četvrtak, 30.07.2009.

Ironman 70.3 Antwerpen

Sutra ponovno putujem u Belgiju. Ovaj put na utrku iz Ironman 70.3 serije u Antwerpen. Prijavljeno je 1100 natjecatelja što je i limit za ovu utrku. Konkurencija je dosta jaka, prijavljeno je 40 natjecatelja u muškoj PRO kategoriji. Staza je ravna, a nadam se i brza pa očekujem da ću popraviti rezultat iz Austrije.
Utrka se održava u čast Belgijskog triatlonca Marka Herremansa. Mark je imao nesreću na biciklu koja ga je bacila u invalidska kolica, ali to ga nije spriječilo da se i dalje bavi sportom. Nekoliko puta je nastupio na Ironmanu na Havajima u kategoriji hendikepiranih.
Dan nakon utrke idem na službeni put u Aachen u Njemačku gdje bi trebao ostati dva tjedna. Aachen je na krajnjem zapadu Njemačke, pa ću iz Antwerpena ići direktno u Aachen. Bit će mi to dobra prilika da se upoznam sa gradom, jer bi na jesen tamo trebao provesti dva mjeseca.

četvrtak, 23.07.2009.

Belgija

Belgija je država na sjeverozapadu Europe. Na površini od 30 tisuća četvornih kilometara (skoro dvostruko manje od Hrvatske) naselilo se 10,7 milijuna ljudi, što Belgiju čini jednom od najgušće napučenih država Europe. Administrativno je podijeljena na Flandriju na sjeveru, Valoniju na jugu i glavni grad Bruxelles kao zasebnu oblast. Većinu stanovništva čine Flamanci (oko 60%) koji govore nizozemskim jezikom, te Valonci (30%) koji se služe francuskim jezikom, ostatak stanovništva čine imigranti iz ostatka Europe, te iz sjeverne Afrike. Velika većina stanovništva (97%) naseljena je u gradovima. Najveći, a ujedno i glavni grad je Bruxelles sa nešto više od milijun stanovnika.
Reljef se mijenja od ravničarskog u Flandriji do brdovitog (Ardensko gorje) na jugu. Na klimu uvelike utječe blizina oceana, tako da su zime blage i maglovite, a ljeta svježa i kišna.

O ljudima i gostoljubivosti sam već nešto pisao. Na svaki moj mail u vezi utrke odgovor je stizao u roku sat vremena. Organizatori utrke su organizirali besplatan prijevoz od Brusselsa do Brasschaata. Našli su mi jeftin smještaj (koji je na kraju ispao besplatan) na samo kilometar od starta utrke...

From Brasschaat & Antwerpen

Bio sam smješten u naselju koje je rađeno po mjeri čovjeka. Na sve strane zelenilo, šuma, mir... Od drveća jedva da se i vide kuće. Jutra su me podsjećala na djetinjstvo. Buđenje uz totalni mir, čuo bi se samo pjev ptica. Na 5 minuta hoda od kuće je velika park šuma sa gomilom staza za trčanje. Ispred kuća se obično nalazi manje dvorište, a iza kuća veliko dvorište ograđeno visokom živom ogradom. Iz toga bi se dalo zaključiti da su Belgijanci malo zatvoreniji narod (što nije ništa neobično s obzirom na geografsku širinu na kojoj im se zemlja nalazi), te da više cijene vlastiti mir od potpune otvorenosti prema susjedima karakteristične za narode nastanjene u južnijim krajevima. Međutim, nije svako naselje ovog tipa. Čini se da sam ovaj put imao sreće i završio u elitnom naselju.

Biciklizam kao sport je u Belgiji jako popularan. Za vrijeme mog boravka tamo, održavalo se njihovo nacionalno prvenstvo u biciklizmu. Idući dan se sa naslovnice Gazet van Antwerpen smješio Tom Boonen, a prvenstvo je popraćeno na dodatnih 7 stranica što dovoljno govori o popularnosti tog sporta.
Više od biciklizma kao sporta zanimao me odnos prema biciklu kao prijevoznom sredstvu. Uz većinu cesta postoje biciklističke staze. Te staze su napravljene za vožnju biciklom po njima, a ne zbog raznoraznih statistika. Nećete naići na stazu usred koje je rasvjetni stup ili kanta za smeće. Staze su odlične ako idete sa biciklom u trgovinu ili sl., ali za trening baš i nisu optimalne. Manje ceste, bez biciklističkih staza također nisu najbolje rješenje za trening jer imaju dosta nepreglednih raskrižja. Pretpostavio sam da moraju postojati neke ceste gdje se mogu raditi treninzi, a jednu takvu sam i našao zadnjeg dana mog boravka tamo. Postoji biciklistička staza, širine 3 metra koja se proteže uz kanal koji ide od Antwerpena pa skoro do njemačko-nizozemske granice (nisam siguran postoji li biciklistička staza cijelom dužinom kanala). Ja sam vozio 30-ak kilometara u jednom pravcu i za vrijeme tog treninga sam vidio više biciklista na specijalkama nego što ih vidim u Zagrebu tokom mjesec dana, a vozio sam radnim danom i to ujutro.

From Brasschaat & Antwerpen

Činjenica je da Belgija ima bolju prometnu infrastrukturu za bicikliranje, ali to po meni nije najveća razlika između „njih“ i „nas“. Po meni puno veću razliku čini vozačka tolerancija. Bicikl je prihvaćen kao normalno prijevozno sredstvo i vozači većih i moćnijih vozila bicikliste doživljavaju kao ravnopravne sudionike prometa. Pješaci također ne moraju strahovati za život dok prelaze pješački prijelaz. Veliki postotak stanovništva u Belgiji se barem povremeno služi biciklom, a kad određeno vrijeme provedete kao sudionik prometa na biciklu promjeni vam se perspektiva kad ponovno sjednete u auto. Dobro je netko rekao na AS portalu prije par mjeseci, da bi prije polaganja za vozačku dozvolu trebalo određeno vrijeme provesti u prometu u ulozi biciklista.
Međutim, nisu se Belgijanci rodili s tom razinom tolerancije. Kroz priču sa njima saznao sam da je situacija prije 15-20 godina bila znatno drugačija, ali onda su zakonski zaštitili „slabije u prometu“.
Sve u svemu čini mi se da je razina prometne kulture na puno višoj razini nego kod nas. Ovaj dio Belgije je pretrpan stanovništvom, kroz njega prolazi glavna prometnica između Francuske i Nizozemskih luka, ali unatoč svemu tome nisam baš primjetio da vozači trube ako netko ne krene kad se upali žuto svijetlo na semaforu.

Dan nakon utrke iskoristio sam za posjet Antwerpenu. To je po veličini drugi grad u Belgiji sa nešto manje od pola milijuna stanovnika. Planirao sam malo prošetati po gradu pa onda posjetiti neki muzej ili nešto slično. Međutim, ta šetnja se malo odužila pa na kraju nisam imao volje tražiti muzeje.

From Brasschaat & Antwerpen

Grad je pun imigranata. Imao sam dojam da je na ulicama više Turaka, Marokanaca i Afrikanaca (u tradicionalnim šarenim haljinama) od domaćeg stanovništva. Inače, ne volim velike gradove, pa me se ni Antwerpen kao takav nije pretjerano dojmio. Stari dio grada je lijep, ali meni je svaka šuma ljepša od bilo kakvog grada. Možda bi se trebao preseliti u šumu

Vrijeme mi se također smilovalo, svaki dan je bilo sunčano i toplo. Jedino su jutra bila maglovita, a ta magla se nekad znala zadržati do 11-12h. Bilo mi je neobično slušati priče o velikim vrućinama dok su se dnevne temperature kretale od 26 do 29 stupnjeva, pa pretpostavljam da sam stvarno imao sreće s vremenom.

Sve u svemu svidjelo mi se što sam vidio. Međutim, svjestan sam da sam bio smješten u elitnom naselju, vrijeme je bilo atipično za Belgiju i boravio sam tamo prekratko da bi uvidio eventualne nedostatke života tamo. Možda život nije ništa bolji nego u Zagrebu?

Još malo slika

utorak, 21.07.2009.

Odabir tenisica

Jučer sam naletio na zanimljiv članak o tenisicama za trčanje.
Dugo se smatralo da se po otisku stopala može odrediti koji tip tenisica odgovara pojedinoj osobi. Na osnovu otiska bi se preporučavao određeni tip tenisica sa ciljem da se smanji mogućnost ozljede. Osobama sa niskim svodom stopala preporučavale su se „motion control“ tenisice, onima sa srednjom visinom svoda „stability“ tenisice, a onima sa visokim svodom „cushion“ tenisice.
Nedavno je provedeno istraživanje na 1500 vojnika koje je stavilo veliki upitnik na ovu teoriju. Jednoj grupi su dodijelili tenisice na osnovu oblika njihovog stopala, dok je druga grupa trčala u „stability“ tenisicama bez obzira na oblik stopala. Tokom 9 tjedana baznog treninga pratile su se ozljede kod pripadnika obiju skupina i nije nađena nikakva razlika u učestalosti ozljeda između pripadnika dviju skupina.
Link na članak.

nedjelja, 19.07.2009.

Najduži do sad

ponedjeljak, 13.07.2009.

PH sprint triatlon

Jučer sam nastupio na državnom prvenstvu u sprint triatlonu održanom u Stubici. Plivalo se dva kruga na jezeru u Bedekovčini. Prva bova je već nakon 100-tinjak metara pa je od ključne važnosti do bove doći što bolje pozicioniran. Zaostatak od 5s prije bove se može pretvoriti u 20 i više sekundi zaostatka nakon nje, jer se na bovi grupa razvuče. Pošto mi fali čiste, sprinterske brzine ovakva staza mi ne odgovara. Nakon prve bove otvorio se mali razmak između mene i grupe ispred. Pri kraju prvog kruga uhvatio sam priključak, ali sam na izlasku iz vode shvatio da je natjecatelj kojem sam plivao na nogama (mislim da je to bio Frajzman) izgubio priključak sa dvojcem iz Zrinskog (Petković i Burazer). Do druge bove u drugom krugu sam uspio anulirati zaostatak i doći na noge Burazeru.
U tranziciji sam platio danak nedovoljnom treniranju iste ove godine, pošto za duže distance tranzicije nisu bitne kao u sprint ili olimpijskim triatlonima. Kaciga mi je ispala iz ruku što me koštalo par sekundi i grupe na biciklu. Sprinterice sam obukao tek nakon 6km vožnje, jer sam do tada pokušavao stići dvojac Burazer – Petković koji su bili na samo 20-ak metara ispred mene. Nakon otprilike 5km oni su uhvatili grupu ispred i tada su mi počeli pomalo odmicati. U drugom dijelu biciklističke dionice sam znatno pao u tempu, pa mi je zaostatak za grupom do tranzicije narastao na 1:20 minuta.
Na trčanju sam uspio uloviti 5 natjecatelja, pa sam na kraju utrku završio na 5. mjestu. Žao mi je što sam zeznuo stvar u tranziciji, ali ne kažu bezveze da su tranzicije 4. triatlonska disciplina. Premda, vjerojatno bi završio na ovoj poziciji i da sam uspio uloviti grupu.

srijeda, 01.07.2009.

U znaku broja 13

To jest bilo bi u znaku broja 13, da sam kojim slučajem završio jedno mjesto iznad. Startni broj 13, zaostatak za pobjednikom 13 minuta i 13 sekundi, plasman 14. mjesto. A sad malo o tome kako sam došao do tog rezultata.
U Beligiju sam došao u petak što se pokazalo kao puno bolja opcija od dolaska na dan prije utrke jer sam stigao obaviti sve pripremne radnja bez ikakve žurbe i uz to se još dobro odmoriti. Organizatori utrke su me dočekali na aerodromu u Brusselesu i odvezli me do kuće gdje sam bio smješten u Brasschaat-u (50-ak kilometara). Smještaj sam također našao preko njih. Oni svake godine preko novinskih oglasa nađu par obitelji koje su voljne ugostiti inozemne triatlonce uz cijenu od 20 eura za sobu s doručkom. Obitelj kod koje sam bio smješten se stvarno pobrinula da mi ništa ne fali. Takav tretman ne bi imao u hotelu s 5 zvjezdica. Imao sam puni pansion, a na kraju nisu htjeli uzeti ni novce (valjda su mislili: "Ne moraš ništa plaćati, samo idi da te naše oči više ne vide!"). O Belgiji i Belgijancima ću nešto više napisati u nekom drugom postu, da sad ne odem preširoko. Jesam li spomenuo da je u dvorištu kuće bazen?
U petak mi je moj domaćin ponudio da se skupa provozamo po biciklističkoj trasi utrke. Idući dan sam obavio još jedan lagani tonizacijski trening u sve tri discipline, otišao na brifing i ostatak dana odmarao. Na brifingu su naglasili da često imaju problema sa ispravnošću kaciga natjecatelja, a ja sam malo prije toga shvatio da mi je kaciga malo pukla (vjerojatno u transportu), pa sam za utrku posudio kacigu od mog belgijskog "udomitelja".
Dan prije utrke temperatura vode je iznosila 22,1C, a granica za neoprenska odjela je 22C za elite kategoriju i 23C za age-group natjecatelje. ITU delegati su odlučili zažmiriti na jedno oko i ipak dozvoliti odjela jer bi inače age group-eri bili u prednosti.

Plivanje 2,7km 34:25 min

Start utrke je bio u nedjelju u 12 h. Prvo su startali natjecatelji u elite kategoriji, a 5 minuta kasnije age-group natjecatelji. Plivala su se dva kruga u jezeru. Imao sam dosta dobar i čist start, bez puno kontakta. Olakotna okolnost je i što je prva bova bila tek na 600-700m tako da se do nje kolona mogla dosta razvući pa nije bilo tučnjave karakteristične za startove triatlonskih utrka. Nakon par stotina metara otvorio se mali razmak između mene i natjecatelja ispred kojeg više nisam uspio anulirati, tako da sam tokom cijelog prvog kruga bio na čelu svoje grupe, što je poprilično nezahvalna pozicija s obzirom da se plivanjem na nečijim nogama može uštediti dosta energije. U drugom krugu me prestigao Rasmus Ahlfors iz Danske. Nije plivao ništa brže od mene, ali sam ga pustio naprijed da sačuvam malo energije za kasnije. U našoj grupi su još bile Hillary Biscay i Charlotte Kloters.

From Triathlon Brasschaat

Bicikl 80 km 1:59:07 h

Vozila su se dva kruga po 40km. Cesta je na nekim mjestima bila u dosta lošem stanju. Bilo je dosta oštrih zavoja (oko 20 u svakom krugu). Zbog uske ceste na zavojima se dosta gubilo na brzini. Rasmus me prestigao odmah nakon tranzicije. Pratio sam njegov tempo u prvih 5-7 km, a onda sam prvi put tog dana pogledao na pulsmetar i vidio neke cifre koje već odavno nisam vidio na treninzima. Visok puls me malo preplašio pa sam malo usporio i nastavio voziti u svom tempu. Vidio sam da sustižem grupu od 3 Talijana, a malo sam se pribojavao da ih Rasmus ne odvuče od mene. Negdje oko 10-og kilometra Talijani su imali 35-40s prednosti. Tada su me sustigli Esben Hogvaard i Laurent Martinou. Esben je cijelo vrijeme diktirao tempo. Povremeno je radio jake intervale s namjerom da se odvoji, ali to mu nije polazilo za rukom (ni nogom). Na početku 2. kruga uspjeli smo uloviti Talijane. Esben je nastavio diktirati tempo, a mi ostali smo se trudili ne izgubiti ga iz vida. Talijani, kao druželjubiv narod , su vozili malo bliže jedan drugom od nas ostalih (barem se meni tako činilo u par navrata kad bi se okrenuo iza sebe). Svi koji su ikad kupovali talijanske cipele znaju da oni imaju malo drugačije mjere, njihov broj 44 odgovara broju 42 ostalih proizvođača. Zbog toga pretpostavljam da njihov metar i naš metar nisu isti, ono što je kod njih 10m kod nas je maksimalno 7m . Grupa je ostala kompaktna do druge tranzicije. Otprilike 200m prije tranzicije Talijani su odlučili da je red da i oni odu naprijed i malo diktiraju tempo. Iako se radi o utrci, izgledalo mi je glupo prestizati čovjeka koji je cijelo vrijeme diktirao tempo u zadnjih par stotina metara.

From Triathlon Brasschaat

Znao sam da mogu računati na dobar plasman ako uspijem ostati u ovoj grupi. U dosta navrata sam zbog toga morao dizati intenzitet do maksimuma. Na ravnim dijelovima brzina skoro da nije padala ispod 41 km/h, a na dijelu sa malo boljim asfaltom vozilo se 44-47 km/h. Staza je točno izmjerena, tako da mi je ukupni prosjek bio nešto malo preko 40 km/h, da nije bilo onoliko zavoja siguran sam da bi prosjek bio oko 42 km/h.

Trčanje 20km 1:15:05h

Odlučio sam ne obuvati čarape za trčanje, pa sam iz tranzicije izašao kao prvi. Planirao sam trčati u srednjem tempu prva 2 kruga, a onda u iduća dva malo ubrzati ako bude moguće. Esben me prestigao nakon 4-5 minuta, a ja sam odlučio nastaviti trčati po planu i ne obazirati se ne druge. Iza mene su bila dva Talijana. Obojica su dosta teško disala, puno teže od mene, pa sam bio siguran da će kad, tad otpasti. Na početku drugog kruga jedan od Talijana je izgubio priključak, a i drugi je u par navrata počeo zaostajati. Međutim, pred kraj kruga Talijan ubrzava i prestiže me. Tek tada sam shvatio da tempo u kojem sam trčao nije bio toliko lagan koliko mi se činilo. Cijelo vrijeme sam valjda trčao na pragu. Na ulasku u 3. krug odgađam planirano ubrzanje za zadnji krug. Uskoro me prestiže i drugi Talijan. Pokušavao sam ubrzati i ponovno ih sustići, ali nije išlo. Zadnji krug je bio čisto preživljavanje. Samo sam čekao ciljnu crtu, koja se i ukazala nakon 3:50 h.

From Triathlon Brasschaat

Par zanimljivosti

Tek sam po ulasku u cilj shvatio koliko sam jako išao. Nikad se nisam osjećao tako loše fizički. Pola sata sam samo ležao i gledao u jednu točku. U tom trenutku mi plasman uopće nije bio bitan. Iako mi je cilj bio završiti među prvih 15, glavni cilj mi je bio dati sve od sebe, a u tim trenucima sam bio svjestan da je ovo bio moj maksimum danas i zbog toga sam bio zadovoljan. A bio sam i još malo zadovoljniji kad sam čuo da sam završio kao 14.
Kasnije sam jedva hodao zbog žuljeva. U utrci gotovo da i nisam osjetio da me tenisice žuljaju.

From Triathlon Brasschaat

Laktatni prag na trčanju mi je 173. Nisam radio laktatni test na biciklu, ali pretpostavljam da mi je prag na biciklu oko 165-168, a na plivanju je vjerojatno još koji otkucaj niži. Laktatni prag je po definiciji puls kojeg se može držati 1h. Prosječan puls za cijelu utrku mi je bio 170. Ako bi ovo doslovno interpretirali to bi značilo da sam utrku od skoro 4h odradio na ili čak iznad laktatnog praga. Znači 4 sata na intenzitetu kojeg se može držati 1h.
Zadovoljan sam plasmanom, ali još više činjenicom da sam za šestoplasiranim zaostao samo 3 minute. Zaostatak za pobjednikom mi je bio 6,07 %.
Utrka je bila odlično organizirana. Trčalo se u gradskom parku, gotovo cijelo vrijeme u hladovini. Bilo je puno gledatelja što je utrci dalo poseban draž. Šteta što je ovo zadnje izdanje utrke u ovom formatu. Iduće godine planiraju organizirati olimpijski triatlon zbog problema sa zatvaranjem prometa na dužim utrkama.

Rezultati

Slike s utrke (Slikao je moj udomitelj)

<	srpanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (6)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (7)
Svibanj 2010 (8)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (5)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (8)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (13)
Listopad 2008 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?