četvrtak, 25.06.2009.

Put pod noge

Stvari su spakovane i sve je spremno za sutrašnje putovanje u zemlju biciklizma, Belgiju. Za one koji ne znaju, u nedjelju nastupam na ITU long distance World Series utrci u belgijskom gradu Brasschaat-u. Prvih 15 natjecatelja na utrci dobija bodove za ITU long distance ljestvicu, pa mi je cilj završiti utrku prije 16. natjecatelja. Na osnovu plasmana na ITU-ovoj ljestvici mogao bi ostvariti malo bolju kategorizaciju pri HOO-u. Mislim da se za plasman u prvih 30 na ljestvici dobije 1. kategorija, a za plasman od 30-60-og mjesta 2. kategorija. Nakon Belgije imam još dvije prilike za osvajanje bodova za spomenutu ljestvicu. Početkom 8. mjeseca je Europsko prvenstvo u Pragu, a u drugoj polovici 9. mjeseca je državno prvenstvo u srednjem triatlonu. Tu je još i svjetsko prvenstvo u Perthu, ali Australija mi je ipak malo predaleko.
Konkurencija će biti dosta jaka. Glavne favorite i njihove najzapaženije rezultate možete pogledati na linku.
Nemam neku posebnu taktiku. Ići ću jako od početka i ovaj put nema gubljenja motivacije kao u Austriji. Utrka je duga, ali bi na kraju sekunde mogle činiti razliku između uspjeha i neuspjeha. Zbog toga u nedjelju grizem do kraja. Mogu obećati samo da ću u cilju biti jako umoran. A hoću li uz to biti i zadovoljan, znati ću u nedjelju oko 16h.

Dogovorio sam suradnju sa Continentalom, ali o tome više drugi put.

ponedjeljak, 22.06.2009.

Dva lica ITU-a

Kao što sam najavio u subotu sam sa Dorijanom, Ivanom i Jasminom (Dorijanova supruga) otišao u Italiju na Europsko U23 prvenstvo. Ženska utrka je startala u 8:30, pa smo iz Zagreba krenuli već oko 3:30. Putem nas je pratila lagana kiša, koja je ulaskom u Italiju prerasla u pljusak. Zbog nevremena je ženski start odgođen za sat vremena tako da smo imali vremena malo zalutati. Imali smo isprintan plan puta sa ViaMichelin kojeg smo bez problema pratili sve do par kilometara prije Tarza, kad smo po planu trebali skrenuti na SP635. Nismo mogli naći cestu s tom oznakom niti bilo kakav putokaz za Tarzo. Nakon par pokušaja sporazumjevanja sa lokalcima, te malo lutanja i nešto više sreće uspjeli smo naći destinaciju. Tada smo i shvatili zašto nigdje nije bilo putokaza za Tarzo, mjesto je toliko veliko da nije ucrtano u auto kartu Italije. Još je samo trebalo naći mjesto starta utrke, a ni to nije išlo glatko. Vozili smo se cestom kuda se trebala voziti biciklistička dionica utrke. Na svakom križanju je bilo po nekoliko volontera, ali bilo kakav pokušaj komunikacije je bio uzaludan. Volonteri su uglavnom bili srednjoškolci, pa mi nije jasno kako nitko ne zna riječi engleskog. Mogli su nam barem prstom pokazati smjer kad bi ih pitali za triatlon. Ako ništa drugo naučili smo da se ne vraćamo u Italiju dok ne prođemo osnovni tečaj talijanskog.
Unatoč lutanju, nismo zakasnili na start, čak smo imali vremena popiti kavu. Na jednom zidu u kafiću (jedinom u mjestu) smo naišli na jedini plakat koji je otkrivao da se baš u ovom mjestu održava Europsko prvenstvo, ništa drugo nije ukazivalo na to. Nikakvih plakata, popratnih sadržaja (npr. sajam opreme), navijača... Izgledalo je kao jedna obična lokalna utrka (s razlikom da na lokalne utrke u Italiji dođe puno više ljudi).
U međuvremenu se vrijeme malo smirilo, kiša je prestala, ali je i dalje bilo dosta svježe. Volim triatlonske utrke po hladnoći, ako ja ne moram u vodu.
Kod žena je pobjedila Ukrajinka Sapunova. Darija je bila jedina naša predstavnica u utrci. Na plivanju je zaostala par sekundi za velikom vodećom grupom. Ta vodeća grupa se u tranziciji razbila na dvije manje. Dariju je na biciklu stigla mala (ali jaka) grupa i već su do kraja prvog kruga uhvatile drugu grupu. Na trčanje je stigla sa nešto više od minute zaostatka za vodećima, te je na kraju zauzela 25. mjesto.
Na muškoj utrci se skupilo i nešto gledatelja (uglavnom kolegice iz reprezentacija, koje su završile svoju utrku). Mi smo imali tri predstavnika u utrci. Već nakon plivanja nijedan od njih nije bio u poziciji da se bori za visoki plasman. Lukina je završio u 4. grupi na biciklu, a Šporar i Milovan u grupi iza. Nakon plivanja se formirala grupa od 7-8 natjecatelja i oni su među sobom podijelili medalje. Pobjedio je Rus Polyansky, ispred Talijana Fontane i svog sunarodnjaka Bruhkankova. Pitanje je kako bi utrka završila da se Bruhkankov nije u zadnjem krugu bicikla zabio u kuću (to je rekao službeni spiker) i na račun toga u tranziciju ušao sa 30-ak sekundi zaostatka za grupom. Najbolji od Hrvata je bio Lukina na 39. mjestu, Šporar i Milovan su u cilj ušli kao 51. i 56.
Nisam očekivao da će Talijani organizirati Europsko prvenstvo na ovako niskom nivou. Sreća da Rusi nisu dobili vizu za SAD, pa su nastupili u Tarzu. Zbog njih je vrijedilo doći i pogledati utrku.
Drugo lice ITU-a smo mogli vidjeti idući dan u Washingtonu, gdje je održana utrka iz Dextro Energy serije. Utrka se održavala u samom centru Američke prijestolnice, u kojoj je zbog toga zaustavljen promet na 8 sati. Prije ITU utrke, održana je "age group" utrka u kojoj je nastupilo oko 2000 natjecatelja. Između ostalih nastupio je i gradonačelnik Washingtona i navodno se popeo na postolje u svojoj dobnoj grupi (M35). Elite utrku je pratilo četvrt milijuna gledatelja uz stazu (po riječima komentatora, ja ih nisam brojao).
Nadam se da će nam ITU u budućnosti češće pokazivati ovo drugo lice.

Slike iz Italije možete pogledati ovdje.

petak, 19.06.2009.

Europsko prvenstvo

Sutra idem na Europsko prvenstvo u triatlonu, ali kao gledatelj/navijač. Prvenstvo se održava u talijanskom gradu Tarzo, 400-tinjak kilometara od Zagreba. U programu su Europsko prvenstvo do 23 godine, ekipno juniorsko prvenstvo i Europski juniorski kup. Šteta što se isti vikend u Washingtonu održava utrka iz Dextro Energy serije, pa će konkurencija u Italiji biti nešto slabija.
Za nedjelju najavljujem napad na rekord staze Jarunske akvatlon lige.

ponedjeljak, 15.06.2009.

Triatlon liga

Poželio sam se utrka, pa sam u dogovoru s trenerom odradio triatlon ligu za vikend. Očekivao sam laganu trening utrku, ali ovaj vikend je konkurencija bila znatno jača, pa je i ovaj trening bio malo jači nego što sam očekivao. Na startu su se od „jačih“ pojavili Matej Šporar i Ivan Burazer iz TK Zrinski. Ivan je trenirao biciklizam (koliko sam čuo bio je jako dobar) i vaterpolo, pa se odlično snašao u triatlonskim vodama iako trenira nepunih godinu dana. Desetak minuta prije starta utrka je dobila međunarodni karakter kad je stigla ekipa iz TK Krško predvođena Jaroslavom Kovačićem.
Iz vode sam izašao skupa s Ivanom, oko minutu iza Jare i Mateja koji je plivao u neoprenu. Na bicikl sam krenuo sa Ivanom, a u drugom krugu smo uhvatili i Mateja. Cijelo vrijeme sam mislio da je Jaro ispred nas, pa mi nije bilo jasno kako ga nikako ne možemo uhvatiti iako smo vozili dosta dobro (moje smjene su bile 42-45 km/h, a u zadnjem krugu i 47 km/h J). Tek sam na ulasku u drugu tranziciju shvatio da smo mi u stvari bili prva grupa. Jaro je nakon plivanja pričekao klupske kolege u zoni izmjene pa je vozio s njima.
U tranziciji sam izgubio malo više vremena nego inače jer mi je bicikl pao sa stalka, tako da sam na trčanje krenuo kao 3. Ivana sam ubrzo stigao, ali Matej je danas bio neuhvatljiv. Trčao sam poprilično loše, ali s obzirom da nisam imao odmorne noge i da odavno nisam imao neki trening brzine nisam ni očekivao bolji rezultat. Otrčao sam za 17:21, a ukupno vrijeme mi je bilo 57:38. Matej je u cilj ušao 1:10 min ispred mene, što znači da je trčao 16:10!
Idući dan (nedjelja) sam imao trening koji je više prilagođen utrkama na polu Ironman distanci koje su mi glavni fokus za ovu godinu. U planu sam imao 2700m plivanja u tempu utrke. Prvih 1500m sam otplivao u sklopu plivačke lige, a onda sam dodao još 1200m. Liga je ovaj tjedan bila znatno brža nego prošli put. Svi su plivali puno bolje rezultate iako je bova bila na istom mjestu. Ja sam imao 10s bolji rezultat (21:30), a ovaj put sam plivao samo u kupaćima i plivao sam na nižem intenzitetu. Doduše, ovaj put sam za razliku od prošlog tjedna imao nekoga za kim bi se šlepao. Bilo mi je dosta lagano, pa sam par puta pokušao otići naprijed, ali svaki put sam odustao jer bi shvatio da to zahtjeva dosta više energije. Ovaj što je bio ispred mene nedavno je plivao oko 20 minuta na 1500m u bazenu, pa nisam nezadovoljan (pogotovo jer mi ovo nije bio maksimum).
Odmah nakon toga otišao sam na 60km bicikla sa zadnjih 20-ak minuta u tempu utrke (polu Ironman-a). Na tom intervalu sam imao prosjek 40,2 km/h, na pulsu 151. Sudeći po pulsu mogao sam malo jače povući.
Nakon toga 12 km u tempu utrke i 8km rastrčavanja. Tih 12 km sam otrčao na tempu 3:37 min/km. Nije mi izgledalo preteško, ali pri kraju se puls popeo dosta visoko. Vjerojatno zbog dehidracije. Trčao sam na 30C, a samo sam jednom stao da se napijem vode jer nisam htio izgubiti ritam.
Sad mi je 30C izgleda kao velika vrućina, ali kad se sjetim uvjeta na nekim lanjskim treninzima... Prošlo ljeto sam proveo 14 dana u Ljubuškom. Od toga je bilo 10-ak dana sa temperaturom 38-42C. Ljubuški je dovoljno blizu moru (20-ak kilometara) da se temperatura preko noći ne spusti previše, a opet, dovoljno je daleko da preko dana ugrije kao u pećnici. Temperature se za takvih dana kreću otprilike ovako (dok sam bio mlađi ovo me više zanimalo pa sam vodio dnevnik i bilježio temperature u 3 navrata svaki dan, zato znam ove detalje):
minimum je oko 25C
između 8 i 9h prelazi se granica od 30C
u 10h je već 35C
granica od 40C se prelazi oko 13-14h
oko 18-19h temperatura se još drži na otprilike 38C
znalo je biti dana kad bi i u 21h još uvijek bilo vrućih 33C.
Pa ti treniraj. Kad sam se lani vratio u Zagreb, tresao sam se na 27C.

subota, 06.06.2009.

U ulozi neslužbenog fotografa

Prvo jedan oglas.

Prodajem (još uvijek) Mavic Ksyrium SL ili Fulcrum racing 1 kotače. Oba seta su u odličnom stanju. Zainteresirani se mogu javiti na mail: andrej.vistica@gmail.com.
Slike:


Danas sam odradio trening ranom zorom, da bi stigao nakon toga pogledati triatlon ligu. Pred kraj treninga mimoišao sam se sa dvojicom momaka mojih godina koji su šetali rosnim nasipom pognute glave, bosi, obučeni samo u bokserice, a ostatak odjeće su nosili preko ruke. Ne znam tko je luđi, oni ili ja koji sam se ustao u 5:30 da stignem napraviti trening i doručkovati prije triatlon lige .
Par dana nakon utrke u Austriji dobio sam mail sa linkom na slike sa utrke. Obradovao sam se jer sam vidio da ima dosta dobrih slika, ali kad sam kliknuo na prvu otvorila mi se nešto veća slika sa velikim vodenim žigom preko i sa cjenikom sa strane. Jedna slika 10-ak eura, a sve (njih 10-15) 50-ak eura.
Nisam toliko narcisoidan da svoje slike plaćam 50 eura, ali taj mail je probudio managera u meni, tako da sam danas na triatlon ligu došao sa fotoaparatom. Ali dok sam prebacio slike na web, onaj manager je ponovno zaspao, pa slike možete besplatno pogledati na linku.
Bio sam umoran od treninga tako da mi se nije dalo previše šetati dok sam slikao, zato je svaka slika slična (ali su džabe pa se nemate šta žaliti )

<	lipanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Studeni 2010 (5)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (6)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (7)
Svibanj 2010 (8)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (7)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (6)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (5)
Srpanj 2009 (6)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (8)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (8)
Studeni 2008 (13)
Listopad 2008 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?