. Na ITU Long Distance Europskom prvenstvu u Pragu je uvjerljivo pobjedio. Nema slabih točaka.

2. Eneko Llanos
Španjolac je lani bio 2., a istu je poziciju zauzeo i u Frankfurtu ove godine. Odličan je u sve tri discipline. U Frankfurtu je isplivao u grupi koja je bila 2-3 minute ispred McCormackove grupe. Nakon toga je vozio jako dobro (i to dobar dio vremena sam), na razini grupe koja ga je pratila, da bi ga Timo Bracht prestigao na maratonu i u cilj ušao minutu ispred.

3. Craig Alexander
Branitelj naslova i drugoplasirani pretprošle godine. Njegov najjači adut je vjerojatno činjenica da je cijelu godinu podredio ovom svjetskom prvenstvu. Odabrao je istu taktiku koju su svojevremeno koristili Dave Scott i Mark Allen, pa će mu ovo će mu biti prva utrka na Ironman distanci ove godine. Čini se da je u dobroj formi, nedavno je na polu Ironmanu u Muskoki pobjedio sa vremenom trčanja od 1.11h. Lani je u pobjedu ugradio maraton od 2.45h. Naglasak stavljam na vremena trčanja jer su se utrke na Havajima redovito rješavale u toj disciplini. Izuzetak su jedino dvije pobjede Normana Stadlera koji je u oba navrata napravio veliku prednost na biciklu koju bi uspio zadržati na trčanju.

4. Andreas Railert

Nakon što nije uspio izboriti mjesto u Njemačkom olimpijskom timu prebacio se na duže distance i odmah zablistao pobjedom na Ironmanu u Arizoni i drugim mjestom na svjetskom prvenstvu u polu Ironmanu. Plivanje i trčanje su mu jake strane. U Arizoni je trčao 2.46 (a rekao je da je imao još koju minutu rezerve), a na polu Ironmanu 1.10. Na najjačoj ovogodišnjoj utrci Ironman serije u Frankfurtu je završio kao 4.

5. Chris McCormack

Lani je odustao zbog mehaničkog kvara, a dvije godine prije toga je bio redom 2. i 1. Ove godine je nastupio na jednom Ironmanu, u Frankfurtu, gdje je u vrlo jakoj konkurenciji zauzeo za njega pomalo razočaravajuće 3. mjesto. Unatoč tome ne bi ga trebalo otpisati. Pokazao je da se zna nositi sa Havajskom vrućinom i ako mu se ne ponovi neki mehanički kvar neće biti daleko od vrha.

Ostali:


Philip Graves je imao odličan debi u Ironman natjecanjima sa pobjedama na Ironman UK i Ironman 70.3 UK. Do sad je nastupao u kratkim triatlonima i u biciklističkim utrkama (vozio je 3:33 na kronometru od 100 milja). Prve dvije discipline su mu glavno oružje. U najavi je rekao da mu je plan plivati na Pottsovim nogama, a onda krenuti za Lietom na biciklu kad ovaj odluči napasti. Pitanje je kako podnosi vrućinu.
Marino (najtanje noge triatlona) Vanhoenacker je imao još jednu odličnu sezonu iza sebe. Ali lani je isto imao odličnu sezonu pa je na Havajima završio oko 20-og mjesta.
Norman Stadler i dalje najjači biciklist (možda mu Lieto može parirati), ali mislim da će se ove godine utrka rješavati na trčanju. Prognoze govore da bi vrijeme moglo biti mirno, pa će biti teže napraviti veću razliku na biciklu.
Michael Gohner je pobjedio u Rothu sa vremenom 7.55 i maratonom od 2.41. Međutim plivanje mu je loše i teško da će taj zaostatak nadoknaditi na biciklu. Osim toga rekao je da mu vrućina ne leži.
Terenzo Bozzone, Frankfurt mu je bio prvi Ironman. Nije se baš iskazao, ali ne bi ga trebalo otpisati. Aktualni svjetski prvak na polu Ironmanu.
Timo Bracht je pobjedio u Frankfurtu i to mu je dovoljna referenca. Teško da će doći do pobjede, ali mjesto na postolju mu neće biti daleko.
Ronnie Schildknecht, vladar Ironmana u Zurichu. Lani je bio 4., pitanje je može li napraviti korak naprijed.
Pete Jacobs, drugi ove godine u Rothu, plivanje mu je najjača disciplina. Lani je zakazao na Havajima.
Patrčević je i ove godine naš jedini predstavnik na Havajima. Ako uspije iz vode izaći s McCormackovom grupom i držati ih na biciklu mogao bi se progurati i u Top10. Jak je na trčanju ali u prve dvije discipline treba pokazati puno više nego što je pokazao prošle godine.

Mogući rasplet

Na Havajima se pliva bez neoprena pa plivanje dobija na važnosti. Po meni će ove godine biti posebno važno jer se pojavila grupa natjecatelja koji mogu isplivati nekoliko minuta ispred recimo McCormacka, a kandidati su za ukupnu pobjedu. Biti će zanimljivo.

08.10.2009. u 10:45 • Komentiraj (11) Print#

ponedjeljak, 05.10.2009.

Ironman Hawaii 1. dio

Sljedeći vikend Ironman triatlonci se vraćaju na mjesto gdje je prije 31 godinu sve počelo, na Havajski veliki otok, gdje se održava svjetsko prvenstvo u Ironman triatlonu. Teško je bilo što prognozirati za utrku koja za najbrže traje 8-9 sati, ali ja ću ipak pokušati.

Dame imaju
prednost

1. Chrissie Welinghton
Definitivno prvi favorit. Pobjedila je na prošla dva svjetska prvenstva i na svakoj utrci Ironman distance na kojoj je do sad nastupila. Uz to je ove godine u Rothu postavila najbrže žensko vrijeme na toj distanci kojeg se ne bi posramio ni dobar dio muških profesionalaca (8:31h). Lani je uspjela doći do pobjede unatoč probušenoj gumi na biciklu zbog koje je izgubila 10-ak minuta (greškom je CO2 patronu krivo upotrijebila pa je čekala uz stazu dok joj Rebekah Keat nije dala svoju patronu 10 minuta kasnije). Eventualna slabost bi mogla biti promjena trenera. Nakon lanjskog svjetskog prvenstva razišla se sa dotadašnjim trenerom Brettom Suttonom i prešla pod palicu bivšeg svjetskog prvaka Simona Lessinga, da bi prije par mjeseci prekinula suradnju s njim i od tada je sam svoj majstor. Sutton je inače jedan od najautoritativnijih trenera današnjice. Osnovao je triatlonski tim (team TBB) po uzoru na biciklističke timove. U tim uzima prosječne i malo poznate triatlonce i od njih radi ekstra klase. Chrissie je nakon lanjskog svjetskog prvenstva dobila izdašne osobne sponzorske ponude, pa se zbog toga morala razići s timom koji ima svoju grupu sponzora (barem sam tako ja čuo). Ove godine ju je na polu-Ironman utrci u Boulderu pobjedila Julie Dibens, što dokazuje da je i Chrissie zna izgubiti (od žene). Osim toga, ove godine je nekoliko njenih konkurentica (koje ću spomenuti kasnije) značajno napredovalo, možda čak i dovoljno da svrgnu Chrissie s trona.

2. Rebekah Keat
Ove godine se priključila Suttonovom timu i napravila je ogroman napredak. Lani je na Havajima zauzela 18. mjesto, 50 minuta iza Chrissie. Na Ironmanu u Australiji, početkom godine, završila je kao druga, 23 minute iza Welinghton, da bi u Rothu debelo premašila dotadašnje najbolje Ironman vrijeme. Imala je nesreću da je u istoj utrci bila i Chrissie, tako da ona trenutno drži 2. najbrže žensko vrijeme sa 8:39h. Očito je da se njen zaostatak za Chrissie smanjuje, pitanje je samo da li je Sutton uspio iz nje izvući dodatnih 8 minuta koliko joj je falilo u Rothu. Ukoliko u drugu tranziciju uđe skupa sa Chrissie prelazi u ulogu favorita.

3. Catriona Morisson

Vlasnica 6 medalja sa ITU svjetskih prvenstava (uglavnom u duatlonu). Ove godine je debitirala na Ironman distanci, ali njen debitantski rezultat (8:48) pokazuje da bi mogla biti ozbiljna prijetnja prvospomenutom dvojcu. Taj rezultat datira iz Rotha ove godine, gdje se dosta dugo držala rame uz rame sa Keat, da bi u drugoj polovici maratona malo posustala.

4. Mirinda Cafrae

Specijalistkinja za upola kraću distancu. Trčanje joj je najjače oružje, a najveća prepreka uoči Havaja bi joj mogao biti nedostatak iskustva na Ironman distanci (ovo će joj biti prvi Ironman).

5. Bella Bayliss (prije udaje se prezivala Comerford)
Poznata je po tome što nastupa na velikom broju utrka. Za sada ima 11 Ironman pobjeda, po čemu je na 5. mjestu liste svih vremena. I ona je dio Suttonovog tima. Teško da može doći do pobjede, ali neće biti daleko

05.10.2009. u 12:48 • Komentiraj (15) Print#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (6)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (7)
Svibanj 2010 (8)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (5)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (8)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (13)
Listopad 2008 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Sponzori

Giant

Sailfish

Continental

Tacx

Novatec

Briko

Mizuno

Rezultati

2010. godina

11.4. Sprint duatlon Umag – 8. mjesto

8.5. Austrian 1/2 Iron, Graz – 2. mjesto

5.6. Sprint triatlon Pula – 9. mjesto (4. za PH)

12.6. Jarunska triatlon liga, 1.kolo - 1. mjesto

19.6. Olimpijski triatlon, Zagreb – 5. mjesto

26.6. Europsko prvenstvo u dugom triatlonu, Vitoria Gasteiz, Španjolska – 8. mjesto

10.7. Jarunska triatlon liga, 4.kolo - 1. mjesto

18.7. Sprint triatlon Stubica - 1. mjesto

24.7. Sprint triatlon Kostrena

1.8. Svjetsko prvenstvo u dugom triatlonu, Immenstadt, Njemačka

2009. godina

1. PH dugi triathlon

12. Tri Motion (2-80-22km), Saalfelden, Austria

14. ITU Long Distance World Series, Brasschaat, Belgija

28. Ironman 70.3 Antwerpen (4:06h)

45. Ironman 70.3 Austria (4:20h)

6. Duisburg Lichterlauf, trčanje 10km

16. Eindhoven polu-maraton, rezultat 1.13.50h

34. ITU Long Distance Rankings




click tracking

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se